RUSIJA-SEGODNJA OD 29.3.01.RAZGOVOR S COHENOM

RUSIJA SEGODNJA 29. III. 2001. 'Sve je više žuči, a sve manje meda' Nikolaj Zimin razgovarao je s Arielom Cohenom, glavnim stručnjakom za Rusiju i druge bivše sovjetske republike u politološkom središtu 'Heritage Foundation', organizaciji koja je poznata po svom konzervatizmu i djelatnom sudjelovanju u izradi ideologije Republikanske stranke: " - SAD-om i Rusijom zavladala je špijunomanija. Vanjskopolitička ministarstva dviju zemalja neumorno rade na sastavljanju popisa sumnjivih osoba i na njihovu protjerivanju... Što se dogodilo? = Činjenica 'razmjene komplimenata' simptom je puno dubljeg i stvarnijeg sukoba. Djelomice je za to kriva Clintonova uprava koja je zatvarala oči pred sastavnicama ruske politike koje su proturječile interesima američke nacionalne sigurnosti. Zato je nova uprava bila jednostavno prisiljena da odlučno i nedvosmisleno odgovori na Hanssenovo uhićenje i na pojačanu djelatnost ruske obavještajne službe u SAD-u u cjelini. Dakako, to ne ide bez štete: sve je više žuči u prilično poderanoj bačvi mednih odnosa između Sjedinjenih Država i Rusije, a prehrambenog proizvoda sve je manje. - Koje su, po vašem mišljenju, glavne nesuglasice? = Njih su obje strane dosta davno utvrdile. Rusija neumorno opetuje SAD-u svoje zahtjeve u svezi sa širenjem NATO-a i uspostavom nacionalne proturaketne obrane. SAD vidi izazov u ruskim isporukama oružja i visokih tehnologija, pa i nuklearnih, Iranu, u sudjelovanju u modernizaciji kineskog raketno-svemirskog kompleksa. No ne ogorčuje toliko činjenica da ta proturječja postoje, koliko to da su Washington i Moskva odjednom otkrili da u njihovim odnosima nema protuteže međusobnim interesima, pomoću kojih se mogu rješavati međusobni zahtjevi. (...) - Spomenuli ste ime Vladimira Putina, koji je upravo prije godinu dana pobijedio na predsjedničkim izborima u Rusiji, postavivši vama i vašim kolegama analitičarima pitanje: tko je gospodin Putin? Imate li vi već odgovor? = Da. Godina dana bila je dovoljna da se shvati kako gospodin Putin provodi politiku koja se jako razlikuje od one koju je provodio njegov prethodnik. Iznutra je to oštra, centralizirana politika koje podsjeća na sovjetske, pa i ranije ruske samodržavničke obrasce. Putin je uspio posjetiti zemlje kao što je Mongolija, Vijetnam ili Sjeverna Koreja... Očito pokušava stvoriti nekakvu koaliciju utemeljenu na sovjetskim stečevinama, gdje će Rusija biti 'prva violina'. Putin tu nije originalan. Ta je 'izgradnja koalicije' započela još u doba Jevgenija Primakova. Jednostavno, to govori o dvojnosti sadašnjeg predsjednika: s jedne strane, on odražava interese i sklonosti obavještajne službe, donekle i vojno-industrijskog kompleksa i vojnika, i bivše sovjetske nomenklature. S druge, radio je u reformatorskoj momčadi Sobčaka, ima prijatelje koji predstavljaju novi naraštaj. Dvojnost Vladimira Putina čini ga, po mom mišljenju, kao i Borisa Jeljcina, prijelaznom osobom iz više razloga. - Prijelaznom s čega na što? Predviđate li što bi se u Rusiji moglo dogoditi u sljedećih pet do osam godina? = Ne, ne želim predviđati. 'Život je dobar zato što je pun iznenađenja', rekao je junak jednog meksičkog filma. Uvijek su moguća iznenađenja koja svako predviđanje mogu učiniti banalnim ili smiješnim. No vidim inačice razvitka. Prva ne ostavlja dojam: nastavlja se dosadašnja napetost, gospodarski se rast usporava, javljaju se veliki problemi zbog plaćanja vanjskog duga. Druga je potpuno negativna: problem plaćanja duga se ne rješava, svjetske cijene nafte padaju na žalosnih 12-15 dolara za barel, protuliberalne snage u ruskoj politici, vojnici i specijalne službe još više jačaju i Rusija postaje velika Bjelorusija. Treća je inačica pozitivna: Rusija prihvaća program gospodarske liberalizacije, gospodarski se rast nastavlja, prilike s ljudskim pravima se ne pogoršavaju, nastavlja se normalan politički život, a NTV, kao i prije, pokazuje svoje zubate lutke... Nadat ćemo se da će Rusija ipak ići naprijed po trećoj inačici, da će biti slobodnija, demokratska i napredna zemlja."