FR-LE MONDE-12.7.-O SURADNJI HRVATSKE I SRJ S HAAŠKIM SUDOM

FRANCUSKA LE MONDE 12. VII. 2001. Milošević, Haaški sud i čangrizavci "Nakon privođenja Slobodana Miloševića u Haag, kritičara nije nedostajalo, jedni su žalili zbog načina na koji je ono provedeno i zbog američkog 'nasilja', a drugi su napadali Haaški sud kao 'politički sud'. Neobičan obrat u optuživanju koji se, ovisno o slučaju, tumači zlonamjernošću, neznanjem ili zaboravom - kratkim pamćenjem. 3. srpnja, kada se Milošević prvi put pojavio pred sucima Haaškoga suda, mnogi su televizijski gledatelji bili iznenađeni odvažnošću s kojom je odbacio Sud nazvavši ga 'nezakonitim'. A što ako je to istina, zapitali su se, ne znajući više što je Haaški sud i odakle dolazi? (...) Raspra koja se prošlog mjeseca pokrenula u Jugoslaviji oko 'neustavnosti' izručenja osumnjičenih Haagu bila je, dakle, potpuno lažna. Premijer Zoran Đinđić htio je prekinuti tu borbu zalaznice koju su, pod izlikom 'legalizma', započeli suci Ustavnog suda koje je svojedobno imenovao Milošević i koja je obećavala da će dugo podupirati nezdravu klimu u Srbiji. Donijevši naglo odluku o Miloševićevu privođenju u Haag 28. lipnja, premašio je čak zahtjeve Sjedinjenih Država koje nisu tražile tako žurnu mjeru. Je li postojao bolji, manje 'ponižavajući' i manje 'destabilizirajući' način, kako kažu čangrizavci? (...) Zamisao prema kojoj su Srbi sami trebali suditi Miloševiću, u ovom je času pusta tlapnja: oni danas nisu spremni na to. Zemlja je, povrh toga, od bivšeg režima naslijedila pravosudni sustav nedostojan tog imena, čija reforma nije počela. Zamisao je napose velika nepravda prema glavnim sudionicima, tj. žrtvama ratova koji su se vodili u bivšoj Jugoslaviji: nekoliko milijuna izbjeglih i zauvijek obilježenih osoba, nekoliko stotina tisuća mrtvih. Možemo li zamisliti da Hrvati, bosanski Muslimani i kosovski Albanci sutra dođu svjedočiti u Beograd, dajući povjerenje pravosuđu koje ih je pozvalo? Možda, za puno godina, ili za nekoliko desetaka godina. Nesretne zapadnjačke savjesti treba podsjetiti što se događalo kada je Vijeće sigurnosti UN-a odlučilo osnovati Međunarodni kazneni sud. Grad Vukovar, u Hrvatskoj, dugo je granatirala vojska i milicije iz Beograda. Sedamdeset posto bosanskog područja palo je u ruke bosanskosrpskih snaga koje je podupirao Beograd. Čitava su područja 'očišćena' od nesrpskih stanovnika i mnogi su gradovi, među njima i Sarajevo, mjesecima stenjali u okruženju srpskih snaga i pod snajperskim hitcima. Zapadne sile i njihove vojske svakim su se danom sve više sramotile. Kao i Ujedinjeni narodi koji su, ne znajući kojem se svecu uteći, istragu o počinjenim zločinima povjerili osobama izvan svake sumnje: istaknutom Poljaku Tadeuszu Mazowieckom koji je, nakon tri godine i deset izvješća, ogorčen tromošću Zapada, napustio službu; Egipćaninu Cherifu Bassiouniju koji nije slovio kao američki čovjek, a obavio je golem posao u svezi s etničkim čišćenjem, mučan za Srbe, koji će budući Sud iskoristiti kao polazište u prvim istragama. Glasila su svjedočila. U ljeto 1992., televizija je pokazala ispijena lica ni živih ni mrtvih zatočenika logora u sjevernoj Bosni koje su držale srpske snage. Ponovno je na površinu isplivao izraz 'logori smrti'. Zajedno s ostalima, Simone Veil je istraživala i osuđivala masovna silovanja kao oružje politike etničkog čišćenja koju su provodili Srbi u Bosni... A sve je to bio tek početak. Nitko ne niječe da prije i poslije nesrbi nisu počinili zločine. Osobito ne Sud koji na Kosovu istražuje o nekim čelnicima OVK-a i koji je ovih dana od Zagreba dobio obećanje da će izručiti nekoliko optuženika koje u Hrvatskoj drže za nedodirljive junake. Uspjeh koji je Sud imao kod hrvatskih vlasti bar je djelomično posljedica Miloševićeva izručenja Haagu. Možda će ono pomoći da se uklone neke jake predrasude", piše Claire Trean.