FR-LE FIGARO-12.4.-RAZGOVOR S IVANOVOM

FRANCUSKA LE FIGARO 12. IV. 2001. Ivanov: 'Balkan je mostobran za ekstremiste' Charles Lambroschini razgovarao je s ruskim ministrom vanjskih poslova Igorom Ivanovom koji je u srijedu bio na sjednici kontaktne skupine za bivšu Jugoslaviju održanoj u Parizu: "- Tvrdite da je Makedonija meta međunarodnog terorizma. Optužujete Albance iz OVK-a da su oruđe islamističkih organizacija koje tuku kako rusku vojsku u Čečeniji, tako i američki brod u luci Aden. Hoćete li partnere iz kontaktne skupine uvjeriti u svezi s Jugoslavijom? = Treba li uopće razlikovati nacionalističke pobude od vjerskog fanatizma: terorist je terorist! Danas je jasno da je Balkan postao mostobran za sve ekstremiste. Cijela je Europa zaražena krijumčarima oružja i droge koji dolaze s Kosova. Uvijek se ponavlja ista shema: čim se neka zemlja destabilizira, u nju pohrle terorističke organizacije. Vidjeli smo to u Aziji, na Bliskom istoku, u Perzijskom zaljevu, na Balkanu i, dakako, na Kavkazu. Imamo sigurne podatke koji potvrđuju da te organizacije surađuju. One si međusobno pomažu dijeleći oružje i novac. Obučavaju borce, a onda ih razmjenjuju, ne gledajući na ideološke etikete. Rusija uporno ističe: u borbi s terorizmom solidarnost je jedino rješenje. - Ne bi li se zapravo lijek moralo prilagoditi bolesti? Pristaše 'velike Albanije', borci za čečensku neovisnost i talibanski fundamentalisti nemaju nužno iste interese. = Činjenice su tu. Teroristi koji prolijevaju krv u Čečeniji, često su strani plaćenici. U Afganistanu, talibani su službeno priznali predstavnika čečenske republike kojeg smatraju veleposlanikom. Čečenski teroristi u Afganistanu vježbaju, dobivaju novac, oružje i moralnu potporu. Isto vrijedi za Balkan: čečenski gerilci koji nisu prošli Afganistan, uvježbani su u logorima u Bosni i na Kosovu. Dakle, očita je suradnja između čečenskih, balkanskih i afganistanskih terorista. - U trenutku kada se u Parizu okupila kontaktna skupina o Jugoslaviji, kakvo je stajalište Rusije o Slobodanu Miloševiću? Slažete li se da ga treba izručiti u Den Haag i suditi mu za ratne zločine na Međunarodnom kaznenom sudu? = U Hrvatskoj, u Bosni i, na koncu, u Jugoslaviji, izbori su omogućili dolazak demokratske vlasti. Što se tiče Slobodana Miloševića, očito je sljedeće: treba pojačati napore kako bi se očuvala stabilnost Balkana, a time i Jugoslavije. To pretpostavlja poštovanje demokratskih ustanova u toj zemlji. Ako Jugoslaveni odluče da će suditi Miloševiću u Beogradu, moramo imati povjerenja u njihov pravosudni sustav. No Jugoslaveni mogu odlučiti da će Miloševića predati sudu u Den Haagu. To je njihovo suvereno pravo. - Je li Amerika ruski partner? Ili je još protivnik, kao što potvrđuju nedavna obostrana protjerivanja uhoda? = Rusija i Sjedinjene Države jesu stalne članice Vijeća sigurnosti i nuklearne sile. Zato ove dvije zemlje imaju posebnu odgovornost u očuvanju mira i stabilnosti u svijetu. Rusija s SAD-om želi nastaviti konstruktivan i stvaralački dijalog. Unatoč našim razmiricama, za više od deset godina prikupio se pozitivan kapital. To nije koristilo samo Rusima i Amerikancima, već i cijelom svijetu. Istina, u Washington je došla nova uprava i naš zajednički početak nije bio jako sretan. Spomenuli ste afere oko uhođenja, ali treba razgovarati i o nastavku bombardiranja Iraka koje je osudila većina zapadnih zemalja, a ne samo Rusija. Mora se napomenuti i to da je zračni izgred s Kinom doveo do ozbiljnog pogoršanja odnosa između Pekinga i Washingtona. Da ne zaboravimo loš dojam koji je ostavilo odbijanje SAD-a da primjenjuje sporazum iz Kiota o ispuštanju ugljičnog dioksida. No Rusija ne želi uzmaknuti pred modom pesimizma. Ona samo opetuje da ćemo dobiti puno bolje rezultate ako djelujemo zajednički. U doba globalizacije, nijedna zemlja nije dovoljno moćna da uspije sama. - Za razliku od Billa Clintona, čini se da George W. Bush misli kako može zanemariti Rusiju, jer će Kina, koja je jača, biti protivnik u sljedećem stoljeću. Kako uvjeriti Washington da ne prezire Moskvu? = Teško mi je gledati na Rusiju očima Amerikanaca. Mogu reći samo to da je za zemlju koja se osjeća ugrožena najbolje da vodi dijalog s drugima. Razgovarajući možemo utvrditi koliko su prijetnje stvarne. Razvijene zemlje imaju dosta uspješne informacijske mogućnosti da utvrde svaku moguću prijetnju. A osim toga, imaju i dosta mogućnosti za uvjeravanje kako bi zajedno uspješno djelovale. - Zašto se Rusija tako odlučno protivi američkom planu o proturaketnom štitu? Više nema opasnosti da će se Amerikanci i Rusi međusobno bombardirati raketama, ali neke zemlje u Trećem svijetu imaju oružje za masovno uništenje, a nemaju nužno isto mišljenje o odvraćanju. = Ponavljam, Rusija i SAD više nisu protivnici ni neprijatelji. Moramo, dakle, zajednički vidjeti postoji li stvarna prijetnja i koje je njezino zemljopisno podrijetlo. To bi se dogovaranje moralo proširiti na Europu, Kinu i na sve zainteresirane zemlje. Imamo tehničke mogućnosti da pronađemo dobar odgovor, a da ne uništimo sporazum ABM iz 1972. Bilo bi odveć pogibeljno uništiti sigurnosni sustav koji se gradio u zadnjih trideset godina. Svijet ne bi smio stvoriti mogućnost za novu utrku u naoružanju. (...) - Ne plašite li se da ćete prodajom oružja Kini ojačati diva koji bi jednom mogao biti vaš protivnik? = Naša vojna suradnja s Kinom poštuje sve naše međunarodne obveze. Rusija polazi od načela da Kina samo želi osigurati svoju obranu i da oružje koje kupuje nikog ne ugrožava. (...) - NATO je primio bivše članove Varšavskog ugovora. Uskoro će na red doći Europska unija. Ne osjeća li se Rusija okruženom? = Mi ne miješamo Europsku uniju i NATO. Proširenje Europe je prirodan proces koji ide pod ruku s globalizacijom. To nas ne zabrinjava, jer Rusija je partner EU na svim područjima: političkom, gospodarskom i sigurnosnom. Za NATO vrijedi drugo. Rusija misli da se sigurnost Starog kontinenta mora temeljiti na jednostavnom načelu: u Europi više ne treba biti podjela. Naša pitanja ostaju bez odgovora. Čemu ti ulasci u NATO? Protiv koje prijetnje? A ako je NATO iskren u želji da uspostavi partnerstvo s Rusijom, zašto, privlačeći nove članove, želi doći tako blizu ruskih granica? (...)"