FRANCUSKE REAKCIJE NA SCHRODEROV PROJEKT

PIŠE: Frane Cetinić PARIZ, 6. svibnja (Hina) - Prijedlozi njemačkoga kancelara Gerharda Schroedera o federalizaciji Europske unije - koje je u ponedjeljak objavilo vodstvo SPD-A s namjerom da budu razmatrani na kongresu Partije europskih socijalista (PSE) što se u ponedjeljak i utorak održava u Berlinu i nakon javne rasprave usvojeni iduće jeseni na kongresu SPD-a, naišli su na hladan prijem u Francuskoj i znakovitu šutnju premijera Lionela Jospina.#L# U dokumentu pod naslovom "Odgovornost za Europu", njemački se kancelar, između ostalog, zauzeo za jačanje uloge Europske komisije i njeno pretvaranje u "jaku izvršnu vlast" - europsku vladu s premijerom na čelu - za proširenje utjecaja Europskoga parlamenta, njegovu "potpunu nadležnost pri donošenju proračuna" i pretvaranje Vijeća ministara EU-a u "predstavnički dom nacionalnih država", gornji dom budućeg dvodomnog a sada još uvijek jednodomnog parlamenta. Schroeder ide i dalje te predlaže pretvaranje Europola u "istinsku europsku policiju", osnutak europskog državnog tužiteljstva i stvaranje europske granične policije za borbu protiv organiziranog kriminala i ilegalne imigracije. U zaključku dokumenta izražava se - a na tragu ideje koju je prošle godine u govoru pred Bundestagom predložio francuski predsjednik Jacques Chirac - uvjerenje da će za "deset godina Europa imati svoj ustav. Pravi federalistički "Big Bang" koji su mnogi usporedili s idejom o "Sjedinjenim Europskim Državama" koju je još od 1946. zagovarao Winston Churchill. Inicijativa njemačkoga kancelara - točno godinu dana nakon što je šef njemačke diplomacije Joshka Fischer izložio sličan plan o "federaciji država-nacija", plan inače blizak bivšem predsjedniku Europske komisije Jacquesu Delorsu - sada stavlja Pariz, posebno vladajuću Socijalističku stranku (PS) u neugodnu poziciju. I dok je iz ureda premijera priopćeno da će se on uskoro očitovati glede pitanja Europe, "ovog ili idućeg mjeseca", reagirali su za sada samo oni "resorni" dužnosnici: Pierre Moscovici, ministar za europske odnose, po kojem Schroederov projekt "nije dostatno uravnotežen". Povrh toga, "države ne može predstavljati samo drugi dom europskog parlamenta". I u zaključku Moscovici, inače blizak premijeru Jospinu, naglašava: "To je govor koji ide predaleko, možda i malo odveć njemački, to jest veoma federalistički". Slično je reagirao i Henri Nallet, u vodstvu PS zadužen za međunarodne odnose, po kojemu "tekst SPD-a znači federaciju na europskoj razini ali po njemačkom uzoru". Poznato je, kaže dalje, "da su Nijemci od malih nogu u vodama federalizma". Bivši predsjednik Valery Giscard d'Estaing - daleko od disonantnih tonova unutar obitelji euro-socijalista koji su se na europsku ideju, izvorno demokršćanskoga porijekla, preobratili u poznim sedamdesetim, i kome bi bilo teško zanijekati proeuropska uvjerenja - prošle je srijede, dva dana nakon što je u Berlinu, kao Schroederov gost, posjetio tek otvorenu zgradu saveznog kancelara i tako postao njen prvi strani gost, ocijenio "vrlo pozitivnim" kancelarov euro-projekt ali i dometnuo da u njemu vidi i "niz proturječja" i "upitnosti" te da ne zna je li se plan odnosi na Europu petnaestorice ili dvadesetsedmorice. On istodobno drži da je dobro što Francuska još nije predstavila svoje prijedloge i što "pušta druge da se izjasne". Francuska uistinu računa na skepticizam koji će, kako očekuju, izraziti drugi, ne znajući u kojoj mjeri Schroederov projekt izražava porasli njemački utjecaj koji s jedne strane pretpostavlja i povećane odgovornosti ali i bojazni u mjeri kojoj pravila europske igre nisu još posve jasno određena. Osim toga međuvladina je konferencija o reformi europskih institucija pokazala duboku podjelu na "male i velike", koja je blokirala summit u Nici, a tu je i podjela na "federaliste" i "antifederaliste". Svemu tome treba dodati brojne razlike oko pojedinačnih dosjea. Sam kancelarov projekt, na primjer, sadrži proturječje kad je proširenje Unije posrijedi jer, zalažući se za prijem novih članica, Berlin istodobno traži prijelazno razdoblje u trajanju od sedam godina tijekom kojega stanovnici novoprimljenih zemalja ne bi uživali sva ona prava koja proistječu iz postulata o slobodi kretanja, a time i zapošljavanja u bogatijim zemljama Europske Unije, pitanje koje posebno zaokuplja Njemačku. Osim toga, kad se zna da je nova faza međuvladine konferencije o reformi europskih institucija zakazana za 2004., nije posve razvidno koji su stvarni domašaji novopokrenute euro-rasprave. Isto tako, naivno bi bilo očekivati da će vlade dviju zemalja, u kojima se iduće godine (u Francuskoj na proljeće a u Njemačkoj početkom jeseni) održavaju parlamentarni izbori, poduzeti odlučnije korake u odricanju od sankrosantnih načela nacionalnog suvereniteta. Nakon iskustva s pustošećim učincima globalizacije, vjera u Europu kao spasonosni lijek opala je upravo u onoj mjeri u kojoj je proces globalizacije išao brže od federalizacije staroga kontinenta. Aktualni francusko-njemački par - taj motor europske izgradnje - pokazuje znakove krize, poglavito u usporedbi sa sretnijim bračnim parovima i razdobljima: De Gaulle-Adenauer, Giscard d'Estaing- Schmidt ili Mitterrand-Kohl. Sukobi su se jasno i dramatično očitovali na summitu u Nici u prosincu prošle godine, posebno oko pitanja ponderacije glasova u ministarskom vijeću, oko raspodjele sjedišta u budućem proširenom euro-parlamentu, i, svjesni vlastite odgovornosti i značenja osovine Berlin-Pariz za europsku integraciju, u veljači je odlučeno da se osim tradicionalnih i redovitih polugodišnjih bilateralnih susreta na vrhu, svakog petog tjedna organiziraju i izvanredni summiti uz sudjelovanje šefova diplomacija, sve u cilju da se uklone razlike, usklade pozicije i zajedno razmisli o budućoj arhitekturi Europske Unije. Prvi takav sastanak, Chirac-Jospin-Schroeder uz asistenciju diplomatskog para Fischer-Vedrine, predviđen je već za 11. ovoga mjeseca u Parizu. Prilika da se sudionici podsjete na osnovnu pouku iz polustoljetne povijesti europske integracije: ona je išla naprijed samo kao zajednički napor Francuske i Njemačke. Francusko-njemački spor, u biti, odražava i jedno dublje povijesno-lingvističko neslaganje oko samog pojma federalizma - u ovisnosti je li se ta ideja promatra s ove ili s one strane Rajne. Njemačka je sve do 1871. bila konglomerat stotina zasebnih kneževina, vojvodstava, izbornih kraljevina ili palatinata, pa je u takvom političkom prostoru ideja federalizma, Bund, imala upravo centripetalnu ulogu. U Francuskoj, s izuzetkom velikog političkog mislioca, Pierrea Josepha Proudhona, na federalizam se gledalo upravo suprotno, kao na centrifugalni pokret koji rastače "jednu i nedjeljivu" republiku. (Hina) fc sv