FRANCUSKA: G8 I ANTIGLOBALISTIČKI POKRETI

Piše: Frano CETINIĆ PARIZ, 20. srpnja (Hina) - Sastanak Grupe-8 povod je da u Francuskoj oživi debata za i protiv globalizacije, ili kako više vole reći Francuzi, mondijalizacije. Prigodom summita u Genovi, francuski je predsjednik Chirac zatražio "humaniju mondijalizaciju", dok se većina Francuza izjasnila za strožiji nadzor nad multinacionalnim tvrtkama i financijskim tržištima. #L# Posve siguran da će se glavni događaj ovogodišnjeg susreta odvijati na ulici, u ozračju uličnih nereda koji mjesto održavanja sastanka pretvaraju u opkoljenu tvrđavu, te da će ponuđena rješenja biti zasigurno ispod razine problema s kojima se suočava moderni svijet, francuski je tisak dao velikog prostora kako članovima "direktorija svijeta", tako i predstavnicima različitih antimondijalističkih organizacija i pokreta. Ima više razloga za to: okupljanje najrazvijenijih zemalja izvorno je francuska ideja. Bivši predsjednik Giscard d'Estaing je u studenom 1975. pozvao bio u Rambouillet američkog predsjednika Geralda Forda, njemačkog kancelera Helmuta Schmidta, britanskog premijera Harolda Wilsona i predsjednika japanske vlade Takeo Mikija. G-5 se istom pretvorila u G-6 jer, prema riječima samog domaćina: "Podvornik me šapatom obavijestio da se na ulazu u dvorac nalazi, te traži sudjelovanje na konferenciji, i predsjednik talijanskog ministarskog vijeća Aldo Moro". Isto tako, i do prvog velikog prosvjeda protiv globalizacije došlo je po prvi put u Parizu, u travnju 1998. kad je OECD morao ustuknuti pred prosvjednicima koji su se suprotstavili Sporazumu o intelektualnom vlasništvu (AMI). Ovome bi trebalo dometnuti i maskotu "antimondijalističke intifade" - kako ovih dana pariški tjednik Marienne duhovito oslikava šaroliku frontu onih koje je globalizacija ostavila "pored puta" - maskotu s galskim brkovima, Jos? Bovea, glasnogovornika sindikata "Seljačke konfederacije", koji je postao simbolom ne samo borbe protiv loše prehrane a la McDonald, već i organizator dosad najuspješnijih skupova protiv globalizacije: u Seattleu, u prosincu 1999, u Davosu, mjesec dana kasnije, te u Pragu i Nici, u rujnu i prosincu 2000, ili vedetom za socijalnog summita u Porto Alegreu, siječnja ove godine. Sutradan nakon Bushova intervja koji je on u četvrtak dao vodećim svjetskim glasilima, uključujući i pariški Le Monde, predsjednik se Chirac oglasio programatskim člankom, u Figarou, i pokušao opravdati postojanje G-8. Ona po njemu ne predstavlja "direktorij svijeta", što je inače čest prigovor takvoj diplomatskoj praksi, budući da nema nikakova utemeljenja u Povelji UN, već mjesto na kojem treba djelovati na "boljoj regulaciji mondijalizacije". On se ipak založio za veću suradnju G-8 s međunarodnim institucijama: Ujedinjenim narodima, Svjetskom bankom, Međunarodnim monetarnim fundom, Svjetskom trgovinskom organizacijom i sl. Za razliku od američkog predsjednika Busha koji je iznio ocjenu da "antimondijalizacija osuđuje ljude na bijedu", i tako dao osnovni ton ovogodišnjem summitu G-8, te još postavio radikalni i samozadovoljavajući globalistički silogizam: " Ako naše privrede ne rastu, afričke će se zemlje teško moći razviti", francuski predsjednik Chirac, za oktavu niže, predlaže "novi tip susreta, na kojima bi sudjelovala i reprezentativna skupina zemalja u razvoju, zemalja u tranziciji ili onih najsiromašnijih" a gdje bi se zajednički "raspravljalo o upravljanju mondijalizacijom i o trajnom razvitku". Chirac iznosi i konkretan prijedlog da Francuska, kao domaćin G-8 za dvije godine, organizira takav susret. Dvije su glavne teme ove političke i idejne rasprave u Francuskoj: pitanje primjene poznate Takse Tobin, po američkom ekonomistu i nobelovcu Jamesu Tobinu, koji je još sedamdesetih godina predložio oporezivanje međunarodnih financijskih transakcija, te pitanje poništenja ili smanjenja duga trećega svijeta, obje utjelovljene u dvjema poznatim organizacijama, ATTAC (Akcija za oporezivanje financijskih transakcija i pomoć građaninu) i CADTM (Komitet za poništenje duga trećega svijeta). Iako su čak i hramovi svjetskog kapitalizma, kako vole reći antomondijalisti, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fund, još 1996. predložili plan za najzaduženije zemlje svijeta, na tom se polju nije daleko otišlo. Dapače. Na 41 najsiromašniju zemlju svijeta otpada 215 od 2500 milijardi dolara koliko iznosi ukupni dug zemalja u razvoju. Predsjednik CADTM, Eric Toussaint, iznosi da su zemlje trećega svijeta isplatile višestruko svoja dugovanja: "Između 1980 i 2000. zemlje su trećega svijeta isplatile na ime duga 3.350 milijardi, iako je 1980. godine on iznosio 560 milijardi dolara." Chirac precizira da bi opraštanje duga najsiromašnijim zemljama, ili slična inicijativa u tom smislu, Francusku stajalo 10 milijardi eura. "To je dakle znatan napor, ali ćemo mu se svim srcem pridružiti". Dakako, ukoliko se G-8 odluči na takav korak, što je malo vjerojatno. Učestale su i ankete javnoga mnijenja od kojih najnovija, rezultati koje objavljuje Le Monde uoči summita G8, pokazuje da značajna većina Francuza u globalizaciji prepoznaje prijetnju vlastitom radnom mjestu, dok 37 posto njih u njoj vidi šansu za razvitak vlastitog poduzeća. Znakovito je da dvije petine ispitanika, i čak dvije trećine mladih od 18 do 24 godine, u globalizaciji ponajprije vide prijetnju porastu jaza između bogatog Sjevera i siromašnoga Juga. Dok kod većine trgovaca u maloprodaji, obrtnika, radnika i umirovljenika globalizacija budi strahove i zabrinutost, u pretežnom dijelu intelektualaca, naprotiv, ona podstiče povjerenje. I dok se simpatizeri komunista (71 posto) ili krajnje desnice (83 posto) postavljaju posve negativno prema mondijalizaciji, pristaše socijalista dijele se, u dva statistički podjednaka dijela (46 posto), na pesimiste i optimiste, ili, kako neki duhovito kažu, na "pasivne i aktivne mondijaliste". Umjerena desnica pokazuje pozitivan stav koji se kreće u rasponu od 53 do 56 posto. Jednu od najtrezvenijih analiza procesa globalizacije ponudio je ovih dana na stranicama Le Mondea Amartya Sen, profesor ekonomije u Cambridgeu i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1998. godine: "Tržišna privreda može dati veoma različite rezultate, ovisno o načinu na koju su raspodjeljena materijalna sredstva, o načinu na koji se koriste ljudski resursi te ovisno o pravilima igre?". Vodeći francuski sociolog pak, Pierre Bourdieu, već godinama okuplja oko sebe kritičare i protivnike onoga što on naziva "planetarnom vulgatom" anglosaksonskog neoliberalizma te posredstvom nakladne kuće Raisons d'Agir ili mjesečnika Le Monde diplomatique, u svojim istupima ili istupima brojnih suradnika, napada "dvoglavog Antonija", britanskog premijera Anthony Blaira i "samoproglašenog teoretičara trećega puta", britanskog sociologa Anthony Giddensa. Za Bourdieua, globalizacija je "američki projekt" kojemu je cilj nametanje koncepcije o "dioničarskoj vrijednosti" poduzeća, "mentalna kolonizacija" koja se oslanja na "Washingtonski konsenzus" što površno i pogrešno prevodi neke duboke promjene razvijenijih društava u jednostavnu mitologiju suprotstavljanja tržišta i države. Te promjene su ponajprije povlačenje uloge države i jačanje samo njenih represivnih funkcija, deregulacija financijskih transakcija i tržišta radne snage, smanjenje socijalne zaštite i moralizarajuće uznošenje "individualne odgovornosti". Pobrojavši vodeće "idejne pretince" globalizacijske misli: Manhattan Institute u New Yorku ili Harvard Kennedy School of Government, zatim London School of Economics i Adam Smith Institute u Londonu, Deutsche Bank Fundation u Frankfurtu i Politički fakultet u Parizu, Bourdieu ukazuje na njihovu spregu s velikim medijima "koji promiču svojevrsnu lingua franca prilagođenu prekograničnom prometu ultramodernističkom iluzijom". (Hina) fcet sb