ZAGREB, 11. travnja (Hina) - Zagrebački nakladnici "Golden marketing" i Institut za povijest umjetnosti predstavit će danas u Zagrebu znanstvenu monografiju "Bastioni kontinentalne Hrvatske" Andreja Žmegača.
ZAGREB, 11. travnja (Hina) - Zagrebački nakladnici "Golden
marketing" i Institut za povijest umjetnosti predstavit će danas u
Zagrebu znanstvenu monografiju "Bastioni kontinentalne Hrvatske"
Andreja Žmegača. #L#
Knjiga sadržava nebitno promijenjen tekst autorove disertacije
"Bastioni i bastionske utvrde kontinentalne Hrvatske", koja je
rezultat znanstveno-istraživačkog programa Instituta za povijest
umjetnosti.
Bastionska era ili era fortifikacijskoga graditeljstva počela je u
početku 16. stoljeća i potrajala puna tri stoljeća. Bastionsko
graditeljstvo završava u 19. stoljeću, kad je topništvo u svojoj
učinkovitosti načinilo takav skok da je valjalo odgovoriti snažnim
ziđem na razdvojenim mjestima.
Ideja bastiona stvorena je i razvijena u Italiji, te su ondje
nastali prvi primjeri takvih građevina. Po raspoloživim podatcima
u nas se bastioni pojavlju 1544. s početkom velikih radova na
modernizaciji varaždinskih utvrda, jer je taj grad nedugo zatim
postao sjedištem zapovjedništva Slavonske granice.
Cijelo razdoblje u kojem se u kontinentalnoj Hrvatskoj podižu
bastionske utvrde jest vrijeme turske prijetnje.
Bastionsko graditeljstvo javilo se usporedno u unutarnjim
austrijskim zemljama i u Hrvatskoj, a poslove na obje strane vodio
je isti graditelj Domenico dell' Alio. U kontinentalnoj Hrvatskoj u
16. stoljeću podizane su zemljane utvrde, a u 18. stoljeću velike
zidane utvrde.
Iz Varaždina radovi na bastionima proširuju se na nedaleke
Koprivnicu, Križevce i Ivanić. Varaždin i Koprivnica bile su snažne
utvrde po kojima je dravska nizina bila shvaćena kao opasni mogući
smjer turskoga nadiranja.
Autor utvrde dijeli na tri skupine: tvrđave (Varaždin, Koprivnica,
Karlovac, Osijek, Sl. Brod itd.), snažnije utvrde (Čakovec,
Križevci, Petrinja, Glina, Kostajnica itd.) i slabije utvrde
(Sisak, Cernik, Požega, Đakovo, Erdut, Bilje, Bjelovar itd.).
Najveći dio građe za naše utvrde pohranjen je u bečkom Ratnom
arhivu, Inženjerijskom arhivu, Austrijskoj nacionalnoj
knjižnici, Zemaljskom arhivu u Karlsruheu i Štajerskom arhivu.
Zanimljive građe pak ima i u Hrvatskom državnom arhivu.
U zasebnu dijelu knjige autor je obradio 28 bastiona kontinentalne
Hrvatske, koji su popraćeni snimkama, tlorisima, presjecima i
crtežima.
(Hina) mc mć