DE-E-US-ODNOSI-Politika NJ 20.VI.-DIE WELT-EUROPA BI UMJESTO PAX AMERICANA PAX ATLANTICA NJEMAČKADIE WELT20. VI. 2001.Traži se: Pax atlantica"Amerika postaje američkija, Europa europskija. Ustrojno načelo koje je sovjetska prijetnja
nametala izvana, treba iznutra nadomjestiti uviđanjem da izvan atlantskog sigurnosnog, gospodarskog i pravnog prostora, svijet nudi malo pouzdanoga. Odgovor je Pax atlantica. Ali on se neće napraviti sam.Unutar 'beltwaya' koji okružuje različiti politički milje Washingtona, EU je teško razumjeti, izvan njega još teže. Ali i Europljani teško shvaćaju koliko se mijenjaju američki obzori. NATO ipak ostaje središte globalne sigurnosti, zajedno s G 7, OESS-om, Svjetskom trgovačkom organizacijom, Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom - a možda i s UN-om.Europljani u svojoj prijepornoj povijesti još nikada nisu bili toliko bez straha, Amerikanci su ranjiviji nego ikada. Strategijski se zemljopis mijenja. No Europljani pomake mjere po prošlosti, Amerikanci po budućnosti. Američki obzor obuhvaća globus. Veliki Bliski Istok, Srednja Azija i Daleki Istok prikovali su strategijsku pozornost Washingtona. Europljani gledaju samo do
NJEMAČKA
DIE WELT
20. VI. 2001.
Traži se: Pax atlantica
"Amerika postaje američkija, Europa europskija. Ustrojno načelo
koje je sovjetska prijetnja nametala izvana, treba iznutra
nadomjestiti uviđanjem da izvan atlantskog sigurnosnog,
gospodarskog i pravnog prostora, svijet nudi malo pouzdanoga.
Odgovor je Pax atlantica. Ali on se neće napraviti sam.
Unutar 'beltwaya' koji okružuje različiti politički milje
Washingtona, EU je teško razumjeti, izvan njega još teže. Ali i
Europljani teško shvaćaju koliko se mijenjaju američki obzori.
NATO ipak ostaje središte globalne sigurnosti, zajedno s G 7, OESS-
om, Svjetskom trgovačkom organizacijom, Svjetskom bankom i
Međunarodnim monetarnim fondom - a možda i s UN-om.
Europljani u svojoj prijepornoj povijesti još nikada nisu bili
toliko bez straha, Amerikanci su ranjiviji nego ikada.
Strategijski se zemljopis mijenja. No Europljani pomake mjere po
prošlosti, Amerikanci po budućnosti. Američki obzor obuhvaća
globus. Veliki Bliski Istok, Srednja Azija i Daleki Istok prikovali
su strategijsku pozornost Washingtona. Europljani gledaju samo do
Sredozemlja i bave se labirintskim procedurama produbljivanja,
širenja - i zbunjenosti zbog eura.
Stari klišeji postaju novi klišeji. U Europi Geroge W. ima izgleda
postati reinkarnacijom odvratnog Amerikanca, rasipnog s prirodom,
opsjednutog tehnikom, oduševljenog vlašću. U američkim očima
Europa je sklerotična, zabavljena samom sobom, profitira od
američke straže u Zaljevu i nevoljka dijeliti svjetskopolitičke
terete. Činjenica što je većina europskih vlada srednje lijeva a
Bush provodi desni program, ne pridonosi bliskosti.
Novi naraštaj, neprovjeren u svjetskopolitičkim kušnjama, na
polugama je moći: Drugi svjetski rat i Hladni rat za njega su bajke
iz prastarih vremena. Drugim riječima, Washington i europski
glavni gradovi dopuštaju si luksuz svojih predrasuda umjesto da
prihvate razlike i zajednički se prihvate vratolomija opasnog i
ugroženog svijeta. I to je jedan od rezultata prvog europskog
posjeta novog američkoga predsjednika.
Neizgovoreni je sporazum iz kasnih četrdesetih godina odslužio
svoje - u međuvremenu Europljani i Amerikanci drukčije definiraju
diobu tereta i partnerstvo. Amerikanci naglašavaju politička
pitanja i čvrstu silu. Europljani se usredotočuju na svoj klimavi
socijalni sporazum, gospodarstvo i ono što harvardski Don Joe Nye
opisuje kao 'soft power'. Raščlambe prijetnje se razilaze. 'Tamo
daleko u Turskoj...' za Amerikance je žarište njihovih interesa, za
Europljane šport za gledanje.
Amerikanci i Europljani dijele demokratske temeljne vrijednosti,
ali izvan toga i jedni i drugi uspješno brane više moralne predjele.
Političke strukture na obje su strane nepregledne i
nepredvidljive, odgovornosti nejasne, veto stajališta u porastu.
Međuvladina suradnja i unutarnja politička rasprava se razdvajaju.
Političari mašu galeriji i poziraju, mediji se bave unutarnjom
politikom, nastaje nedostatak razumijevanja.
Transatlantski odnosi se razilaze. Američki unilateralizam i
europski provincijalizam zaslužuju jedan drugoga. Bushov će
program iskusiti bolne promjene zbog novih crta snage u senatu. U
međuvremenu se Europljani grubo podsjećaju da je svijet još uvijek
opasno mjesto. To će pripomoći da uvide kako mir i napredak trebaju
novo atlantsko zajedništvo: u starom obliku ali s novim
sadržajima.
Ako Europa postaje europskija, Amerika američkija, to ne mora
predstavljati slabost. Ispravno korišteno, može biti snaga.
Strategijski obzori, interesi i identiteti mogu - i moraju - biti
različiti. No blagodati Paxa americana mogu potrajati samo ako
Europljani iz njega oblikuju Pax atlantica", piše Michael Stuermer
u uvodniku lista.