TEHERAN, 4. svibnja (Hina/Reuters/AFP) - Predsjednik Mohamad Hatami, koji je u petak podnio kandidaturu za svoj reizbor, u protekle četiri godine svog mandata borio se za slobodu i demokraciju Irana, no taj mu je cilj, zbog jake
protureformske opore, još uvijek nedostižan.
TEHERAN, 4. svibnja (Hina/Reuters/AFP) - Predsjednik Mohamad
Hatami, koji je u petak podnio kandidaturu za svoj reizbor, u
protekle četiri godine svog mandata borio se za slobodu i
demokraciju Irana, no taj mu je cilj, zbog jake protureformske
opore, još uvijek nedostižan.#L#
Umjereni šiitski svećenik (57), svoju je kandidaturu podnio u
posljednjem trenutku, okončavši tjedne neizvjesnosti oko
političke budućnosti Irana, zemlje koju je pokušavao otvoriti i
poboljšati njezine odnose sa Zapadom. U tim su ga četverogodišnjim
naporima frustrirali tvrdolinijski islamski čelnici te je Hatami
dugo bio suzdržan oko sudjelovanja na izborima 8. lipnja.
"Razmišljao sam mogu li bolje služiti zemlji i narodu kao
predsjednik ili radeći neki drugi posao", rekao je novinarima nakon
što je podnio kandidaturu. "Osobno, volio bih biti negdje drugdje",
rekao je.
"No,(...) vidio sam da javnost očekuje da preuzmem drugi mandat. A
osoba na mojem mjestu mora prednost dati željama naroda", kazao je
predsjednik brišući suze.
Žalio se da mu nedostaju ovlasti potrebne za provedbu reformi i
najavio da će se natjecati samo bude li osjetio da može ispuniti
obećanja. Iako se očekuje da će uvjerljivo potući protukandidate,
morat će se neprestance suprotstavljati udarcima protureformista.
Pritom je njegov mandat ograničen velikim ovlastima vrhovnog
vjerskog vođe ajatolaha Alija Hamneija, čovjeka nerijetko viđenog
uz bok islamskim tvrdolinijašima.
Rođen u središnjoj pokrajini Yazd, u Ardakanu, u vjerskoj obitelji,
Mohamad Hatami je od oca Ruholaha baštinio ljubav prema učenju i
otvoreni duh. Govori arapski, engleski i njemački, studirao je na
teološkom učilištu u svetom šiitskom gradu Qom, a diplomirao
filozofiju u Ispahanu. Posebnu ljubav gaji za Aristotela i Sokrata,
cijeni Descartesa i Tolstoja.
U Ispahanu se susreo s politikom preko poznanstva s Ahmadom
Homeinijem, sinom utemljitelja Islamske Republike Iran ajatolahom
Ruholahom Homenijem. Do Revolucije 1979. u Hamburgu je vodio
Islamski iranski centar.
Bio je vodeći glas umjerene struje otkako je pobijedila islamska
revolucija 1979. Konzervativcima nije bila po volji njegova
otvorena politika na dužnosti ministra kulture koju je tada
obnašao. Zbog neuspjeha povukao se 1992. i počeo putovanje
pustinjom, zagovarajući "islamsku demokraciju". Začudo, vratio se
u središte političkog života pobijedivši na izborima odakle se
kandidirao s dužnosti ravnatelja nacionalne knjižnice.
Nakon njegove nadmoćne pobjede na izborima 1997. Iran je doživio
kratak procvat slobode tiska i osjetio dašak slobode izraza u
umjetnosti. Njegovi su saveznici uspjeli osvojiti mjesta u
parlamentu i gradskim vijećima. Konzervativci, u čijim su rukama
institucije zemlje, nisu međutim posustali i uklonili su mnoge
Hatamijeve pristaše, zatvorili brojne dnevne listove, u zatvor
otpremili reformatore. Tvrdolinijaši su onemogućavali njegove
napore da poboljša odnose sa Zapadom i blokirali otvaranje prema
dugogodišnjem neprijatelju Irana - Sjedinjenim Državama.
Čini se da udarci i poniženja pridonose njegovoj popularnosti.
Krajem 1998. neke su intelektualce likvidirale obavještajne
službe, a u srpnju 1999. studenti koji su mu na ulici iskazali
potporu bili su oštro kažnjeni. Njegov savjetnik nedavno je za
dlaku izbjegao atentat.
No Hatamijevo je oružje strpljivost kojom se odlikuje već četiri
godine, uz tek rijetke plašljive ispade ljutnje.
(Hina) rt ps