FR.-LE MONDE 13.6.01.VEDRINE-INTERESI EUROPE I SAD-A SE NE POKLAPAJU

FRANCUSKA LE MONDE 13. VI. 2001. Razgovor s Hubertom Vedrineom, francuskim ministrom vanjskih poslova Patrice de Beer razgovarala je u Washingtonu s francuskim ministrom vanjskih poslova Hubertom Vedrineom o posjetu Georgea W. Busha Europi, o američko-europskim odnosima i o drugom: " - Ne mislite li da je neobično što predsjednik George W. Bush nije u svoj prvi posjet Europi (od 12. do 16. VI.) uvrstio nijednog glavnog saveznika: Veliku Britaniju, Njemačku i Francusku? = Htio je posjetiti europske zemlje na poziv švedskog predsjedateljstva. Zašto bismo žalili zbog takva izbora? To je čast za Europu! = Slušajući neke američke čelnike stvara se dojam da je Europa za njih izgubila važnost i da se Washington radije okreće prema Aziji. = U tome vidim potvrdu činjenice da Europa ide sama, s vlastitim planovima i da joj u tomu ne treba američka pomoć. - Europljani često imaju lošu sliku o predsjedniku Georgeu W. Bushu. Što on treba učiniti da bi ih uvjerio i razuvjerio, dok su sve češće nesuglasice: smrtna kazna, okoliš, trgovina, proturaketna obrana, Balkan, europska obrana? = Ne bih izjednačio sve teme. Trgovinski prijepori čine tek dva posto razmjene između Europe i Sjedinjenih Država. Reakcije u Europi na smrtnu kaznu, kao i na borbu protiv sekta u SAD-u pokazuju, primjerice, da se produbljuju razlike u načinu mišljenja između dviju obala Atlantika. Što se tiče Balkana, zamisao o mogućem povlačenju američkih vojnika mogla je neke zabrinuti. No ona nije aktualna. Kada je riječ o europskoj obrani, sadašnji dužnosnici nisu oduševljeni pristaše plana, ali su zauzeli otvorenije stajalište nego što se predviđalo. Europska obrana nije dobra samo za Europu, već i za Savez. Preostaje tema kojom je predsjednik Bush doista zaokupljen, a to je protokol iz Kiota. Zemlja koja je sama odgovorna za 25 posto učinka staklenika ne može ostati po strani svjetskih napora. Napeto se iščekuje što će g. Bush reći o toj temi. Napokon, u svezi s proturaketnom obranom Europljani su htjeli razgovarati o raščlambi prijetnja, mogućim odgovorima i o posljedicama američkog plana. Razgovor je počeo. - Ipak, američki analitičari govore o 'razlazu' interesa s jedne i s druge strane Atlantika. = Europski i američki interesi se ne poklapaju, ali ne bih govorio o razlazu. Pojam je pretjeran. - No, i dalje se osjeća nerazumijevanje, pa i nepoznavanje napora koje čine Europljani kako bi obavljali svoje poslove. = Neki Amerikanci teška srca priznaju da Europa jača. Vidjeli smo to prije nego je stvoren euro. Isto vrijedi i za europsku obranu. Ti se Amerikanci brinu što je američki monopol moći doveden u pitanje. Ali to je istodobno jako realna zemlja i oni se prilagođavaju onome što se događa; uveden je euro, oni se prilagođavaju. Ali Europljani ne određuju svoje ambicije prema onome što drugi misle i nema razloga da se odnosi shvaćaju kao neplodna konkurencija sa Sjedinjenim Državama, tako se nijedan problem ne rješava. Što više Europa bude jaka i neovisna, to će odnos biti zdraviji. - Čini se da danas Europljani i Amerikanci osjećaju manju potrebu jedni za drugima i da bi trebalo pronaći novu vezu koja će ih ujediniti. = Ona je po mom mišljenju već pronađena, a to je suradnja u regulaciji. Treba, dakle, tu golemu energiju tržišnog gospodarstva spojiti s pravilima. SAD pritom želi minimum, a Europa više. Uvjeren sam da će biti sve očitija potreba za bolje prilagođenim pravilima. - Došli ste u Washington u prigodi objave engleske, dopunjene inačice vaše knjige 'Aduti Francuske u doba globalizacije'. Hoće li dolazak Bushove momčadi, koja je sklona jednostranosti i sumnjičavosti prema međunarodnom poretku, utjecati na te adute? = Mislim da će nova uprava malo po malo o nekim temama morati zauzeti kooperativnije i otvorenije stajalište. Dva putovanja predsjednika Busha u Europu (u srpnju će doći u Genovu na summit G8) mogli bi mu pružiti prigodu za to. Uostalom, tko je danas u svijetu kadar da prihvati vrlo ozbiljne globalne izazove ako ne Sjedinjene Države i Europa zajedno."