NJ DER SPIEGEL BR.17/2001-POSLIJE ČITANJA ODMAH UNIŠTITI!

NJEMAČKA DER SPIEGEL br. 17/2001. 'Poslije čitanja odmah uništiti' "Divovskim obiljem visoke tehnologije na kopnu, na vodi i visoko na nebu, NSA, washingtonska moćna služba prisluškivanja prikuplja elektronske podatke po cijeloj zemaljskoj kugli. Autor bestsellera James Bamford otkriva uspjehe i nezgode globalnih prisluškivača. 'Munja, munja, munja', vikao je radist Joe Ward u svoj mikrofon. 'Napadaju nas zrakoplovi i brzi brodovi. Pozivam ponovno, munja, munja, munja.' Njegov brod, 'USS Liberty', već je gorio poput baklje u napalmskoj vatri. U trupu je poslije torpedne paljbe zjapila rupa - tako velika da je kroz nju mogao uploviti kit. Most i palube prorešetani su s više od 850 udara iz strojnih topova napadajućih brzih brodova, bombardera Mirage i lovačkih zrakoplova Super Mystere. Ipak su Amerikanci, ne samo u zapovjednoj centrali 6. sredozemne flote nego i u kriznim središtima saveznog glavnog grada Washingtona, udaljeni 9500 kilometara, odmah znali da je ubitačni napad na 'Liberty' započeo vlastiti saveznik Izrael. Poginulo je 34 američkih državljana, 170 ih je bilo ranjenih, posebni brod vrijedan više milijuna dolara bio je uništen. No reakcija svjetske sile koja inače viče čim nekoga od njezinih građana bilo gdje u svijetu pod sumnjivim okolnostima privede policija, začudno je ostala tiho. Protiv svoje volje, predsjednik Lyndon Johnson zadovoljio se isprikom iz Tel Aviva da je 'Liberty' bio žrtva zabune. To je bilo u četvrtak, 8. lipnja 1967., četvrtoga dana izraelskog šestdnevnog rata protiv arapskih susjeda. Sada, skoro 34 godine poslije događaja, autor James Bamford otkriva skandaloznu pozadinu tog mirnodopskog napada na američki brod, najtežeg poslije japanskog napada na Pearl Harbour. Bamford čija je knjiga 'The Puzzle Palace' o prisluškivačkoj službi National Security Agency (NSA), objavljena 1982. bila njegov prvi bestseller, objavio je drugu knjigu 'Body of Secrets' o 'najvećoj, najtajnijoj i najsuvremenijoj špijunskoj organizaciji na svijetu'. Istina o napadu na 'Liberty', špijunski brod SAD-a, pripada među najšokantnija Bramfordova otkrića. U svojim istraživanjima naišao je na vrlo tajne dokumente koji daju naslutiti da je isprika Izraela, da se napad dogodio slučajno, do danas održavana zaštitna tvrdnja. Bamford je našao i dokaze da je Washington imao precizne obavijesti o napadu i njegovoj pozadini: prisluškivački zrakoplov tipa Lockheed EC-121 kružio je visoko iznad 'Libertyja' i hvatao cjelokupan radijski promet Izraelaca. Za vojsku i tajnu službu proizlazi da su Izraelci točno znali koji su brod pokušavali potopiti. Uistinu je među onom šačicom Amerikanaca koji su znali za tajne snimke, kaže Bamford, ponajprije izazvana sumnja da su Izraelci elektronikom natrpani špijunski brod željeli poslati na morsko dno zajedno s ljudima i miševima pa su čak gađali i splavi za spašavanje. Bojali su se da američka izvidnica prikuplja dokaze o kršenju ljudskih prava koja su izraelski vojnici počinili na Sinaju u al-Arišu. Ne birajući, tenkovi s Davidovom zvijezdom u napredovanju najprije su gađali povorku bespomoćnih indijskih UN-ovih jedinica, zatim jedno uporište svjetske organizacije obasuli teškom paljbom. 'Napad je mogao zapovjediti visoki zapovjednik na Sinajskom poluotoku koji je pogrešno pretpostavio da 'Liberty' promatra njegove postupke', tvrdio je Louis Tordella, tadašnji zamjenik šefa NSA dva tjedna poslije događaja. Govoriti o tomu bilo mu je zabranjeno pod prijetnjom kazne, jednako kao i svima ostalima koji su za to znali: do danas je pozadina afere pripadala među najbolje čuvane američke državne tajne. O njima se nigdje na svijetu ne zna više nego u onoj satelitskoj komuni pred vratima saveznoga glavnoga grada koja je korisnicima autoceste između Washingtona i Baltimorea skrivena iza brda i šuma. Samo poseban izlaz s autoceste kod sela Annapolis Junction ukazuje na posvećenu cestu. Ne ćete daleko stići, sve dok vam put ne prepriječe kamerama opremljene ograde od bodljikave žice, masivni kameni blokovi, hidraulične rampe za automobile i debele betonske prepreke. Neželjeni gosti dobivaju posjet - 'ljudi u crnom', teško naoružanih komandosa koji pokrivaju prilaz u Crypto City, divovsku centralu NSA. I tajnost oko onih muškaraca i žena koji su dešifriranjem i dekodiranjem, radijskim izviđanjima i radarskim analizama na vodi, na kopnu, u zraku i odavno već i u svemiru na tragu informacija, ostvaruje se uz goleme troškove. Čak su i svećenici iz Crypto Cityja provjereni kao tajni čuvari informacija koje su stupnjevane još više nego 'top secret'. U zajednici za prisluškivanje i analiziranje koja broji više desetaka tisuća pripadnika, čak i listić s priopćenjem o rezultatima sportskog turnira ili rasporedom keramičarskog kluba ima naputak: 'Poslije čitanja smjesta uništiti'. Zbog straha da bi najmoprimci planirane jedanaesterokatne uredske zgrade u blizini mogli gledati u Crypto City, NSA je po kratkom postupku unajmio cijelu zgradu još prije nego što je bila dovršena. 'No Such Agency' - nema takve službe - dugo je slovilo kao najtočnije pojašnjenje kratice NSA. Zapravo je tajna služba vrlo aktivna, održava mjesta prisluškivanja po cijelom globusu, podmornicama i antenama okićenim teretnim brodovima prisluškuje pred tuđim obalama i svojim supertajnim zrakoplovima i satelitima traži znanja za svoje nezasitne elektronske mozgove. U Crypto Cityju se nalazi vjerojatno najveća na svijetu zbirka superračunala i matematičara, informatičara i jezikoslovaca koji vladaju gotovo svim jezicima svijeta. Da bi se obradila brda podataka koja im se svakodnevno dostavljaju u kuću, tajni kramari vrijeme svojih računala dijele na femtosekunde, milijunte, milijardite dijelove sekunda. A u svojim laboratorijima razvijaju računala koja u sekundi mogu obraditi bilijardu operacija. Tim troškom NSA želi svladati one posve nove zadaće pred kojima se, po vlastitu mišljenju, nalazi u informatičko doba. Poslije pola stoljeća punog veličanstvenih uspjeha ali i neugodnih nezgoda - prisilno prizemljenje špijunskog zrakoplova na kineskom otoku Hainanu najnovija je nezgoda - NSA je usred dramatičnog obrata čiji se ishod nipošto ne može sagledati. Pogled unatrag na neke od najopasnijih promašaja: tijekom kubanske krize 1962. NSA-u je posve promaklo da su sa sovjetskim raketama na šećerni otok dopremljene i atomske bojne glave. Neke su od njih bile isključivo predviđene za slučaj da SAD uistinu započne invaziju. Još danas se bivši ministar obrane Robert McNamara ježi pri pomisli da 'je svijet tada za dlaku izbjegao atomski rat'. Doista prevratničko vrijeme visoko opremljen NSA ipak nije shvatio kao ni njegova sestrinska tajna služba CIA. Sav razmjer katastrofalnog gospodarskog stanja istočnoga bloka ostao im je skriven jednako kao i brzo približavanje svršetka hladnoga rata. A Zaljevski je rat postao, kaže tadašnji šef CIA-e Robert Gates, Waterloo tajnih služba: 'Imali smo tek šuplje znanje o namjerama Iraka prije ulaska u Kuvajt, sposobnosti Iraka da preživi sankcije i o stanju iračkog programa naoružanja.' Upitnom se čini korist od njuškanja širom svijeta iz još jednog razloga: od 1967. obavještajni je mornarički specijalist John Walker Sovjetima 18 godina davao skoro sve američke uređaje za dešifriranje i kodne kartice i 'tako nam omogućio uvid u najnezgodnije američke vojne tajne', još danas se raduje umirovljeni generalmajor KGB-a Boris Solomatin. No ni to nije imalo vidljivog utjecaja na ishod hladnoga rata. U međuvremenu je prisluškivačka mreža raširena po cijelom svijetu, barem djelomično odslužila svoje. Isključene su mnoge prislušne postaje koje su obuhvaćale globus. Preostale elektronske uši NSA danas se priključuju na posve nove jake komunikacijske kanale: mrežu telefonskih satelita. Kao s divovskim elektronskim usisavačima usisava se sve što je u eteru. To je najopsežnija akcija prisluškivanja koju je svijet do sada vidio. U velikoj tajnosti Amerika, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland iskorištavaju svjetski promet informacija. Pri tomu program traženja 'Echelon' potpuno automatski hvata ono što su tragači prethodno unijeli u kriterije: telefonske brojeve, imena, pojmove. Na taj su način primjerice specijalisti za komunikacije prisluškivali američkog državnog neprijatelja br. 1, terorista Osama Bin Ladena dok je razgovarao na svojem prijenosnom Inmarsat satelistskom telefonu. Globalno pecanje elektronskih podataka ipak izaziva i zabrinutost. Europski je parlament poveo istragu protiv tih špijunskih aktivnosti čije su žrtve često i posve besprijekorni građani. Tako je jedan francuski industrijalac godinama sumnjičen da je Iranu pomagao u nabavi kineskih zrakoplova tipa 801. Zahvaljujući Echelonu, njegovo je ime ušlo u tragačka računala na svim kontinentima, iako se sumnja tijekom kontrole pokazala potpuno neutemeljenom. I prodori podmornica u sovjetske vode nekoć su pripadali u opasan arsenal NSA. 'USS Nautilus', prva atomska podmornica na svijetu, tako je iz bliza motrila ispred otoka Novaja Zemlja u sjevernom polarnom moru, da se podmornica i ispod vode tresla kod svake eksplozije. Podmornica 'USS Halibut' otpremila se 1975. na tajnu plovidbu u Ohotsko more i postavila se na navlastito zbog toga navarene saonice iznad podmorskog kabela koji je povezivao tajne podmorničke baze na poluotoku Kamčatki s vodstvom sovjetske pacifičke flote u Vladivostoku. Tjednima su ronioci prisluškivali nešifrirane informacije, sve dok cijeli pothvat - manje riskantan - nije automatiziran. Od 2004., kad njezino opremanje bude završeno, 'USS Jimmy Carter' trebala bi obavljati slične poslove kao 'najrazvijenija špijunska podmornica svih vremena'. No poslije svršetka hladnoga rata, prisluškivači su nužno dobili druge prioritete. 'Kod NSA gospodarska špijunaža u međuvremenu je dobila prednost', piše Bamford. Američka njuškala nezaustavljiva su i kad se radi o saveznicima. Kompjuterizacija i digitalizacija, mobiteli i internet obasipaju prisluškivače gomilom podataka koju jedva svladavaju. Osim toga, kod sve rafiniranijeg 'digitalnog šifriranja bit će nepotrebano pokušavati provaliti te signale', boji se bivši službenik NSA. Pretpostavlja da će se u idućih sedam godina 85 posto svih informacija moći skriti u kompleksne sustave kodiranja. Pojačana primjena kabela od staklenih vlakana na koje se nije tako jednostavno prikvačiti, dodatno otežava život skupljačima obavijesti. Stoga se NSA već danas priprema za potpunu promjenu smjera svojega rada. Želi se udaljiti od velikih prisluškivačkih mreža u kojima se prepliću milijarde elektronskih komunikacijskih djelića koji se svakodnevno emitiraju širom svijeta. 'Podaci u mirovanju' naziv je novoga cilja. Uz pomoć 'Special Collection Service', tajne postrojbe NSA i CIA-e, izviđači žele u buduće prodrijeti u goleme memorije podataka koje širom svijeta konzerviraju skoro sva znanja. Hakeri i računalni inženjeri zbog toga su već dulje vrijeme na vrhu popisa poželjnih u NSA. Da bi se u buduće moglo svladati rijeku podataka koju proizvodi digitalizacija, prisluškivačka je služba u jednom uglu Crypto Cityja čak izgradila vlastitu tvornicu računala. U njezinim istraživačkim institutima znanstvenici NSA rade na superračunalima za preksutra. Već danas tamo Petaflop računala mogu računati jedva zamislive operacije deset na petnaestu u jednoj sekundi. Nova superračunala, čiji su dijelovi smanjeni na veličinu atoma, obećavaju kvantne skokove u porastu učinka. Računalne komponente iz bioloških elemenata među stručnjacima slove kao - i u NSA - non plus ultra elektronske tehnologije. 'Možda će', piše autor Bamford o perspektivama budućnosti NSA, 'posve potajno postići vrhunac brzine, mnogostranosti i djelotvornosti - računalo velike brzine koje stane u limenku od litre i pol i ne treba više od 15 Watta snage - ljudski mozak'", piše Siegesmund von Ilsemann.