[V-NZZ-15.7.-ZLO^INI NA BALKANU

[VICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 15. VII. 2001. Pravda i nepravda na Balkanu "Izru~enje biv{eg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milo{evi}a UN-ovu sudu za ratne zlo~ince izazvalo je lan~anu reakciju. I vlada srpske republike u Bosni na ~ijem se teritoriju navodno skrivaju biv{i vo|a bosanskih Srba Karad`i} i njegov zapovjednik Mladi} `eli sura|ivati s Haagom. I hrvatska je vlada odlu~ila izru~iti dvojicu generala koje je sud optu`io. Beograd i Zagreb upustili su se tako u velike rizike. Posljedica su bili te{ki unutarnjopoliti~ki potresi: u Beogradu je predsjednik jugoslavenske vlade dao ostavku. U Hrvatskoj su neki ministri zbog prosvjeda napustili vladu. UN-ov sud kaznenopravnim progonom ratnih zlo~inaca daje va`an doprinos obradi najnovije povijesti na podru~ju biv{e Jugoslavije. No samo to nije dovoljno. Srpska i hrvatska vlada svoje su odluke pojasnile politi~kim i gospodarskim argumentima. Da kao ~lanovi UN-a moraju sura|ivati s Haagom, {to je i to~no. Bojali su se me|unarodne izolacije i uskra}ivanja gospodarske pomo}i. To bi uistinu bilo kobno za obje zemlje. Iza spremnosti za suradnju krije se dakle manje sagledavanje moralne potrebe obrade ratnih zlo~ina a mnogo vi{e politi~ki pragmatizam. U srpskom je vodstvu ~ini se ra{ireno mi{ljenje da je Beograd izru~enjem Milo{evi}a Haagu obavio svoju du`nost i da mo`e prije}i na idu}u to~ku dnevnoga reda. Tako|er je veliko isku{enje da se odgovornost za po~injene nepravde prebaci samo na Milo{evi}a. No treba pomisliti da je on vi{e puta s velikom predno{}u bio izabran za predsjednika. Mnogi su mu intelektualci pomogli da do|e na vlast time {to su agresivni etni~ki nacionalizam promicali kao spas za navodno poni`eni srpski narod. Novinari i ~lanovi akademije znanosti provodili su duhovnu mobilizaciju. Svi su oni pripremali ratove. Politi~ari koji su danas u Srbiji na vlasti, nisu do{li iz zatvora ili progonstva. Neki su oportunisti~ki sura|ivali sa starim re`imom kad su o~ekivali politi~ke prednosti. Nijedan od njih nije osudio pokolj muslimanskih civila u Srebrenici ili kritizirao Milo{evi}evu politiku na Kosovu. Ali neki su njegov potpis na Daytonski sporazum koji je 1995. dokon~ao bosanski rat, grdili kao izdaju srpskih interesa. Srbija se mora pozabaviti pitanjem kako je moglo do toga do}i, za{to je jedan dio duhovne elite podlegao nacionalisti~kom ludilu, za{to su ratni zlo~ini i 'etni~ka ~i{}enja' {utke prihva}ani. Ako Srbija `eli biti pravna dr`ava, mora se pozabaviti nepravdom. Svakako su na mjestu dvojbe je li Beograd uistinu na to spreman. U policiji i vojsci jo{ su na vode}im polo`ajima ljudi koji su na mjerodavnim mjestima sudjelovali u ratnoj politici staroga re`ima. Nije neutemeljena ni sumnja da su u Srbiji masovne grobnice s albanskim `rtvama prona|ene samo zato {to je javnost trebalo pripremiti na Milo{evi}evo izru~enje. Predsjednik Ko{tunica je dodu{e ustrojio povjerenstvo istine koje bi se trebalo baviti uzrocima raspada stare Jugoslavije. No ono, kako dr`e skeptici, slu`i uglavnom za to da se doka`e kako su Hrvati, Bo{njaci i kosovski Albanci jednako odgovorni za izbijanje ratova kao i Srbi. Milo{evi}evo izru~enje jo{ nije prekid s pro{lo{}u. Za to je potrebno vi{e, primjerice shva}anje da je politika dr`avnog ujedinjenja podru~ja nastanjenih ve}inom Srbima na~elno (ne samo njezino provo|enje od strane Milo{evi}a) bila pogre{na i da je morala dovesti do rata. Nastojanje da se za raspada Titove vi{enarodne dr`ave ponovno nasilno rije{i srpsko nacionalno pitanje, predstavlja po~etak zla. Nu`ni su ponajprije nova politi~ka kultura usmjerena na europske norme, odustajanje od razmi{ljanja u prete`no etni~kim kategorijama, od agresivnog nacionalizma. Albanski knji`evnik Ismail Kadare nedavno je govorio o potrebi prevladavanja 'kulture zlo~ina' koji se na Balkanu dr`e juna{tvom. Ohrabruju}e naznake postoje. Postupak protiv albanskih pobunjenika u ju`noj Srbiji primjer je toga. Beograd se nije oslonio na nasilje nego na pregovore - i bio uspje{an. Mit o `rtvama jo{ je jako ra{iren. Mnogi se Srbi dr`e glavnim `rtvama Milo{evi}eve vladavine i najnovijih ratova, `rtvama povijesti, svjetske urote, NATO-a i UN-ova suda. Takva perspektiva onemogu}uje pogled na vlastita nedjela. Stoga je krajnji ~as da se po~ne s deideologizacijom povijesti, bacanjem starudije nacionalnih mitova. I Hrvati imaju svoju 'povijesnu istinu' o ratu. Ona govori da je Hrvatsku 1991. napala Jugoslavija i da se morala braniti. Stajali{te je bila rije~ o legitimnom obrambenom ratu mora se priznati. No i branitelji su, a ta spoznaja Hrvatima te{ko pada, u ratu ~inili nedjela. Ve}ina je me|utim suglasna da krivci moraju odgovarati. Jo{ nije objavljena optu`nica protiv dvojice generala. Ipak protivnici izru~enja ve} govore o poku{aju kriminaliziranja obrambenog rata i vojne akcije osloba|anja krajine 1995. koja je bila pod okupacijom krajinskih Srba. S hrvatskog stajali{ta srpsko je stanovni{tvo tada izbjeglo svojevoljno. A sada su navodno i Hrvati u vlastitoj zemlji provodili 'etni~ka ~i{}enja'? Takva optu`ba poga|a nacionalno samorazumijevanje do sr`i. ^ini se da se ipak zaboravilo da je tada{nje vodstvo prihvatilo egzodus Srba, ~ak ga izazivalo. To mu je u svakom slu~aju jako odgovaralo, jer je vjerovalo da }e na taj na~in jednom zauvijek rije{iti dosadno srpsko pitanje u Hrvatskoj. Tada je posvuda u zemlji odu{evljenje bilo veliko. U Srbiji, Hrvatskoj i u Bosni obra~un s pro{lo{}u - a ne odustajanje od sje}anja - pretpostavka je za demokratsku obnovu. Ne smije biti politike kona~ne crte ili kolektivne amnezije. Prestra{ni su zlo~ini po~injeni u poku{aju stvaranja etni~ki odre|enih nacionalnih dr`ava. Argument da ~eprkanje po pro{losti sprje~ava pragmati~no oblikovanje budu}nosti, jednako je prakti~an koliko i opasan. Brzi je gospodarski oporavak dakako od najve}eg zna~enja. Ve}ina Srba i Hrvata naime `ivi lo{ije poslije demokratskog preokreta nego ranije. Siroma{tvo i besperspektivnost ipak su najplodnije tlo za nove nacionalisti~ke zablude. Proces nacionalnog samoosvje{}ivanja dugotrajan je i bolan. To pokazuju primjeri drugih zemalja kojima je za to bilo potrebno mnogo godina. Otkrivanje zlo~ina po~injenih drugim narodima i priznanje vlastite odgovornosti ipak su temelj procesa pomirbe na Balkanu. U Titovoj Jugoslaviji su strahote Drugog svjetskog rata pometene pod tepih. Tako su se neobra|ene nacionalne traume lako mogle kasnije politi~ki instrumentalizirati. Samo po{teni napori za obradu najnovije povijesti mogu sprije~iti da po~injena nepravda budu}im nara{tajima iznova poslu`i kao ideologijsko opravdanje za nasilne obra~une", pi{e komentator lista C. Sr.