IT-23.IV.-LA STAMPA-BETTIZA PUTU U NEOVISNOST CRNE GORE

ITALIJA LA STAMPA 23. IV. 2001. Glasovanje za neovisnost Crne Gore, posljednji udarac Jugoslaviji "Konačne rezultate ćemo znati sutra. Potom će u srijedu u Podgoricu doći britanski ministar vanjskih poslova, čiji će posjet, prema lokalnim novinama, predstavljati prvo europsko krštenje države koja je već krenula prema formalnom oproštaju od 'jugoslavenske federacije'. U biti od Srbije, s kojom je Crna Gora više godina dijelila zajednički ustav, razdoblje agresije i pljačke, ekonomski i inflacijski pad bez premca na Balkanu. (...) Sada više nije stvar u tome da saznamo hoće li Đukanović sa svojom heterogenom koalicijom socijalista, monarhističkih liberala, skupinama lojalnih Albanaca pobijediti u nadmetanju sa srbofilskom listom koja si je dala ime 'Zajedno za Jugoslaviju', nego kolike će razmjere dobiti sigurna potvrda secesionista, okupljenih u listi 'Pobjeda je Crne Gore'. No i ako se pobjeda pokaže manjom od očekivanja, ništa više neće moći zaustaviti pohod 'zelenaša', kako se povijesno zovu pristaše neovisnosti, prema institucionalnom raskidu sa Srbijom, koji je zapravo u tijeku još od NATO-ove kampanje na Kosovu. 600.000 Crnogoraca od prije dvije godine kao službenu valutu rabi njemačku marku, odluke podgoričke vlade i parlamenta već su odavno državni zakoni, militarizirani policajci vjerni Đukanoviću već predstavljaju jaču vojsku od one 'jugoslavenske' koja se, nakon Miloševićeva pada, prorijedila i povukla. Novi predsjednik 'federacije' Koštunica više ne predstavlja Damoklov mač, on upozorava, ali ne prijeti razornim odmazdama. Moćni srpski predsjednik vlade Đinđić ima puni interes oslabiti Koštunicu podupirući Đukanovića, jer kada jednom umre i pokopa se, uz pomoć Crne Gore, posljednji pravni privid 'Jugoslavije, institucije Republike Srbije, koje slušaju Đinđića, čvršće će uzeti u ruke stanje u Beogradu. I Bushova administracija podržava operaciju Đukanović. Jedini koji se mršte su Europljani. Oni ponovno straše sablastima novih etničkih nemira, kojih će vjerojatno biti, no koje, nakon Miloševićevog pada, nije više moguće staviti u kruti odnos uzroka i posljedica sa crnogorskim stanjem. Povlačenje Crne Gore iz ostatka Jugoslavije nije početak novog balkanskog raspada. To je samo fiziološki kraj procesa raspada i vraćanja suverenosti koji se, započet prije deset godina u Ljubljani, sprema zaključiti neovisnošću šeste i posljednje bivše jugoslavenske republike. Ostavimo za trenutak sjene 'poreznih rajeva', ili krijumčarenja cigareta koji su, koliko god bili za osudu, podmazali gospodarstva brojnih balkanskih zajednica. Stvarni problem je drugi. Što će kazati dva milijuna Kosovara bez države, koji su za UN još uvijek integralni dio Jugoslavije, kada će se na mjestu ove naći ogoljela Srbija koja međunarodno više neće moći isticati ista prava vlasništva nad Kosovom?", piše Enzo Bettiza.