PET ZAKONSKIH PRIJEDLOGA ZA LIBERALIZACIJU ENERGETSKOG TRŽIŠTA

Piše: Nevenka Brčić ZAGREB, 1. svibnja (Hina) - Dokidanje svih monopola koji postoje na tržištu energenata i time omogućavanje potrošačima da sami izaberu svog dobavljača energenata, uz cijenu nižu nego danas, osnovni su ciljevi paketa zakonskih prijedloga iz područja energetike koje je Vlada nedavno uputila u saborsku proceduru. #L# Tržište energentima trenutno je uređeno s 42 zakona, te nizom podzakonskih akata, a nastavljajući reformu energetskog sektora Vlada predlaže to urediti s pet zakonskih prijedloga - o energiji, o regulaciji energetskih usluga, o tržištu električne energije, o tržištu plina, te o tržištu nafte i naftnih derivata. Cilj je svih tih prijedloga stvoriti pretpostavke za otvaranje energetskog tržišta i poboljšati kvalitetu usluga, te usklađivanje zakonodavstva i institucionalnog okvira s onima u EU. Energetsko tržište, kako već na početku definira prijedlog zakona o energiji, uspostavilo bi se na načelima nepristranosti, razvidnosti i provedbe učinkovitog nadzora opskrbe energijom, uvažavajući sigurnost kupaca. No, s obzirom na specifičnosti energetike, prijedlozi razrađuju tržišne djelatnosti i obveze koje bi bile javne usluge. Tako se zakonima definiraju djelatnosti koje bi se obavljale na otvorenom tržištu (proizvodnja i opskrba električnom energijom, opskrba plinom i toplinskom energijom, proizvodnja i prerada nafte te trgovina naftnim derivatima), kao i djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge - prijenos električne energije i vođenje elektroenergetskog sustava, distribucija električne energije, transport i distribucija plina, te proizvodnja, transport i distribucija toplinske energije. Pojednostavljeno to znači da bi se proizvodnja i opskrba prepustile tržištu, dok bi transport električne energije i plina bile monopolske djelatnosti i morale bi se obavljati u općem interesu. Kako to kaže ministar gospodarstva Goranko Fižulić, svatko u Hrvatskoj ima mogućnost izgraditi energanu, ali mu se mora omogućiti i da se priključi u distribucijski sustav. U samim zakonskim prijedlozima i njihovim objašnjenjima tako se kaže da se karakteristika električne energije kao javne usluge osigurava zakonom i preko državnog vlasništva nad prijenosnom mrežom, dok se prijedlogom o tržištu plinom definira da je izgradnja, održanje i korištenje plinskog transportnog sustava od interesa za Hrvatsku. Distribucija se plina definira kao javna usluga u nadležnosti jedinica lokalne i regionalne samouprave i obavljala bi se jedino na temelju koncesije koju u postupku javnog nadmetanja dodjeljuje nadležno lokalno tijelo. A stanje na tržištu i poštivanje i tih zakonskih normi bilo bi u nadležnosti Agencije za regulaciju energetskih usluga, koja bi se i osnovala posebnim zakonom o regulaciji. Ta bi Agencija bila zadužena i za izdavanje svih potrebnih dozvola, potrebnih propisa, a pogotovo vezano za definiranju uvjeta pristupa mreži, troškova pristupa, kao i korištenja mreže kako bi se izbjegla zlouporaba monopolnog položaja vlasnika, ili korisnika mreže. U nadležnosti Agencije bile bi i odobravanje i nadzor nad primjenom tarifa električne energije, plina i toplinske energije. Naime, prijedlog zakona o energiji predviđa dva načina formiranja cijena. Ovisno o postojanju tržišnih uvjeta, cijene bi se mogle formirati slobodno na otvorenom energetskom tržištu, ili bi bile regulirane, a u tom bi se slučaju uređivale tarifnim sustavima. Agencija bi se, inače, osnovala kao neovisna, neprofitna ustanova, odgovarala bi za svoj rad Saboru, koji bi, na prijedlog Vlade, i imenovao njeno petočlano Upravno vijeće. Protiv svih njenih akata ne bi se mogla izraziti žalba već bi se mogao pokrenuti upravni spor. Novost je predloženih zakona i uvođenje kategorije povlaštenih kupaca koji bi mogli slobodno izabrati svoga dobavljača i s njim ugovoriti količinu i cijenu. Taj bi status imali potrošači koji godišnje potroše više od 40 gigavatsati električne energije, a u plinskom sektoru oni s potrošnjom većom od sto milijuna prostornih metara. Po riječima ministra Fižulića, takav bi status moglo odmah dobiti 25 tvrtki, od npr. sisačke Željezare, šibenskog TLM-a, dugoratske Dalmacije, do kutinske Petrokemije i HEP-a. Njima bi se morao omogućiti slobodan pristup transportnoj mreži, a jedino ograničenje, odnosno razlog zbog kojeg bi mogli biti odbijeni bile bi ograničene tehničke ili pogonske mogućnosti. U tom bi pak slučaju takvi potrošači mogli od Agencije zatražiti da im se omogući izgradnja izravnog voda za električnu energiju, odnosno novog odgovarajućeg izravnog plinovoda. Povlašteni bi potrošači bili i prvi koji bi već stupanjem na snagu predloženih zakona, a predviđeno je da to bude početak iduće godine, mogli slobodno izabrati od koga će na domaćem tržištu ili iz uvoza kupovati električnu energiju ili plin. No, sami građani slobodu izbora dobavljača, po procjenama ministra Fižulića, mogli bi imati 2003. godine i to ponajprije u velikim gradovima (Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku), dok bi za sve ostale to ovisilo o tehničkim mogućnostima, konkurentnosti. (Hina) bn ds