AU 16.VI.-SN-SAD I EUROPA

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 16. VI. 2001. Otkriće Europe ili: Bush uči svjetsku politiku "Prva je europska tura novog američkog predsjednika bila namijenjena umirivanju savezničkih partnera. Činjenica da je George W. Bush sada morao uvjeravati da SAD i u buduće ostaje 'proračunljivi partner', može značiti samo to da je ranije slao drukčije signale. I vanjskopolitički je republikanac želio predočiti posve suprotan plan od svojega prethodnika Billa Clintona. U praksi to znači da je samostalnim potezima zastrašivao i prijatelje i neprijatelje. U međuvremenu je Bush sletio na tlo činjenica. Tako Europljani unatoč svađi u Bruxellesu i Goeteborgu u buduće opet mogu računati na pomirljivije tonove iz Amerike. S jedne se strane čini da je velika kritika, osobito na temu proturaketne obrane i zaštite klime ipak iznenadila američku vladu. Washington se boji da bi 'kaubojski' ugled Busha II. mogao umanjiti mogućnosti utjecaja Amerike na globusu. S druge strane je stvarnost Bushovoj vladi udijelila dobru pouku. Primjerice predodžba da bi SAD za neko vrijeme mogao ostati izvan sukoba između Izraelaca i Palestinaca, protivi se vlastitom interesu svjetske sile. Stoga je Amerika opet posrednik na Bliskom Istoku. No presudno će premještanje naglaska u američkoj novoj vanjskoj politici izazvati promjena vlasti u američkom senatu. Budući da sada na ključnim mjestima sjede demokrati, predsjednik ni svoj svjetskopolitički program ne može više provoditi bez kraćenja. Tako Bush odavno pokušava ponovno skupiti krhotine bespotrebno razbijenog porculana. 'Ne' razgovorima o raketama sa Sjevernom Korejom dezavuirao je primjerice politiku 'sunčane zrake' južnokorejskog predsjednika Kima Dae Junga. Sada Washington pokazuje da je opet spreman za dijalog s Pjongjangom. U jednoj fazi prikočenog američkog angažmana u svjetskoj politici, Europljani su popunili prazninu. Izviđačka misija švedskog premijera Perssona na korejskom poluotoku, diplomacija njemačkog ministra vanjskih poslova Fischera na Bliskom Istoku, krizni menadžment EU-ovog ministra vanjskih poslova Javiera Solane u Makedoniji: sve su to primjeri da Europljani odlučnije nego do sada žele nastupati na svjetskoj pozornici kao samostalni akteri. U mnogim dijelovima svijeta bez daljnjega je poželjna jača politička uloga vječnog upravitelja EU-a - kao protuteža dominaciji SAD-a. No Europljani ne smiju popustiti sklonosti precjenjivanja samih sebe. Prava težina u svjetskoj politici i dalje je SAD - na Bliskom Istoku jednako kao u Aziji, čak i europskom 'stražnjem dvorištu', Balkanu", zaključuje Helmut L. Mueller.