FR-LE MONDE-18.7.-O AMERIČKOJ POLITICI RAZORUŽANJA

FRANCUSKA LE MONDE 18. VII. 2001. Sjedinjene Države se ne pridružuju naporima za razoružanje "Misli se da u svijetu danas ima oko 550 milijuna komada lakog i malokalibarskog oružja (ALPC). Što znači da ga posjeduje svaki dvanesti stanovnik planeta. Svakodnevno oko tisuću ljudi pogiba od takva oružja u područjima sukoba i u opasnim ulicama gradova gdje ga ima napretek. Pod ALPC-om treba razumjeti oružje od samokresa i jurišne puške do automatske puške i strojnice, preko bacača granata i raketa RPG-7 i prenosivih raketa. Njegovo se tržište - uglavnom ilegalno - procjenjuje od četiri do šest milijarda dolara na godinu. Njime su preplavljene afričke i azijske zemlje, ali i američki kontinent, pa je tako ruska jurišna puška AK-47, poznata pod imenom svog izumitelja Kalašnjikova, u sedamdeset milijuna primjeraka proširena u osamdeset zemalja, a popularna je koliko i limenka Coca-Cole. Puno toga još upućuje da je SAD, s novom upravom Georgea Busha, sklon dovesti u pitanje čitav ili dio dijaloga koji nastoji promicati politiku razoružanja. Od 9. srpnja, UN u New Yorku organizira konferenciju u nadi da će zaustaviti trgovinu ALPC-om kako bi se mogao nadzirati u zemljama proizvođačima, među kojima prvo mjesto zauzimaju SAD, Rusija, Kina, Brazil, Njemačka, Izrael, Republika Češka i Belgija, i kako bi se njegova prodaja mogla strogo nadzirati. Ta je trgovina osobita, jer može istodobno biti zakonita, poput prodaje običnih lovačkih pušaka koje su na koncu jednako ubojite kao i bilo koje drugo oružje, i mutna, pa i u potpunosti ilegalna. Baš zahvaljujući toj razlici, zamjenik državnog tajnika za razoružanje John Bolton sukobio se na UN-ovoj konferenciji s većinom europskih izaslanika nazočnih u New Yorku i čelnika nevladinih organizacija koji na licu mjesta osjećaju tragične posljedice međunarodne trgovine ALPC-om. Naime, Washington ni ne pomišlja da ograniči zakonitu trgovinu, jer, pod pritiskom čelnika iz National Rifle Associationa (NRA), druga dopuna Ustava daje svakom američkom građaninu pravo da posjeduje lako oružje - samokres ili pušku - kako bi zaštitio sebe i svoju obitelj. (...) Europljani se, preko belgijskog ministra vanjskih poslova Louisa Michela, čija zemlja predsjeda Europskom unijom u drugom polugodištu 2001., zauzimaju za oštre mjere, to jest, kao što se predlaže u zajedničkoj francusko-švicarskoj inicijativi, za što je moguće 'dugotrajnije i neizbrisivo' označivanje, kako bi se 'po tragu' moglo pratiti podrijetlo, promet i uporaba ALPC-a. U nedostatku drugih mjera koje nemaju nikakvih izgleda da uspiju čim se za UN-ovu odluku traži konsenzus sudionika, francusko-švicarska inicijativa činit će se smiješna, premda ide u dobrom pravcu, misli UN-ov glavni tajnik Kofi Annan. Takvo stajalište SAD-a moglo bi ga izolirati od većine saveznika, napose ako se uzme u obzir da se, kad je u pitanju nadzor nad oružjem, ne tiče samo ALPC-a. Zapravo, Washington je prije toga odbio potpisati međunarodnu konvenciju o zabrani proizvodnje, skladištenja, prodaje i primjene nagaznih mina (MAP), taj put s obrazloženjem da se vojnici izvan SAD-a moraju zaštititi od neočekivanih napadaja. U tom se slučaju MAP promatra kao oružje za odvraćanje i, sve dok se ne pronađe jednakovrijedan način obrane, primjenjivat će se kao lijek za sve. Amerikanci su upozorili saveznike da će ostati pri tom stajalištu. (...) Je li razoružanje u krizi? ALPC, MAP, CTBT (sporazum o zabrani nuklearnih pokusa) jesu kratice koje pokazuju da Washington nipošto nije donio zaključak o nadzoru nad oružjem i da se s onu stranu Atlantika razmišljanje nastavlja. U prilog tomu ide i činjenica da Pentagon obnavlja pokuse s proturaketnim štitom u naravnoj veličini, pa je tako u noći s 14. na 15. srpnja uspio pokus s četvrtim prototipom proturaketne rakete. Washington je opet upozorio saveznike ne želeći ukloniti njihove sumnje: već sada se predviđaju novi slični pokusi. 'Riječ je tek o još jednom pokusu u razmjerno intenzivnom nizu', rekao je američki ministar obrane Donald Rumsfeld koji se u američkoj prijestolnici susreo s francuskim kolegom Alainom Richardom, jednim od europskih ministara koji nisu baš uvjereni u 'prikladnost' tog sustava obrane u uvjetima novih prijetnja", piše Jacques Isnard.