US-30.IV.NEWSWEEK-HERCEGOVAČKA BANKA

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSWEEK 30. IV. 2001. Napadaj na banku u ratnoj zoni "Najjača privatna financijska institucija u Bosni je Hercegovačka banka u Mostaru, ili je to bila do prije jedne noći prošloga tjedna. Pod okriljem noći oko 400 pripadnika NATO-ovih snaga u 80 oklopnih vozila, s potporom 20 helikoptera i dva zrakoplova spustilo se u središnjicu banke. Koristeći se eksplozivom, aparatima za varenje i drugom opremom za obijanje, stručnjaci za eksplozive ušli su u trezor u podrumu i eksplozivom probili put u jedan od dva sefa. Na kraju su odustali od pokušaja otvaranja drugog, ali tek nakon što su brave pretvorili u metalni otpad. Vojnici su napunili šest kamiona zaplijenjenih dokumenata, prije no što su otišli iz grada ostavljajući banku u neredu. Razbijeno staklo bilo je po mramornim podovima, upute i strelice naslikane po zidovima, namještaj isprevrtan i razbijen. Računala i kutije s dokumentima ostavljeni na stepenicama. Podrum je bio prekriven njemačkim novčanicama, bosanskim konvertibilnim markama, vrećama kovanica i pepelom novčanica i papira uništenih u provaljivanju. Zapadnjački dužnosnici samo su mogli sa žaljenjem klimati glavama. 'To nije bilo moguće učiniti nježno', kaže Ralph Johnson, koji je svjedočio napadu u svojstvu najviše pozicioniranoga američkog civila u Bosni. No suptilnost nikada nije bila potrebnija. Mostar je postao primjer za etničko nasilje prije osam godina, tijekom građanskog rata, nakon što je hrvatsko topništvo uništilo kameni most iz 16. stoljeća koji je vodio u muslimansku četvrt grada, i pretvorilo ga u ruševinu. Prošlotjedni upad u banku, jedna od najvećih vojnih operacija u Bosni i Hercegovini otkako je rat završio 1995., trebao je pomoći u sprječavanju novog etničkog sloma. Međunarodni dužnosnici vjeruju da su militantni hrvatski secesionisti koristili banku za pranje novca, što je optužba koju su odlučno nijekali dužnosnici banke. Sada postoji strah da bi NATO-ova intervencija mogla mnoge umjerene Hrvate nagnati da podupru nacionaliste. Sve veći metež postavlja pitanje ne samo glede taktike međunarodnih 'stabilizacijskih snaga' (poznatijih pod svojom kraticom SFOR), predvođenih NATO-om, nego i glede osnovne strategije saveza, ili nepostajanja strategije, u zemlji koja u svakom pogledu ostaje zapadnjački protektorat. Glavni cilj napada bili su viši bosanski političar koji se zove Ante Jelavić i njegovi zamjenici. Iako on poriče bilo kakvo nezakonito djelovanje, zapadnjački dužnosnici predviđaju da će zaplijenjeni dokumenti iz banke voditi prema optužbama protiv njega i njegove odmetnute političke stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Jelavićev san je da napravi posebnu državu bosanskih Hrvata, s Mostarom kao prijestolnicom. Do prije nekoliko tjedana on je bio član bosanskog tročlanog predsjedništva. Taj nespretan ured stvoren je 1994. Daytonskim mirovnim sporazumima u nadi da će umiriti sve tri glavne etničke skupine zemlje: Srbe, muslimane i Hrvate. Umjesto toga, sporazum je pomogao napredovanju tri nacionalističke stranke. One su dominirale na državnim izborima sve do kraja prošle godine, kada su zapadnjački dužnosnici odlučili ojačati politički centar. Nacionalističke stranke nisu imale mnogo izbora nego su morale surađivati: daytonski sporazum daje izvanredne ovlasti civilnom ekvivalentu SFOR-a, odnosno uredu visokog predstavnika, kojega vodi austrijski diplomat Wolfgang Petritsch. No Hrvati su se uzjogunili. Prošlog listopada stranci su promijenili izborna pravila federacije ukazom bez savjetovanja s Jelavićem ili njegovom strankom. Učinak je bio da se razbila vlast HDZ-a u gornjem domu skupštine. Bijesan, Jelavić je najavio da će članovi njegove stranke stvoriti svoj vlastiti sabor i ustanoviti neovisnu hrvatsku enklavu u Hercegovini. Nećkanje se nastavilo sve do početka ožujka, kada je visoki predstavnik odlučio postati tvrd. Otpustio je Jelavića iz predsjedništva, isključio njega i njegove kolege iz politike i zabranio sve diplomatske kontakte s njima. Hrvatski nacionalisti pozvali su svoje etničke srodnike da napuste vojsku federacije i sva mjesta u vladi. Hrvatski su vojnici po cijeloj zemlji nastavili skidati obilježja federacije sa svojih odora. No mnogi od deklariranih pobunjenika ostali su na svojim položajima. To nije bila nikakva utjeha za ministra obrane federacije, Hrvata iz političkog centra, Miju Anića, koji se brinuo da bi vojnici koji su za Jelavića mogli zaplijeniti teško oružje kako bi pokrenuli oružanu pobunu. Anić je od SFOR-a zatražio da mu pomogne istjerati odmetnute snage iz vojnih baza i skladišta oružja. Anićev je poziv dobio miješani odgovor. NATO se nije gnjavio provjeravajući oznake federacije na ramenima. Umjesto toga je zapovjednik SFOR-a general Michael Dodson zapovjedio svim postrojbama da povuku oružje iz skladišta bosanskih Hrvata i stave ga pod nadzor SFOR-a. Amerikanci su pet noći uzastopce radili kako bi u sjeveroistočnom sektoru pod nadzorom SAD-a okupili svo oružje. Kako bi pomogli hrvatskim vojnicima da ostanu lojalni federaciji, američkim su helikopterom prebacili oko 750.000 dolara kako bi pokrili prošle i slijedeću plaću. Nisu svi prijetnju uzeli tako ozbiljno. U zoni pod nadzorom Francuza u blizini Mostara, španjolski vojnici postavili su slabu stražu bez oružja u jednom skladištu oružja u Čapljini. Izgledalo je da Hrvati u potpunosti drže nadzor, unatoč odsutnosti znakova federacije na njihovim odorama. 'Mi osiguravamo da su oružja potpuno i profesionalno čuvana', kazao je prošloga tjedna zapovjednik francuskog sektora general Robert Meille. Meille izgleda da nije zabrinut radi pobunjenika. 'Oni su pobunjenici', kazao je. 'No to je problem vlade. To nije moj problem'. Gotovo farsični nered tipičan je za bosanske mirovne snage. SFOR-ov složeni sustav zapovijedanja ostavlja u osnovi nacionalnim kontingentima slobodu odlučivanja kada će djelovati, kao što su učinili nakon Anićeva poziva za pomoć. 'Nema drugog izvršitelja zakona u ovoj zemlji osim SFOR-a', kaže zapadnjački diplomat u Mostaru. 'No SFOR sjedi okolo na svojim mjestima. Kada krenu za optuženim ratnim zločincima, doći će vladavina zakona'. Sada mnogi ljudi u Mostaru okrivljavaju međunarodni kontingent radi doprinošenja anarhiji. Stipe Bakula, 65, umirovljeni je tvornički tehničar. On želi znati kako bi trebao podići svoju mirovinu, kojom upravlja Hercegovačka banka koja je sada zatvorena zahvaljujući SFOR-u i visokom predstavniku. 'Petritsch se ponaša kao diktator', kaže Bakula. 'On izokreće zakone kako bi ih prilagodio kako njemu odgovara'. Mnogi se hrvatski vojnici slažu. 'Zapovjednik SFOR-a kaže da će sve biti bolje', kaže general Nedjeljko Obradović, trenutno koordinator za obranu pri Jelavićevu samoupravnom saboru. 'No oni uzimaju naše banke, naš novac. To je nepravedno. Obraćaju nam se kao da smo retardirani.'. Neki umjereni Hrvati izgubili su nadu. 'Nemam više nikakvih domoljubnih osjećaja ili ljubavi za moju zemlju', kaže Snježana, studentica jezika. 'Nema mogućnosti živjeti noramlnim životom. Čim završim školu otići ću'. Nezadovoljstvo Hrvata izbilo je 6. travnja, kada su međunarodni inspektori prvi puta nenajavljeno posjetili Hercegovačku banku. Vojnici SFOR-a pratili su revizore. Hrvatska svjetina, očito potaknuta od HDZ-a, napala je kamenjem i jajima, zaustavila revizora i povrijedila 21 vojnika i nekoliko revizora. Kada su se mirovnjaci vratili bili su odlučni izbjeći još jedno ponižavajuće povlačenje. Prošlotjedni napad kojega su vodili Britanci, s korištenjem vojnika 8 zemalja, bio je rijetka demonstracija jedinstva SFOR-a. Nekoliko promatrača diplomata priznaju da bi malo zapadnjačkih sudaca prihvatilo nalog za pretraživanje koji bi se temeljio na tim na raspoloživim dokazima, ako pravilan proces ima ikakvog značaja u ovom slučaju. Službeno je namjera bila da se uđe u trag fondovima čije je navodno preusmjeravanje bilo pomno ignorirano mjesecima ili godinama. Po drugim verzijama cilj je bio prikupljanje dokaza protiv Jelavića i njegovih drugova. Ili da se prikupe podaci potrebni da privremeni američki upravitelj preuzme vođenje banke. Privatno, međutim, zapadnjački diplomati priznaju da je to bila misija pretraži-i- uništi. Hercegovačka banka možda se nikada više neće ponovno otvoriti. Postoji široko slaganje glede toga da Zapad mora ponovno razmotriti svoju misiju u Bosni. U teoriji Petritsch ima široke ovlasti, no u praksi on se suočava s golemim institucionalnim preprekama. Daytonski je sporazum stvorio nespretnu, zbunjujuću političku strukturu, napravljenu manje oko prava pojedinaca, a više oko prava etničkih supina. Većina međunarodnih stručnjaka slaže se da on treba biti ponovno pisan, no nitko ne preuzima vodstvo. Prije ili kasnije, Bushova admnistracija mogla bi prihvatiti izazov. Jacques Klein, otvoreni umirovljeni general SAD-a koji predvodi misiju UN-a u Bosni, kaže da bi to mogao biti jedini način da se povuku američki vojnici iz Bosne. 'Ako želite izaći', kaže, 'morate prvo ući'. Ta perspektiva postaje sve nepopustljivija.", piše Roy Gutman.