GB-29.IV.OBSERVER-O MMF-U-STIGLITZ

ancije VELIKA BRITANIJA THE OBSERVER 29. IV. 2001. MMF-ova četiri koraka do prokletstva "Bilo je to poput scene iz LeCarreova romana: sjajan agent dolazi po studeni i, u satima razgovora, prazni svoje pamćenje o užasima počinjenim u ime ideologije koja se iskvarila. No ovo je bio mnogo veći ulov nego nekakav potrošeni hladnoratovski špijun. Bivši apartčik bio je Joseph Stiglitz, bivši glavni gospodarstvenik Svjetske banke. Novo svjetsko gospodarsvo bilo je ostvarenje njegove teorije. On je bio u Washingtonu povodom velikog savjetovanja Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. No umjesto da je predsjedavao sastancima ministara i predstavnika središnjih banaka, bio je s druge strane redarstvenih kordona. Svjetska banka je Stiglitza otpustila prije dvije godine. Nije mu bilo dopušteno mirno umirovljenje: bio je izopćen samo stoga što je izrazio blago neslaganje s globalizacijom u stilu Svjetske banke. Ovdje u Washingtonu proveli smo ekskluzivne interviewe za The Observer i Newsnight sa Stiglitzom, o unutarnjem radu MMF-a, Svjetske banke, i 51 postotnog vlasnika banke, ministarstva financija SAD-a. Iz izvora koji se ne mogu imenovati (nije Stiglitz) dobili smo zalihe dokumenata obilježenih kao 'povjerljivi'. Stiglitz je pomogao prevesti jedan, 'strategiju pomoći zemlji'. Postoji strategija pomoći za svaku od siromašnijih zemalja, napravljena, kaže Svjetska banka, nakon pomnog ispitivanja zemlje. No prema 'insider-u' Stiglitzu, 'inspekcija' Svjetske banke uključuje tek malo više od pomne provjere hotela s pet zvjezdica. Završava se sastankom s ministrom financija koji moli, i kojemu se predaje 'sporazum o restrukturiranju', ranije skiciran radi 'dragovoljnog' potpisa. Gospodarstvo svake države se analizira, kaže Stiglitz, a onda Banka svakom ministru predaje isti program od četiri faze. Prvi korak je privatizacija. Stiglitz kaže da su neki političari, umjesto da prigovaraju rasprodaji državne industrije, koristeći se zahtjevima Svjetske banke da se ušutkaju lokalni kritičari, radosno prodavali svoje tvrtke za električnu energiju i vodu. 'Možete vidjeti kako im se oči šire' na mogućnost provizije ako se skine nekoliko milijardi od prodajne cijene. A vlada SAD-a je to znala, optužuje Stiglitz, barem u slučaju najveće privatizacije, ruske rasprodaje iz 1995.. 'Gledište ministarstva financija SAD-a bilo je: 'To je bilo odlično, htjeli smo ponovni Jeljcinov izbor. Nije nas briga ako su to bili korumpirani izbori'.' Stiglitza se ne može odbaciti kao zavjereničkog luđaka. Čovjek je bio unutar igre, bio je član kabineta Billa Clintona, predsjedavatelj predsjedničkog vijeća gospodarskih savjetnika. Ono što je Stiglitzu bilo najmučnije je to što su oligarsi s potporom SAD-a lišili Rusiju industrijske imovine, s posljedicom da je nacionalni prihod bio gotovo prepolovljen. Nakon privatizacije, drugi je korak liberalizacija tržišta kapitala. To u teoriji omogućuje investicijskom kapitalu da ulazi i izlazi iz zemlje. Na nesreću, kao u Indoneziji i Brazilu, novac često jednostavno izlazi. Stiglitz to zove krugom 'vrućeg novca'. Novac ulazi radi špekulacije nekretninama i valutom, i onda bježi na prvu naznaku nevolje. Državne pričuve mogu se isušiti u nekoliko dana. A onda kada se to dogodi, kako bi se privuklo špekulante na povrat vlastitog kapitala neke države, MMF traži da države dignu kamatne stope na 30, 50 i 80 posto. 'Rezultat je bio predvidljiv', kaže Stiglitz. Više kamatne stope uništavaju vrijednost imovine, napadaju industrijsku proizvodnju i isušuju državne blagajne. Tada, prema Stiglitzu, MMF državu na izdisaju uvlači u treći korak: tržišno određivanje cijena, što je maštoviti naziv za dizanje cijena hrane, vode i plina za domaćinstva. To vodi, predvidljivo, u treći-i-pol korak, kojega Stilgitz naziva 'MMF pobuna'. MMF pobuna je bolno predvidljiva. Kada je država 'upropaštena, MMF iz nje izvlači zadnju kap krvi. Pojačava vatru dok, konačno, cijeli kotao ne eksplodira', kao kada je MMF eliminrao subvencije za hranu i gorivo za siromašne u Indoneziji 1998., a Indonezija je eksplodirala u pobunama. Postoji i drugi primjeri, bolivijski nemiri u vezi cijena vode prošle godine, i u veljači pobuna u Ekvadoru radi porasta cijena plina za domaćinstva kojega je nametnula Svjetska banka. Gotovo da bi pomislili da su pobune bile i očekivane. I jesu. Ono što Stiglitz nije znao jest da je Newsnight došao u posjed nekoliko dokumenata iz Svjetske banke. U jednom od njih, prošlogodišnjoj Prijelaznoj strategiji pomoći za Ekvador, Banka nekoliko puta sugerira, hladnom točnošću, da se može očekivati da će planovi izazvati 'socijalne nemire'. To nije iznenađujuće. Tajno izvješće bilježi da je plan da se američki dolar učini ekvadorskom valutom 51 posto stanovništva gurnuo ispod praga siromaštva. MMF pobune (a pod pobunama mislim na mirne prosvjede rastjerane metcima, tenkovima i suzavcem) uzrokuju novi bijeg kapitala i stečajeve vlada. Taj gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - za strance koji onda mogu preuzeti preostalu imovinu po cijenama panične rasprodaje. Ukazuje se obrazac. Postoji mnogo gubitnika, ali izgleda da su jasni pobjednici zapadne banke i ministarstvo financija SAD-a. Sada dolazimo do četvrtog koraka: slobodne trgovine. To je slobodna trgovina prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije i Svjetske banke, što Stiglitz uspoređuje s Opijumskim ratovima. 'I u njima se radilo o 'otvaranjima tržišta',' kaže on. Kao i u devetnaestom stoljeću Europljani i Amerikanci danas ruše barijere za prodaju u Aziji, Južnoj Americi i Africi, dok dižu barikade oko svojih tržišta protiv poljoprivrede Trećeg svijeta. U opijumskim ratovima zapad je koristio vojne blokade. Danas Svjetska banka može zapovjediti financijsku blokadu, koja je isto toliko učinkovita, a katkada i isto toliko smrtonosna. Stiglitza brinu dvije stvari glede planova MMF-a/Svjetske banke. Prvo, kaže, stoga što se planovi razvijaju u tajnosti, potaknuti apsolutističkom ideologijom, nikada otvoreni za raspravu ili neslaganje, oni 'potkopavaju demokraciju'. Drugo, oni nisu uspješni. Pod vodstvom MMF-ove strukturalne 'pomoći' prihod Afrike pao je za 23 posto. Je li neka zemlja izbjegla tu sudbinu? Da, kaže Stiglitz, Bocvana. Njihov trik? 'Kazali su MMF-u da se nosi od tamo'. Stiglitz predlaže radikalnu zemljišnu reformu: napad na 50 postotnu rentu od usjeva koju traže zemljoposjedničke oligarhije po cijelom svijetu. Zašto Svjetska banka i MMF nisu poslušali njegov savjet? 'Ako izazovete zemljoposjedništvo, to bi bila promjena u snagama elita. A to nije pri vrhu njihovih planova.' Konačno, ono što ga je navelo da ugrozi svoje zaposlenje bio je izostanak mijenjanja smjera banaka i ministarstva financija SAD-a kada su bili suočeni s krizama, neuspjesima i patnjama napravljenim njihovim monetarističkim mambo-plesom od četiri koraka. 'To je pomalo kao u Srednjem vijeku', kaže ekonomist, 'kada bi pacijent umro kazali bi zaustavili smo krvarenje prerano, još je uvijek imao malo krvi'. Možda je vrijeme da se uklone pijavice", piše Gregory Palast.