HRVATSKI INOZEMNI DUG 11,3 MILIJARDE DOLARA

Piše: Davorka Stanešić ZAGREB, 1. srpnja (Hina) - Hrvatski inozemni dug krajem travnja ove godine iznosio je 11,3 milijarde američkih dolara, što, pojednostavljeno rečeno, znači da je svaki građanin Hrvatske dužan prema inozemstvu 2.586 dolara.#L# Podatci Hrvatske narodne banke (HNB) pokazuju da je ukupni inozemni dug krajem travnja bio za oko 500 milijuna dolara veći nego na početku ove godine, dok je u odnosu na kraj 1999. godine veći za 1,4 milijarde dolara. Od ukupnog duga Hrvatske prema inozemstvu gotovo polovicu čini dug države. Pitanje koliko je Hrvatska zadužena zemlja ponovno je aktualizirano ovih dana u raspravama oko rebalansa ovogodišnjeg državnog proračuna, čiji će se deficit pokrivati novim zaduženjima na domaćem i na inozemnom tržištu. Dok predstavnici Vlade tvrde da Hrvatska spada u nisko zadužene zemlja, čemu u prilog govore i usporedbe prema klasifikaciji Svjetske banke, pojedini analitičari i nezavisni ekonomisti upozoravaju da smo, s procijenjenim udjelom ino duga u (prošlogodišnjem) bruto domaćem proizvodu od 57 posto, već prilično zadužena država. Prema najnovijim podatcima središnje banke, najveći je dužnik država koja se s povećanim izdanjima obveznica približila polovici ukupnog inozemnog duga. Sa 5,2 milijarde dolara duga prema inozemstvu zabilježen je do sada najviši udio države u ukupnom inozemnom dugu - od 46,3 posto (prema 40,2 posto krajem 1999. godine). Inozemni dug države krajem ovogodišnjeg je travnja bio za 455 milijuna dolara veći nego koncem prošle godine, a za blizu 1,3 milijarde dolara veći nego na kraju 1999. Pritom treba reći da su državni plasmani obveznica već i u prošloj, a posebno u ovoj godini (samuraj obveznica u Japanu u veljači od oko 216 milijuna dolara i euroobveznica vrijednih 500 milijuna eura u ožujku) ostvareni pod znatno povoljnijim uvjetima nego prije, i boljim nego na domaćem bankarskom tržištu. Ta će zaduženja, inače, utjecati na povećano opterećenje otplata nakon 2006. godine. U strukturi ukupnog inozemnog duga sa daljnjih 27,7 posto ili 3,1 milijardom dolara zastupljeni su ostali sektori (poduzeća, ostale nefinancijske ustanove, stanovništvo), dok je udio banaka, s ukupnim dugom od 1,6 milijardi dolara krajem travnja, iznosio nešto više od 14 posto. Dok ta dva sektora bilježe smanjenje svog udjela u ukupnom dugu, povećanje se iskazuje kod kreditnih odnosa između poduzeća nastalih izravnim stranim investicijama i matičnih poduzeća. Tako stavka izravna ulaganja sa blizu 1,2 milijarde dolara sudjeluju u ukupnom dugu sa 10,5 posto. Nešto 'duži' pogled unazad o kretanju inozemnog duga pokazuje da razdoblje zaduživanja počinje od 1996., kada su u ukupni dug od 5,3 milijarde dolara, uključeni svi iznosi reprogramiranih dugova prema sporazumima s Pariškom i Londonskom klubom o preuzimanju oko 30 posto tzv. nelociranog duga bivše Jugoslavije. Domaći su sektori u slijedećim godinama akumulirali više od pet milijardi dolara novog duga, od toga najviše 1997., kada je ukupni inozemni dug porastao na 7,4 milijarde dolara, te 1998. tijekom koje je povećan za daljnjih 2,1 milijardu, na 9,6 milijardi USD. Usporedo se povećavao i udio ino duga u BDP-u (sa 37 posto u 1997., na 44,1 posto u 1998., te 48,8 posto u 1999.), kao i opterećenost otplatama. Dok je za ukupnu otplatu dospjelih inodugova 1997. bilo dostatno 13,8 posto vrijednosti izvoza robe i usluga, udio otplata u prošloj je godini činio 29,9 posto vrijednosti izvoza roba i usluga. Zabrinjava upravo rast tih pokazatelji stanja duga i opterećenja otplatama za tekuću ekonomsku aktivnost koji su sada već na granici ili i prelaze referentne vrijednosti za nisko zadužene zemlje. Visoke otplate inozemnog duga javile su se već 1999., kada je nakon godina počeka došlo do prvih otplata obveza prema Pariškom i Londonskom klubu, zbog čega je godišnja otplatna kvota inozemnog duga prvi put premašila milijardu dolara. Hrvatsku i dalje, napominju to i analitičari središnje banke u Tromjesečnom biltenu HNB-a, čekaju visoke otplatne kvote u ovoj i idućoj godini, veće od 1,5 milijardi USD (glavnice), a poslije toga otplatne će kvote opet biti manje, oko milijarde američkih dolara godišnje. Zaduživanje u inozemstvu, u uvjetima nedostatka vlastitog kapitala, kako to ovih dana primjećuju i vladini dužnosnici, samo po sebi nije loša stvar. Iz ekonomske je teorije poznato da uvoz kapitala pomaže ubrzanju tempa privrednog rasta ako je kapital trošen racionalno, ako se primjerice posuđenim sredstvima financiraju investicije u izvozno orijentirane gospodarske sektore, čime se izbjegavaju poteškoće u otplati dugova. U protivnom, otplata duga može bitno utjecati na smanjenje domaće akumulacije, investicija i stopa rasta. Činjenice pak govore da su znatna sredstva iz ino zaduženja kod nas služila, a i dalje služe, za "krpanje" proračuna, pa iz svega proizlazi kako je upravo način upotrebe posuđena novaca glavno pitanje hrvatskog zaduživanja u inozemstvu. (Hina) ds bn