BRITANSKA HEL. GRUPA-20. VI. 2001. U BIH PROGONE HRVATE ZBOG POLITIČKIH RAZLOGA

VELIKA BRITANIJA Web/BRITISCH HELSINKI HUMAN RIGHTS GROUP 20. VI. 2001. Međunarodna vlast progoni Hrvate u bih iz političkih razloga Donosimo dio izvješća britanske skupine za ljudska prava "British Helsinki Human Rights Group" skinuto s njihove stranice (www.bhhrg.org), a posvećeno položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Izvješće je zaključeno sa svibnjem 2001. a nosi naslov Bosna i Hercegovina 2001. Prijevod uspoređen s prijevodom na stranicama Hrvatskoga narodnoga sabora u BiH. Izvorni tekst na engleskom jeziku, sa slikama i napomenama nalazi se na web stranici www.bhhrg.org. (...) Medjunarodna zajednica i bosanski Hrvati Promatrači Britanske helsinške skupine za ljudska prava (BHHRG) posjetili su Mostar, u Bosni i Hercegovini, kako bi istražili zahladjenje odnosa izmedju medjunarodne zajednice i bosanskih Hrvata. Ovo izvješće otkriva tekuće probleme glede provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma pet godina poslije. Hrvatski narodni sabor je, kao odgovor na ovo, 3. ožujka 2001. konačno odlučio "aktivirati se" i proglasiti Hrvatsku samoupravu u BiH. Navodeći kao dva izvora svoje legitimnosti rezultate referenduma, održanoga 11. studenog 2000. i navodno neustavnu prirodu OESS-vih promjena izbornog zakona, Sabor je proglasio Medjužupanijsko-medjuopćinsko vijeće kao oblik "Hrvatske samouprave". Odluka je postavila tijela, nalik državnima, uključujući izvršnu granu i skupštinu, za područja koja pokriva Hrvatska samouprava. Medjutim, značajno je da Odluka od 3. ožujka govori samo o "privremenom" statusu tijela. Bez obzira na tiskovna izvješća koja vode u pogrešnom smjeru, gosp. Jelavic nije nikada zagovarao treći entitet u Bosni. Upravo suprotno. On samo traži ispravno poštivanje konstitutivnosti sva tri naroda i poštivanje Daytona. Reakcija Visokog predstavnika je uslijedila vrlo brzo. On je s dužnosti, na koje su izabrani na izborima, kao i sa stranačkih dužnosti smijenio četiri člana Hrvatske demokratske zajednice: gosp. Antu Jelavića, predsjednika HDZ BiH i člana kolektivnog Predsjedništva BiH, gosp. Marka Tokića, dopredsjednika HDZ BiH, gosp. Ivu Andrića-Lužanskog, takodjer dopredsjednika HDZ BiH i zastupnika u Zastupničkom domu BiH i gosp. Zdravka Batinića, još jednog dopredsjednika HDZ BiH. Objašnjenje Wolfganga Petritscha za ove smjene je bilo da su ove osobe preuzele službene dužnosti u "tzv. Hrvatskoj samoupravi", što predstavlja "nezakonitu i antidaytonsku aktivnost". Pored ovih drastičnih mjera, nakon kojih je uslijedilo postavljanje zamjena na upraznjena mjesta, Visoki predstavnik je zagrebačkom tjedniku Globus od 9. ožujka 2001. dao potpirujući intervju u kojem je kritizirao mostarskog biskupa. Petritsch u intervjuu kaže: "Zapanjen sam i šokiran govorom biskupa Ratka Perića i ne mogu čak ni početi opisivati njegovu golemu mržnju i njegovu potporu osumnjičenim ratnim zločincima koju je izrazio u svom govoru." Svatko tko pročita biskupov govor može i sam vidjeti koliko je groteskna i potpuno neutemeljena ova optužba, jer se u govoru ne može naći ni mržnja niti potpora zločincima. (9) Postoji sumnja da je gosp. Petritsch imao želju smijeniti i biskupa. U pismu, upućenom britanskom magazinu The Spectator, glasnogovornik Visokog predstavnika, bivši novinar Guardiana, Christopher Bird, opravdava napade gosp. Petritscha na biskupa riječima: "Biskup Perić je više političar nego svećenik." Autoritativni režimi su tijekom povijesti uvijek nailazili na "turbulentne svećenike", nepodobne za svjetovnu vlast, i često su ih pokušavali maknuti. OHR se u ovom smislu ne razlikuje mnogo od takvih rezima. Ali ovo nije jedini primjer u kojem su Visoki predstavnik i njegovi dužnosnici koristili neprikladnu retoriku. HDZ-ovi političari, koje je smijenio OHR, su u medijima i javnosti često opisivani kao "kriminalci" i "ekstremisti". KRIVI DOK SE NE DOKAŽE SUPROTNO: UPAD UN-A U HERCEGOVACKU BANKU Kampanja protiv hrvatskih političkih predstavnika je uskoro bila propraćena udarima na gospodarski temelj zajednice. Ured visokog predstavnika je 5. travnja 2001. postavio privremenu upraviteljicu u jednu od tri glavne banke Hrvata u Hercegovini, Hercegovačku banku. Već prije toga je medjunarodna zajednica iznosila pretpostavke da HDZ financira svoje aktivnosti sa ilegalnih računa ove banke, premda su medjunarodni revizori, uključujući Deloitte Toucha, upravo nedavno Hercegovačkoj banci izdali "čist zdravstveni karton". Naoružane postrojbe SFOR-a i policije muslimansko-hrvatske Federacije su 6. travnja 2001. preuzele kontrolu nad Hercegovačkom bankom u Mostaru i drugim dijelovima BiH. Njihova nazočnost je ulijevala strah, ne samo zbog oružja i maski koje je policija nosila. Dočekala ih je razbješnjela gomila i četvero ljudi, dva civila i dva policajca, je ranjeno u tučnjavama koje su uslijedile. OHR je ustrajno tvrdio da se "rulja" pobunila u tom trenutku, a zajedno sa SFOR-om je koristio visoko potpirujuću retoriku kako bi napao prosvjednike. Zanimljivo je, medjutim, da do danas nitko od navodnih pobunjenika nije uhićen. Umjesto toga, SFOR se nakon dva tjedna vratio u masivnoj i brutalnoj demonstraciji sile. Dovezli su se tenkovima, probijajući si put u banku kroz ogradu iza zgrade. Helikopteri su iz zraka pratili akciju. Eksplozivom su otvorili sef i pobjegli sa priličnim svotama gotovine. SFOR i federalna policija su napali i područne urede banke u još šest hercegovačkih mjesta, uključujući u svijetu poznato hodočasničko mjesto, Medjugorje, u kojem je ljutita gomila (u kojoj su bili i hodočasnici) dočekala vojnike i maskirane operativce. Tiskovna izvješća o izgredu su optuživala žrtve, bez obzira na potpuno neproporcionalan omjer snaga. Na jednoj strani - tenkovi, helikopteri, oklopna vozila i maskirani policajci, prema kojima se izrazavalo žaljenje, a na drugoj strani - skupina običnih ljudi, zabrinuta oko svojih uštedjevina koje su se gubile u oblaku dima. Ralph Johnson, zamjenik Visokog predstavnika, je kazao da je "rulja istukla policiju, uništila izvješća i opljačkala zgradu" (10), što je vidljivo netočno. Kada su predstavnici BHHRG-a posjetili središnju zgradu banke 25. travnja, bilo je očigledno da je šteta napravljena u oružanom upadu: putokazi na zidovima su bili sprejom ispisani na engleskom jeziku, sefovi su razneseni u komade nitroglicerinskim eksplozivom, a fotografije Pape smrskane na podu. Obični pripadnici hrvatske javnosti nisu mogli napraviti ništa od ovoga, pa čak ni udruženi u razljućenu "rulju". OHR je širio slične neistine i o onome što se dogodilo u Medjugorju. Glasnogovornik OHR-a, Bird, je "čistom fantazijom" nazvao tvrdnje da su hodočasnici bili uznemiravani u poznatom hodočasničkom mjestu. "Rulja Hrvata je bacala jaja," napisao je. "Nije bilo hodočasnika u blizini izvodjenja operacije i oni se, zasigurno, nisu pridružili nasilnoj rulji." "Rulja" je, čini se, svatko tko se suprotstavlja SFOR-ovoj brutalnosti, ali bi li Visoki predstavnik "ruljom" nazvao i ljude koji su nahrupili na zgradu federalnog Parlamenta u Beogradu 5. listopada 2000.? U svakom slučaju, OHR-ova interpretacija dogadjaja se ne slaže s onom župnih vlasti u Medjugorju, koje su izdale priopćenje u kojem optužuju SFOR-ovu uporabu sile u Velikom tjednu, naglašavajući posebno način na koji su postrojbe oružjem prijetile mirnim hodočasnicima. Kada su mu 25. travnja 2001., na tiskovnoj konferenciji, kojoj su bili nazočni i predstavnici BHHRG-a, postavili pitanje o upadu u banku, predstavnik Visokog predstavnika, gosp. Colin Munro, nije štedio hiperbola pri javnom prekoravanju političara koje je njegov Ured smijenio kao "kriminalce". "Jasno sam kazao da ured Visokog predstavnika neće razgovarati s kriminalcima," rekao je. Kasnije je djelomice ponovio svoje riječi, napravivši poučnu omašku: "Kako sam već rekao, Visoki predstavnik neće razgovarati sa smijenjenim osobama." Drugim riječima, ljudi koji upravljaju BiH izjednačavaju smijenjenu osobu s kriminalcem, dok je opravdanje za smjenu to da je ta osoba kriminalac. Ovo je rasudjivanje koje ide u krug, u stvari, ovo nije uopće nikakvo rasudjivanje. Gosp. Munro je iznio još veliki broj opaski koje ukazuju na dubinu problema. "Sve ove akcije protiv HDZ-a," rekao je BHHRG-u, "se zasnivaju na riječima (Glavne tužiteljice Medjunarodnog kaznenog suda za bivsu Jugoslaviju, Carle del Ponte) da bi se predsjedniku Franji Tudjmanu, da je živ, sudilo za ratne zločine." Drugim riječima, činjenica da bi gdja. Del Ponte optužila Tudjmana predstavlja za OHR dostatan razlog za kriminaliziranje HDZ-a iz susjedne Bosne, premda je optužnica za ratne zločine još uvijek daleko od osude za ratne zločine i premda nema logike po kojoj bi se političari iz Mostara mogli smatrati krivima za zločine koje je Predsjednik susjedne Hrvatske navodno počinio 1995. godine. Gosp. Munro je, takodjer, pretpostavio da je HDZ izravni potomak ratne fašističke stranke iz Hrvatske, ustaša, te da je stranka, kao takva, kriminalistička organizacija protiv koje se moraju poduzeti oštre akcije. Gosp. Munro je istaknuo da su oca jednog člana njegova tima ubile ustaše, vjerojatno tijekom Drugog svjetskog rata, čime je želio ukazati na raspon problema. Kada je predstavnik BHHRG-a rekao da su njegovog strica ubili Nijemci 1944. godine ali da to ne znači da se njemački CDU treba smatrati kriminalističkom organizacijom, gosp. Munro je odgovorio: "Ali CDU nije potomak nacističke stranke." Drugim riječima, on smatra da HDZ jest potomak ustaša. Teško je znati što početi s ovako iskrivljenom percepcijom istine i povijesti. Ako je HDZ zamaskirana ustaška stranka, onda možda postoji razlog za njenu zabranu. U Njemačkoj bi svakako bilo ilegalno da se jedna nacistička stranka ponovno uspostavi pod drugim imenom. U svakom slučaju, da bi se to napravilo, trebalo bi pažljivo napisati prikladne zakone i držati se rigorozne zakonske procedure. Dok se, u skladu sa zakonom, ne dodje do nekih dokaza, trebalo bi se strogo poštivati pretpostavka o nevinosti. Protiv HDZ-a u BiH nikada nije pokrenut takav postupak. U stvari, gotovo protiv nijednog političara, kojeg je smijenio OHR, nije pokrenut kazneni postupak. (Jedini izuzetak je Dragan Mandić, ministar unutarnjih poslova mostarske županije). Bez obzira na sve to, OHR je sretan što može kriminalcima proglasiti ljude koje tužitelj nije optužio ni za kakve zločine, a kamoli da ih je sud osudio. Štoviše, Ured Visokog predstavnika je u više navrata rekao da je, po njemu, HDZ dobrodošao ponovno se pridružiti političkim institucijama bosanske države, što predstavlja stav jednostavno neuskladjen sa ponavljanom tvrdnjom istog tog OHR-a da je HDZ kriminalistička i nacistička organizacija. Sam Visoki predstavnik je koristio vrlo neodgovornu retoriku. On je listu hrvatske Vlade 3. ožujka rekao da "postoje jasni pokazatelji da je vodstvo HDZ-a uključeno u veliki broj ilegalnih aktivnosti". Prava mjera prezira koji gosp. Petritsch gaji prema načelu pretpostavke nevinosti je vidljiva u odgovoru na sljedeće pitanje u istom intervjuu: Vjesnik: "Poznato je da je Vaš Ured često optuživao Antu Jelavića i HDZ za povezanost s organiziranim kriminalom, medjutim dokaz za ove optužbe nije nikada predočen. Imate li ikakve dokaze, a ako imate, hoćete li ih predočiti?" Petritsch: "Ja sam tvrdio da u okviru HDZ-a postoje kriminalni elementi i dosad nitko nije dokazao suprotno." (11) Ova očita nesposobnost shvaćanja ijednog načela na kojem počiva cjelokupna zakonska tradicija Zapada je jako zabrinjavajuća. Jedino opravdanje za cijelu aparaturu UN-ovog režima u BiH, koji je, ako ništa drugo, sigurno vrlo skup za porezne obveznike iz zemalja Zapada, jest da Zapad na neki način može pomoći narodu BiH da postane demokratski. Ovo je, u svakom slučaju, uvijek bio vrlo upitan prijedlog. Ali ako sam režim, nametnut u Daytonu, namjerno ismijava osnovna načela vladavine zakona, teško je shvatiti kako sami gradjani BiH mogu napraviti neki napredak k demokraciji. Takodjer treba istaknuti da su upad u banku i smjena njenih dužnosnika očigledno dva dijela iste politike. To je, opet, vrlo diskutabilno ponašanje Visokog predstavnika. Dužnosnici su smijenjeni ili zbog ustavnih razloga ili zbog kriminalnih (u tom slučaju bi trebalo pokrenuti kaznene postupke). Ali cilj samih akcija, kao i retorike UN-ova režima, jest zamagliti razliku izmedju ove dvije optužbe na način koji se može opisati samo kao prljava kampanja. POLITIČKA BUDUĆNOST BOSNE Predstavnici BHHRG-a smatraju da su pretpostavke medjunarodne zajednice protiv bosanskih Hrvata i osobito HDZ-a još uvijek nedokazane. Gosp. Munro je, npr., naveo da se "po cijelom Mostaru" mogu vidjeti plakati HDZ-a koji raspiruju nacionalnu mržnju: u stvarnosti, medjutim, nije se mogao vidjeti nijedan plakat. Sve dok i ako se ne podastre ispravan dokazni materijal o kriminalnim radnjama gosp. Jelavića i ostalih članova stranke i ako se ne odvedu pred sud, mora se pretpostaviti da medjunarodne vlasti u BiH progone ove ljude zbog političkih a ne kriminalnih razloga. Predstavnici BHHRG-a su, takodjer, vidjeli (što je čest slučaj kod skupina napadanih zbog "ekstremizma" i "ultranacionalizma") da su u vodstvu HDZ-a sve obični muškarci i žene u odijelima, čija su sredstva i moć neznatni u usporedbi s onima koje imaju ostali igrači na bosanskoj političkoj sceni. Bosanski Hrvati, npr., nemaju svojih medija: njihovu jedinu TV-postaju, Erotel, su ugasile SFOR- ove postrojbe u veljači 2000. godine zbog navodnog "ekstremizma". Postoji samo jedan (dvotjedni) časopis, koji je uistinu neovisan i ne duguje ništa medjunarodnoj zajednici. Ne bi trebalo iznenadjivati da Hercegovina još uvijek ima lošu reputaciju na Zapadu, s obzirom da politički program još nije ispunjen. Medjutim, članovi BHHRG-a (uključujući predstavnicu koja je posjećivala Mostar i njegovu okolicu za vrijeme rata) su bili iznenadjeni količinom obnove i razinom gospodarskih aktivnosti. Zapadni Mostar se, bez obzira na ratne ožiljke, počeo oporavljati, dok je muslimanski dio grada, koji je dobio znatno više pomoći sa Zapada, neživotan. Kao što je rečeno u ovom izvješću, malo je vjerojatno da je takva regeneracija rezultat prosperiteta koji potječe od mafije. Mafija za sebe zadržava na loš način stečene dobitke. Naša kolegica je, u svakom slučaju, primijetila vidljivo manje mafijaških tipova u usporedbi sa stanjem iz 1994. godine, kada je zadnji put bila u Mostaru. Stoga je prava mala tragedija za narod BiH (uključujući mnoge Muslimane) vidjeti kako njihova uštedjevina zatvaranjem Hercegovačke banke u cijeloj zemlji ulazi u predvorje pakla. To je, bez sumnje, i bio cilj operacije. Takodjer se priča da će austrijska banka, Raiffeisen, preuzeti Hercegovačku banku nakon završetka sadašnje medjunarodne revizije. Wolfgang Petritsch je Austrijanac koji bi tu mogao biti od pomoći. Dok još pišemo ovo izvješće, HDZ-ovi zastupnici u Zastupničkom domu su postigli kompromis s OHR-om i vratili se u Skupštinu. Ali kampanja uznemiravanja stranke i njenih simpatizera će se, bez sumnje, nastaviti. Medjunarodna zajednica neće biti zadovoljna sve dok domaća politika sva tri naroda u bosanskoj državi ne bude u potpunosti u rukama "nenacionalnih" stranaka, koje su, kako se čini, one pod kontrolom bivših komunista. Miljenik Zapada je sadašnji ministar vanjskih poslova BiH i čelnik socijaldemokrata, Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik Omladine KPJ i stari prijatelj Zorana Djindjića. Kompjuterski stručnjak, Lagumdžija govori engleski, naučen na sveučilištima Wisconsin i Arizona State. "On bi mogao biti političar neke zemlje sa Zapada," izjavljuje Wolfgang Petritsch. Po riječima Matthewa Kaminskog u Wall Street Journalu (12), "(Lagumdžija) se smije na napade na svoju (komunističku) prošlost. Većina Bosanaca se Titovog doba sjeća kao vremena mira i prosperiteta, kaze on." Ali, kao i većina "reformiranih" komunista, Lagumdžija ne zagovara povratak na prošlost. Titova politika pune zaposlenosti, radničke samouprave i, kako se čini, Bosne, zasnovane na tronacionalnoj osnovi, ne predstavljaju dio sada poznate platforme, zasnovane na privatizaciji i reformi. Nesposobnost socijaldemokrata da postignu ozbiljan izborni prodor pokazuje da obični Bosanci nisu uvjereni da on želi povaratak u prošlost koju poznaju i prihvaćaju. NEPOSTOJANJE PROVJERA U UN-OVOM REŽIMU Razlog za postojanje tako ozbiljnih kršenja načela zakonskog poštenja u BiH je taj da ne postoje doslovno nikakve provjere mandata Visokog predstavnika i drugih, Daytonom nametnutih, struktura. Tako da je kultura nekažnjavanja i zakonske svemoći izrasla u režimu UN-a. Suočen s nedostatcima svoje pozicije, npr., gosp. Munro je pokušao BHHRG-u objasniti tu poziciju rekavši: "Znate, ovo mjesto je stvarno protektorat." Medjutim, upućivanje na protekrorat ne obuhvaća stvarnu nezakonitost režima UN-a. Uz mogući izuzetak vladavine belgijskog kralja Leopolda u Kongu, kojeg je tretirao kao svoje osobno vlasnistvo, ovlasti dodijeljene Visokom predstavniku UN-a u BiH su mnogo nezakonitije od onih koje su imali kolonijalni dužnosnici iz 19. stoljeca. Indijski potkraljevi iz 19. stoljeća su se morali misliti na pitanja koja su im u britanskom House of Commons postavljali o njihovom ophodjenju, a vladavina zakona je uvedena u Indiji nakon što je Edmund Burke pokušao goniti prvog čovjeka East India Companija, Warrena Hastingsa, zbog zloporabe ovlasti 1778. godine, medjutim bez uspjeha. Štovise, britanski kraljevski dužnosnici su u američkim kolonijama u razdoblju nakon Američke revolucije jako vodili računa o uporabi ovlasti bez zakonodavnih sankcija. Npr., nakon Bostonske čajanke, Boston nije kažnjen dok sam Parlament nije zatvorio luku. Ministarstvo nije tek izdavalo naredbe u vijeću, što je upravo ono što je napravio Wolfgang Petritsch.(13) Ironija postaje još veća, imamo li u vidu prezasićenost dokumentima o ljudskim pravima, koji su navodno na snazi u BiH. Gradjani BiH su, pretpostavlja se, zasićeni "najvišom razinom medjunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda."(14) Konkretno, to je značilo integrirati u bosanske zakone sljedeće povelje i ugovore: Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.; Ženevske konvencije I - IV. iz 1949. i Ženevske protokole I - II. iz 1977.; Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1950.; Konvenciju o izbjeglicama iz 1951. i Protokol te Konvencije iz 1966.; Konvenciju o nacionalnosti udatih žena iz 1957.; Konvenciju o smanjenju bezdrzavnosti iz 1961.; Konvenciju o uklanjanju rasne diskriminacije iz 1965.; Konvenciju o gradjanskim i političkim pravima iz 1966. i Protokoli te Konvencije iz 1966. i 1989.; Medjunarodni ugovor o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.; Konvenciju o uklanjanju diskriminacijezena iz 1979.; Konvenciju protiv mucenja iz 1984.; Europsku konvenciju protiv mučenja iz 1987.; Konvenciju o pravima djeteta iz 1989.; Konvenciju o pravima radnika-useljenika iz 1990.; Europsku konvenciju o regionalnim jezicima i jezicima manjina iz 1992.; Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina iz 1994. (15) I pored ovog obilja konvencija, gradjani BiH nemaju pravo priziva Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Glavni uzrok problema je da, prema dokumentima koji odredjuju njegov mandat, Visoki predstavnik doslovno ima ulogu policajca, sudca, porotnika i izvršitelja. On zapovijeda policijom i vojskom, može mijenjati Ustav i otkazivati izbore. Njegove odluke ne podliježu sudskom pregledu. Tek površan pogled na pisana opravdanja akcija Visokog predstavnika su dovoljna da to shvatimo. Wolfgang Petritsch je, npr., svoju odluku o upadu u banku sročio jezikom pravnog rasudjivanja: "u vršenju ovlasti koje su mi dodijeljene" "pozivajući se na paragrafe itd. itd.," "promatrajući" "primjećujući" i tako dalje. No ovaj pravni jezik se samo vrti u krug jer ključni članak V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog sporazuma) Općeg okvirnog mirovnog sporazuma (tj. Daytona) predstavlja izravnu izjavu nesputane vlasti: "Visoki predstavnik je vrhovni tumač Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog sporazuma."1 Pod izrazom "vrhovni tumač" Visokom predstavniku je ovim škodljivim člankom dodijeljeno upravo to: vrhovna ovlast pri presudjivanju o svojim vlastitim izvršnim ovlastima, koje su, i tako, potpuno neograničene." (16) I kao da ove ovlasti nisu bile dovoljne, još su proširene na sastanku Vijeća za provedbu mira, održanom u Bonnu u prosincu 1997. Visokom predstavniku je dodijeljeno još ovlasti (premda nije jasno koja zakonodavna vlast mu ih je dodijelila), tako da ih sada doslovno odredjuje on sam. Poglavlje XI Zaključaka sa tog sastanka, naslovljeno "Visoki predstavnik", glasi: "Vijeće pozdravlja namjeru Visokog predstavnika da koristi svoju ovlast vrhovnog tumača Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog sporazuma, kako bi olakšao rješenje poteškoca donošenjem obvezujućih odluka, kada to smatra nužnim, o sljedećim pitanjima: a) vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajedničkih institucija; b) privremene mjere koje stupaju na snagu kada strane ne mogu doći do sporazuma i koje ostaju na snazi dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne usvoji odluke u skladu s provedbom Mirovnog sporazuma glede tog pitanja; c) druge mjere koje će osigurati provedbu Mirovnog sporazuma u cijeloj BiH i njenim entitetima, kao i vodjenje zajedničkih institucija. Ove mjere mogu uključivati akcije protiv osoba na javnim dužnostima ili dužnosnika, odsutnih sa sastanaka bez valjanog razloga ili za koje Visoki predstavnik smatra da krše zakonske obveze po Mirovnom sporazumu ili uvjete za njegovu provedbu. (17) Sve ove neograničene ovlasti su se koristile za opravdanje odluka o smjenjivanju hrvatskih dužnosnika i upadu u Hercegovačku banku. ZAKLJUČAK Ova zbivanja otvaraju cijeli niza pitanja. Ne najmanje bitno od njih je pitanje mogućeg sukoba interesa do kojeg bi moglo doći kada imamo čovjeka iznad zakona, austrijske nacionalnosti, koji zatvara banku tamo gdje je mudrost kolonijalne administracije sakrivena pod krinkom demokratske. Takav pristup, osobito kada i u samom UN- ovom režimu vlada bezakonje, ne može u BiH nikada promaknuti demokraciju ili stabilnost. Članak, nedavno objavljen u The Washington Postu, opisuje dokle sve može odvesti takva politika. Ne iznenadjuje da su, izgleda, članovi medjunarodne policije u Bosni uključeni u cijeli niz kriminalnih aktivnosti. Policajce se otpušta zbog raznih pogrešaka, jedan Amerikanac je otpušten u prosincu 2000. jer je platio 2900 dolara moldavskoj prostitutki koju je tretirao kao svoje privatno vlasništvo. Čini se, medjutim, da je otpust jedina moguća sankcija, s obzirom da u Bosni medjunarodna policija uživa diplomatski imunitet od sudskog gonjenja. Slučaj BiH takodjer dobro ilustrira i jedno vrlo znacajno filozofsko pitanje. 'Ljudska prava su tek bezvrijedna stvar na nistavnom listu papira' (Burke), ne proizlaze li iz suverene države, utemeljene na suglasju izmedju vlade i vladavine zakona. Ako je suverenitet države fiktivan, kao što je to slučaj u BiH, gdje sve znatnije odluke, u stvari, donosi Visoki predstavnik, koji je sam izvan zakona BiH, državne pravne strukture ne mogu nikada nametunuti načela iz raznih povelja o ljudskim pravima. Ljudska prava se mogu nametnuti samo ako postoji politička volja koja ih može nametnuti, ali ako je politička volja frustrirana samovoljnim i nezakonitim intervencijama izvana, kao što je to slučaj u BiH, onda se ta jadna zemlja neće nikada razviti k odgovornosti i slobodi - preduvjetima za pravnu državu. Izvori 1 Vidi, osobito: Bosnia: Faking Democracy after Dayton (Bosna: krivotvorenje demokracije nakon Daytona), David Chandler,Pluto Press 1999. 2 Yugoslavia: A History of its demise (Jugoslavija: povijest njenog pada), Viktor Meier, Routeledge, 1999. 3 The End of Nationalist Regimes and the Future of the Bosni an State (Kraj nacionalističkog režima i budućnost bosanske države), izdala Inicijativa europske stabilnosti, ožujka 2001., dostupno na www.esiweb.org. Ovo izvješće je tek približno objektivna analiza zbivanja koje je opisao jedan medjunarodni intelektualni koncern. 4 Vidi Bosnia's November Elections: Dayton Stumbles (Izbori u Bosni u studenom: Dayton posrce), ICG, 18. prosinca 2000. 5 Tanjug, 6. lipnja 2001. 6 Uredski memorandum OESC-a od 16. listopada 2000. 7 U.S., British Ambassadors Accused of Interfering in Bosnian Politics (Americki i britanski veleposlanik optuzeni za miješanje u politiku Bosne), Agence France Press, 7. veljače 2001. 8 Odluka Visokog predstavnika, Br. 93/01, Sarajevo, 7. ožujka 2001. 9 Govor se može pročitati na web-stranici Hrvatskog narodnog sabora, www.hns.bih.org/biskup-e.htm 10 Croats Attack Peacekeepers (Hrvati napali mirovnjake), AP, 6. travanj 2001. 11 Petritschev intervju s Milanom Jelovcem, Vjesnik, 3. ožujka. Intervju se u cijelosti može pročitati na www.hic.hr i www.vjesnik.hr 12 West Pins Hopes for Bosnia on Leader of Moderate Party (Zapad se nada umjerenom vodji za Bosnu), Matthew Kaminski, Wall Street Journal, 22. lipnja 2000. 13 BHHRG se zahvaljuje Lee Caseyju što je upozorio na ove usporedbe 14 Daytonski sporazum, Aneks 4, cl. 11 15 Vidi Davida Chandlera, str. 91-92 16 Ove dokumente možete pročitati na web-stranici Visokog predstavnika, www.ohr.in 17 Cl. II istog Aneksa 10 Visokom prestavniku daje pravo 'olakšati rješenje poteškoća koje nastanu u civilnoj provedbi': ovaj članak se citira kao izvor ovlasti gosp. Petritscha u njegovoj Odluci o imenovanju privremene upraviteljice u Hercegovačkoj banci, 5. travnja 2001. 18 Misconduct, Corruption by the US Police Mar Bosnia Mission (Lose ponašanje i korupcija u redovima americke policijske misije u BiH), Colum Lynch, The Washington Post, 29. svibnja 2001.