NJ 28.III.-SZ-MAKEDONIJA:WASHINGTON JE SUKRIVAC ZA ZAOŠTRAVANJE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 28. III. 2001. Europa sama doma "Na Balkanu se pokazuje bolest Europe. Dijagnoza glasi shizofrenija, postavljena devedesetih godina. To je bilo doba ubrzanog ujedinjavanja EU, unutarnjeg tržišta, euro-euforije. S jedne strane. S druge je strane bilo doba jugoslavenskih nasljedstvenih ratova, masovnih ubijanja i etničkih čišćenja. Na istodobnost različitoga često se žalilo, ali je još češće potiskivano. No bolest je uvijek ponovno izbijala kad se odvojeni dio Europe novim ratom suočavao sa srži Europe kojoj teži. U Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni a i na Kosovu, otkrili su se slabost i nejedinstvo Europe. Hoće li sada napokon u Makedoniji pokazati svoju snagu i jedinstvo? Takav zahtjev svakako je jasno postavljen. Javier Solana, lice zajedničke europske vanjske politike, od izbijanja sukoba poput munje juri kriznom regijom. Taj se istup blagotvorno razlikuje od starih dana kad su poslije stanovitog oklijevanja stalno drukčije trojke EU-a lutale balkanskim gudurama. Bespomoćnost je u šestomjesečnom ritmu jedno predsjedništvo vijeća predavalo idućem. No ovaj put je Europa brzo prepoznala potencijal opasnosti, brzo reagirala i u osobi Solane govorila jednim glasom. To je novo i za sada dobro. A i potrebno je. Jer ovaj put Europa si još manje nego ranije može priuštiti slabost. U svim balkanskim krizama od rata u Sloveniji, u standardni je repertoar političara EU-a pripadalo i to da je rješenje zbrke 'pred vlastitim vratima' europska stvar, čak prilika za Europu da pokaže svoju sposobnost djelovanja. S druge strane retorike, djelovanje su ipak radije prepuštali Amerikancima. Oni su Srbe u Bosni bombama natjerali za pregovarački stol u Daytonu i usamljeni predvodili protubeogradske oružane snage. Ni diplomatski ništa nije išlo bez Washingtona. Kad su Europljani primjerice došli u Rambouillet na sjednicu o Kosovu, doletjela je Madeleine Albright da bi počistila staju. No sada su Europljani sami doma. Amerikanci se demonstrativno pokazuju nezainteresiranima za Makedoniju. Više od nekoliko neobvezatnih pozdravnih riječi o novom balkanskom sukobu nije se čulo ni od predsjednika Georgea W. Busha ni od njegovog ministra vanjskih poslova Colina Powella. To je s jedne strane kukavički osobito što je i Washington sukrivac za zaoštravanje. Jer stari kosovski OVK od kojega teče neprevidljiva crvena crta prema tetovskom OVK, hranili su Amerikanci prije rata a poslije rata su ga prigušivali uz puno previše oklijevanja. No s druge je strane američko držanje dosljedno, jer je dovoljno dugo najavljivano da će SAD Europljanima na Balkanu prepustiti polje rada ili barem glavni posao. Mjereno Solaninom neumornošću, čini se da sada ni EU ne želi uzmaknuti, nego prisilu na samoodgovorno djelovanje shvatiti kao priliku. No akcionizam sam još nije zasluga - i do sada se na žalost iza demonstrativne nazočnosti može otkriti tek malo sadržaja. Politika EU-a iscrpljuje se u neobvezatnim tobožnjim apelima a sam Solana brka prijatelja i neprijatelja sa svojim nezaustavljivim optimizmom. Ono što nedostaje EU-u u politici prema Makedoniji, jest jasna smjernica. Izjave političara EU-a tako su nekonkretne da uz iznimku ekstremista, obje strane očitavaju potvrdu svojih stajališta i iz njih mogu izvesti opravdanje za svoje možebitno djelovanje. Malo melema na slavensku dušu i malo nečega za albansko postojanje - to nikoga ne boli i nikomu ne čini dobro. Takvom neobvezatnošću Europa ipak proigrava priliku da bude ozbiljno shvaćena kao posrednik. To je jasno već pokazao makedonski predsjednik Boris Trajkovski. Na stockholmskom sastanku EU-a na vrhu krajem tjedna primljen je prijateljski, ali je i prijateljski upozoren da kod vojnog postupka protiv Albanskih milicija očuva razmjernost sredstava kako ne bi masovno dotjerao pobunjenike. Trajkovski je zanemario upozorenje i već idućega dana poslao svoju vojsku u ofenzivu protiv OVK u tetovskim brdima. Morao je uslijediti barem ukor EU-a. Umjesto toga, Solana je u savezu s NATO- ovim glavnim tajnikom Robertsonom blagoslovio vojnu akciju kojom je razvidno otežana politička nagodba slavenskih Makedonaca i Albanaca. Europa bi - za razliku od ranije - imala snage nastupiti u ovom sukobu kao pošteni posrednik. Jer EU mora ponuditi perspektivu koja je za masu stanovništva na obje strane privlačnija od novih borba. No Europa mora i pokazati svoju snagu, ako treba i vojno. Inače opet prijeti nazadak u staru shizofreniju", drži komentator lista Peter Muench.