ROVINJ, 26. svibnja (Hina) - U sklopu Šestih "Šoljanovih dana", u Rovinju je danas održan knjiženo-znanstveni kolokvij "Dramski opus Antuna Šoljana".
ROVINJ, 26. svibnja (Hina) - U sklopu Šestih "Šoljanovih dana", u
Rovinju je danas održan knjiženo-znanstveni kolokvij "Dramski opus
Antuna Šoljana". #L#
O Šoljanovim dramama govorili su Branimir Bošnjak, Jozefina
Dautbegović, Branimir Donat, Tonko Maroević, Ante Stamać i
voditelj skupa Velimir Visković.
Izlagatelji su nastojali pokazati odnos pojedinca prema
kolektivitetu u pojedninim Šoljanovim dramama. Kako je istaknuo
Velimir Visković, osobitu pozornost Šoljan je posvetio kompleksnom
odnosu intelektualca i umjetnika prema vlasti, odnosno problemu
individualne slobode, koja je središnja tema njegova opusa. Tom
temom, rekao je Visković, Šoljan se poslužio u romanima "Izdajice",
"Kratki izlet", a posebice u dramama o kojima je danas bilo riječi
(Galilejevo uzašašće, Dioklecijanova palača i Bard). Taj problem
Šoljan je dramski smjestio u različite povijesne epohe i obradio u
različitim dramskim prosedeima, naglasio je Visković. Dodao je
kako sva ta djela prožima Šoljanov etički apel da nijedna
kolektivna ideologija ne smije ugroziti ljudsku slobodu i sputati
individualnu kreativnost.
U drami "Dioklecijanova palača" Šoljan je progovorio o odnosu
pjevača (umjetnika) prema vladarima i njihovim političkim
projektima. Umjetnik se u djelu pojavljuje kao nositelj
humaniziranog smisla ljudske egzistencije, napomenuo je Visković i
i dodao kako je umjetnik, odnosno pjesnik taj koji vladaru -
imperatoru preporučuje život u skladu s prirodom.
S druge je strane dvorska kamarila koja mu preporučuje palaču -
simbol političke moći.
Što se tiče Šoljanova dramskog teksta "Bard", to djelo ima najviše
scenskih karaktera. I u toj je drami Šoljan uspio realizirati
kompleksni alegorijski odnos pisca i vlasti u revolucionarnim
režimima. Poigrao se sa simboličkim referencama povezanim s
jugoslavenskim socijalizmom, općenito tradicijom lijevih
društava koja se služe velikim parolama o ljudskoj sreći, a u praksi
završavaju u političkoj represiji.
U svojim dramama Šoljan se obračunava s tradicijom lijevog
totalitarizma s početka 90-ih godina, ali u nekim svojim esejima
izražava skepsu i prema desnom, odnosno nacionalističkom, zbog
čega Šoljan prije smrti (1993.) distancirao od tadašnjeg režima.
Tako se, istaknuo je Visković, Šoljan pokazao trajnim zagovornikom
ljudske slobode i kreativnosti, nasuprot represivnim tendencijama
koje tu slobodu nastoje ograničiti.
Uz "Dioklecijanovu palaču" i "Barda", svakako je zanimljiv
Šoljanov dramski tekst "Galilejevo uzašašće", u kojem se autor bavi
problemom integracije znanstvenih dostignuća u crkvenu doktrinu.
Branimir Bošnjak pozabavio se postmodernim učincima u radio-drami
"Čovjek koji je spasio Nizozemsku", napisanoj 1971.
Jozefina Dautbegović u svojem se eseju "Ima li uopće svijeta"
također pozabavila odnosom pojedinca prema vlasti kroz
"Dioklecijanovu palaču".
Pjesnički teatar Antuna Šoljana analizirali su Tonko Maroević i
Branimir Donat u drami "Romanca o tri ljubavi".
Ante Stamać govorio je o alegoričnosti "Dioklecijanove palače", te
ponudio strukturnu analizu na razini metatekstualnosti i
filozofičnosti, koja se očituje u tom Šoljanovu djelu.
Voditelj kolokvija Velimir Visković najavio je da će Sedmi
"Šoljanovi dani" iduće godine biti posvećeni 50. obljetnici
Krugova i krugovaške generacije.
(Hina) atod mc