IT-18.7.-CORRIERE-GLOBALIZACIJA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 18. VII. 2001. Kako koristiti tržište "Rasprava o globalizaciji zahtijeva bolje razumijevanje temeljnih pitanja koja bi se mogla utopiti u retorici sukoba i nepromišljenu osporavanju. Neka pitanja zahtijevaju posebnu pozornost. 1. U prosvjedima protiv globalizacije nije riječ o globalizaciji: takozvani 'antiglobalizacijski' prosvjednici teško uopće mogu biti protiv globalizacije, jer su ti prosvjedi jedni od najglobaliziranijih događaja današnjice. Prosvjednici iz Seattlea, Praga, Quebeca, Goeteborga dolazili su iz cijelog svijeta. 2. Globalizacija nije ni novost ni nametanje zapadnjačkih vrijednosti: tisućama godina, globalizacija je napredovala kroz seobe, trgovinu, emigraciju, širenje kulturalnih utjecaja i širenje poznavanja i razumijevanja (pa i znanosti i tehnologije). No utjecaji su krenuli drukčijim pravcima. 3. Globalizacija nije sama po sebi ludost: globalizacija je obogatila svijet sa znanstvene i kulturne točke gledanja, isto tako je gospodarski pomogla mnogim osobama. Prilično rašireno siromaštvo i 'brz, neljudski i kratak' život dominirali su svijetom prošlih stoljeća, s malim mogućnostima ostvarivanja bogatstva. U prevladavanju te bijede presudne su bile suvremene tehnologije i međusobni gospodarski odnosi. Još nam treba ravnopravnija raspodjela blagodati globalizacije. 4. Temeljno je pitanje nejednakost: glavni je izazov vezan na jedan ili drugi način uz nejednakost između nacija, kao i unutar nacija. Nejednakosti uključuju nejednakost u gospodarskom blagostanju, no i očite asimetrije u političkoj, društvenoj i gospodarskoj moći. Ključno pitanje odnosi se na moguće dobiti koje bi proizišle iz globalizacije u odnosima bogatih i siromašnih zemalja i između raznih skupina unutar nacija. 5. Prvenstvena briga je razina nejednakosti, a ne neka njezina marginalna promjena: tvrdeći da bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji oni koji kritiziraju globalizaciju često su birali pogrešno bojno polje. Mnoga su područja u svjetskom gospodarstvu siromašna iz niza razloga, među kojima su i unutarnje a ne samo međunarodne okolnosti, no teško je tu prepoznati opći i jasno određen trend. Mnogo toga ovisi o izabranim indikatorima i varijablama na osnovu kojih se ocjenjuju nejednakost i siromaštvo. Temeljni problem ostaju velike razine siromaštva. 6. Pitanje nije samo postoji li dobit za sve strane, nego i je li podjela dobiti ravnopravna. Kada postoje dobiti proizišle iz suradnje može biti mnogo alternativnih dogovora koji koriste svakoj strani. (...) 7. Tržišno gospodarstvo usklađeno je s brojnim i različitim institucionalnim uvjetima i može imati razne učinke: temeljno pitanje ne može biti treba li se, ili ne, koristiti tržišno gospodarstvo. Nije moguće imati napredno gospodarstvo bez široke uporabe tržišta. No priznavanje toga nije kraj nego tek početak. Tržišno gospodarstvo može donijeti različite rezultate prema tome kako se dijele fizički resursi, kako se razvijaju ljudski resursi, koja pravila igre prevladavaju i tako dalje. 8. Svijet se od sporazuma iz Bretton Woodsa 1944. (kojim su uspostavljeni Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond) promijenio: međunarodna gospodarska, financijska i politička struktura svijeta koju smo naslijedili iz prošlosti velikim je dijelom stvorena četrdesetih godina. 9. Potrebne su promjene bilo na političkoj bilo na institucionalnoj razini: postojeće međunarodne institucije nastojale su odgovoriti na promjenu stanja u različitoj mjeri. Treba se preispitati i ravnoteža snaga koja je odražavala status quo iz četrdesetih godina. 10. Globalna struktura je nužan odgovor na globalne dvojbe: prosvjedi protiv globalizacije po sebi su dio općeg procesa globalizacije kojemu je nemoguće pobjeći, a ne postoji nijedan dobar razlog za bijeg od njega. No dok imamo dovoljno razloga poduprijeti globalizaciju u najpozitivnijem aspektu te zamisli, postoje institucionalna i politička pitanja od kritične važnosti s kojima se mora odmah suočiti. Nije lako raspršiti dvojbe a da se ozbiljno ne suoči s osnovnim zabrinutostima koje su uzrok tih dvojbi. To ne treba nikoga ni na koji način iznenaditi", piše Amartya Sen, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1998.