PREDSTAVLJEN RJEČNIK MOLIŠKOHRVATSKOGA GOVORA MUNDIMITRA

ZAGREB, 3. travnja (Hina) - U palači Matice hrvatske predstavljen je danas Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra, koji su sastavili Agostina Piccoli i Antonio Sammartino. #L# Govoreći na predstavljanju tog, kako je ocijenjeno, višestruko važnog rječnika, predsjednik Matice hrvatske akademik Josip Bratulić istaknuo je da u Godini jezika treba posvijestiti da ta europska godina nije godina "velikih jezika, nego malih koji su ugroženi globalizacijom". Po riječima akademika Dalibora Brozovića, moliškohrvatski govor jedan je od najspecifičnijih hrvatskih i slavenskih govora. "Ima i drugih slavenskih oaza, ali nigdje takvih govora koji su tako daleko otišli od prvobitnog stanja", rekao je Brozović, dodavši kako na govor gradišćanskih Hrvata, premda je bio u okruženju, nije bitnije utjecao njemački jezik, kao na jezik moliških Hrvata talijanski. Zbog toga je duboko izmijenjena njegova struktura, koja je jednaka srednjotalijanskim dijalektima, rekao je Brozović. Dodao je da se u moliškohrvatskom govoru pod utjecajem talijanskog jezika izgubio srednji rod. Po Brozovićevim riječima, do duboke dekompozicije, gramatičke i fonetske izmjene, došlo je zbog sukoba čakavice i novoštokavskoga s jedne i mjesnih talijanskih govora s druge strane. Brozović smatra da su naseobine Hrvata na istočnim obalama Apeninskoga poluotoka postojale u srednjem vijeku i prije nego što su u 15. i 16. st., bježeći pred Turcima, opustjele brežuljke Molisea naselili Hrvati iz Dalmacije. Brozović upozorava kako je dekompozicija govora u većoj mjeri nazočna u govoru Kruča, nego Mundimitra, koji je više sačuvao donesene osobine. Tim rječnikom, za objavljivanje kojega su zaslužne Agostina Piccoli, zagrebačka studentica iz Molisea koja je prije nekoliko godina poginula u prometnoj nesreći, te nedavno umrla Snježana Marčec, po riječima Mire Menac-Mihalić, spašeno je neprocjenjivo blago, govor brdskih moliških Hrvata. "Rječnik moliškohrvatskog govora Mundimitra trag je ljubavi prema Moliseu i Hrvatskoj koje su nosile Agostina i Snježana", rekla je Mihalić. Govoreći o novom leksikografskom djelu - Rječniku moliškohrvatskog govora Mundimitra, drugom takvom nakon kratka vremena, budući da je prije dva mjeseca objavljen rječnik govora Kruča, akademik Petar Šimunović istaknuo je kako su u moliškohrvatskom govoru kao i u arheologiji najtrajnije krhotine, koje čvrsto čuvaju antroponomiju, leksik i jezik uopće. Osvrnuvši se na razna svojatanja moliških Hrvata, srpska i bugarska, Šimunović je upozorio kako i suvremeni talijanski istraživači moliške Hrvate, po Rešetarovu obrascu, nazivaju serbo- hrvatima. "Nazivani su svakako i pridavani svakomu, tek su u 20. stoljeću poučeni odakle su", rekao je Šimunović, dodavši kako su stoljećima bili prepušteni vremenu koje ih je gutalo. Po Šimunovićevim riječima, iako je pred turskom najezdom Hrvatima u Moliseu pruženo gostoprimstvo, oduzimalo im se jezik, ime i svijest o hrvatkom podrijetlu. Antonio Sammartino, koji je nakon ženine smrti nastavio raditi na Rječniku, rekao je na predstavljanju da to djelo dokazuje da je njihov govor živ. Dodao je kako čitav rad ide dalje, da bilježi nove riječi. Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra objavili su Zaklada "Agostina Piccoli" i Matica hrvatska. (Hina) mc