US-NYT-23.7.-ČITANJE PUTINOVIH MISLI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 23. VII. 2001. Dok čitam Putinove misli... "Jasno mi je da netko može zauzeti stajalište samo zato da ga se poslije može odreći kako bi se činilo da je posrijedi ustupak. Zato je moj prijatelj George, čija je oštroumnost izrazita i duboka (to stalno moram naglašavati), prošle godine kazao kako će jednostrano smanjiti američki nuklearni arsenal. Moji su se stratezi pitali - ako SAD smanjuje raketni arsenal sa 7000 na manje od pola, zašto to čini ne tražeći istodobno od Rusije da se i ona nečega odrekne? (...) Ja sam znao zašto. Bushovi savjetnici, koji su pametniji od mojih, željeli su pokazati kako im nije bitno što Rusija želi. Znali su da si ne možemo priuštiti da zadržimo svoju golemu raketnu silu. Jeljcin je od Clintona zatražio da se složi sa smanjenjem na 1500 raketa u svakoj zemalji. Clinton je želio potpisati taj sporazum, no njegova vojska nije mu dopustila smanjenje na manje od 2500 raketa. Onda je stigao Bush koji je javno rekao da uopće neće pregovarati o smanjenjima - da će smanjiti zalihe na razinu za koju njegova vojska tvrdi da je dovoljna Americi da uništi Rusiju. Vrlo oštroumno. Bush tvrdi kako neće pregovarati o smanjivanju napadačkih raketa i to povezuje sa svojim odbijanjem pregovora o ABM Sporazumu. Odnosno, Amerika, svjetski vođa, djelovat će unilateralno u interesu svoje nacionalne obrane od terorista poput Sadam, a on tvrdi da ruska reakcija na odbacivanje ograničenja ABM- a nije bitna. No nitko nije primijetio da je Bush, dvostruko nas oštetivši - i kad je riječ o sporazumu START i kad je riječ o ABM sporazumu - omogućio provedbu velikog kompromisa. Odričući se naše uloge u pregovorima o ograničenju broja raketa, omogućio mi je da mu dopustim izgradnju ograničene raketne obrane. Na našem prvom sastanku, držao se svojih principa: SAD će odlučivati i o smanjenju nuklearnog arsenala i razvoja antiraketnog sistema. Oštro sam reagirao podržavajući Sadama u UN-u i prijeteći da ću dodati još pet ili više nukleranih bojevih glava našem postojećem arsenalu. (...) Na našem drugom sastanku, Bush 'neočekivano' pokazuje svoje posve drukčije lice. Pristajem na ponovnu raspravu o starom sporazumu o zabrani raketnih sustava, što bi Bush inače odbio, pa ne mogu ništa izgubiti. Zauzvrat, Bush će pregovarati s Rusijom o smanjenju raketnih snaga na obje strane, što bismo ionako učinili, pa ni on ništa ne gubi. Umjesto da sam provede oboje, kao što je to u početku namjeravao, zajedno provodimo oboje. O napadačkom i obrambenom oružju sada će se raspravljati povezano. Kao što je moj mudri prijatelj George to jučer kazao, 'to ide jedno uz drugo'. Sačuvao sam obraz. Američki predsjednik kima dok izjavljujem da smo, u četiri oka, raspravljali o 'arhitekturi svijeta u 21. stoljeću.' Europa je zahvalna Rusiji jer je unilateralistički raspoložene Amerikance prisilila na bilateralizam. Obojica ćemo dobiti ono što nam treba. Za nekoliko godina, moći će rušiti Sadamove rakete (moji znanstvenici čudili su se i više nego američki kad su doznali koliko su nedavna ispitivanja proturaketne tehnologije bila uspješna), a ja ću imati koristi od snižavanja praga sporazuma Start na 2000 raketa. Šećer dolazi na kraju: obećanje gospodarske pomoći i novih ulaganju. Bush u javnosti može pričati o tome kako se brine zbog zvjerstava u Čečeniji i činjenice da sam preuzeo kontrolu nad ruskim medijima, no ja još hvalim njegovu dubokoumnost dok ga sunarodnjaci nazivaju nesposobnim. Mislite li da ovaj sentimentalni hegemonist razumije moj plan za ponovnu uspostavu ruske moći? Prihvatit ću kineski model: centralizirati političku kontrolu gušeći oporbu i demokraciju. Istodobno ću razviti kontrolirani kapitalizam kako bi se stvarao profit kojem država može nametati porez, kako bi jačala vojska. Ja igram na udruživanje Rusije s Kinom protiv SAD-a i Japana. Prodaja našeg najnovijeg oružja Pekingu može stvoriti supersilu sa stanovništvom 10 puta brojnijim od našeg, na ruskoj istočnoj granici. Prihvaćam rizik. To će sljedeći sastanak s novim prijateljem Georgeom učiniti zanimljivijim. U Šangaju ću ga upoznati sa svojim novim najboljim prijateljem Jiangom Zeminom", piše William Safire.