HA'ARETZ-INTERVIEW SLOBODAN MILOŠEVIĆ

IZRAEL HA'ARETZ 21. III. 2001. Interview: Slobodan Milošević Slobodan Milošević se ne kaje i ne ispričava. Svrgnuti srpski čelnik koji je poveo svoju zemlju u četiri neuspješna rata sa četvrt milijuna žrtava, koji je pretvorio svoj narod u zaražene od kuge u očima svijeta, i koji se lako može naći pred međunarodnim sudom zbog ratnih zločina, vidi sebe kao domoljuba koji je postao žrtva zapadne zavjere, i sve to zbog njegove ljubavi prema domovini i nacionalnog ponosa. U ekskluzivnom interviewu datom izraelskom dnevniku HaAretz objašnjava Slobodan Milošević zašto svijet griješi a on je u pravu. U interviewu kojeg objavljuje danas tjedni dodatak HaAretza, govori Milošević o mogućnosti da bude uhićen, o novoj srpskoj vladi, o "privatnoj politici SAD" u odnosu na njega, o izdaji svojih partnera i prijatelja onog časa kada više nije bio na vlasti. Milošević se žali da nakon više od 10 godina koje je proveo na čelu Jugoslavije danas ne dobiva niti mirovinu koja mu po zakonu pripada. Njegovo najveće razočarenje je u ljude, a u političkom smislu Milošević je razočaran najviše zato što je na Kosovo, koje je "srpski Jeruzalem" stigao prekasno. Teritorijalni integritet Jugoslavije je u opasnosti - ističe Milošević. Albanski separatizam i terorizam munjevito se šire. Zbog listopadskih događaja separatisti su izašli izvan Kosova i nije mi jasno gdje će se zaustaviti - tvrdi bivši jugoslavenski predsjednik i dodaje da se boji da će uskoro i drugi separatisti zatražiti autonomiju za područja s višenacionalnim stanovništvom koja se nalaze unutar Srbije a možda čak i njihovo odvajanje. Može se lako dogoditi da se Crna Gora odvoji od Jugoslavije, jer su već učinjeni koraci u tom smjeru kako unutar tako i izvan Jugoslavije, ali se bojim da će i Crna Gora biti suočena sa separatističkim tendencijama i zahtjevima da se odvoje određeni dijelovi njenog teritorija. Gospodarsko stanje u Jugoslaviji je vrlo loše zbog naglog pada životnog standarda - za što, po Miloševiću, ne postoji opravdanje. Čak i u vrijeme blokade bilo je mnogo bolje. Danas kada su veze sa svijetom obnovljene i kada je ukinut embargo nema razloga za gospodarsku stagnaciju. Po Miloševiću nova vlast je dobila izbore zato što je obećala brzi gospodarski oporavak, pola godine nakon smjene vlasti nema znaka izlaska iz gospodarske krize, i neće ga ni biti sve dok se nova vlast bavi sotonizacijom stare vlasti umjesto da se pozabavi gospodarskim oporavkom. Tvornice se prodaju daleko ispod njihove cijene stranim investitorima ili ih prosto daju na poklon strancima - objašnjava Milošević i dodaje, čini se da se nad mojom zemljom nadnosi opasnost uspostavljanja jednostranačkog sustava. Sve ostale stranke izuzev vladajuće koalicije izložene su medijskom političkom linču, oduzimanju zakonski stečenog vlasništva. Čelnicima drugih stranaka dananoćno se prijeti zatvorom, protiv njih se vode namješteni sudski procesi, i najavljuju se novi procesi. Sve to stvara atmosferu straha, straha za vlastiti život, imovinu i radno mjesto. Mediji su u rukama vladajuće koalicije, i u njima nema mjesta niti za kakvu drugu ideju do one koju zastupa vlada. Sve ovo se događa - naglašava Milošević - u znaku nasilja, pada životnog standarda, i teritorijalne nestabilnosti. Za sebe Milošević kaže da se uvijek vidio kao običnog čovjeka kojeg su povijesne okolnosti dovele u stanje da je cijeli svoj život posvetio svom narodu. Na pitanje novinara HaAretza je li imao politički plan u vrijeme otpočinjanja svoje političke karijere Milošević odgovara - kada sam 1989. izabran za predsjednika Srbije koja je bila dio SFRJ, bilo mi je 47 godina i prije toga sam radio u gospodarstvu i bankarstvu. Mislio sam tada da ću moći iskoristiti svoje iskustvo kako bi doveo do gospodarskog napretka i modernizacije Srbije. Dramatični događaji 1989. i 1990. godine u kojim su se našle zemlje istočne Europe nisu se dogodili zbog mene, niti zbog Srba niti zbog Jugoslavije. Ti događaji potisnuli su gospodarske, društvene i kulturne prilike u drugi plan, a nacionalna netolerancija i vjerska nesnošljivost doveli su do raspada nekih od tih zemalja koje su kasnije nastavile živjeti u neprestanoj napetosti. Odgovornost za traumatične sudbine svih ovih zemalja treba tražiti od sila koje su uspostavljale novi poredak i koje su željele od ovih zemalja stvoriti nove kolonije. Na drugoj strani ne treba potpuno osloboditi ove zemlje od vlastite odgovornosti. Tako je početkom 90-tih godina otpočeo rat za očuvanje Jugoslavije, kasnije se pružala pomoć Srbima izvan Srbije, i na kraju je Srbija došla u stanje da se bori za očuvanje vlastitog integriteta. Tada sam bio prisiljen boriti se za očuvanje osnovnih vrijednosti poput domovine, naroda, slobode, nezavisnosti, nacionalnog ponosa, kaže Milošević. Gotovo čitavo desetljeće uspjeli smo opstati na ratištu i paralelno voditi borbu za gospodarsko preživljavanje u uvjetima rata, gospodarskih sankcija i velikog broja izbjeglica koje su stizale u Srbiju. Ova zemlja je u ovakvim uvjetima ostvarila i održala gospodarsku politiku kakvom se niti jedna druga zemlja u području ne može pohvaliti - tvrdi Milošević. Na pitanje je li bila pogrješka proglasiti prijevremene izbore, godinu dana prije istjeka mandata Milošević kaže da su oni koji su ga savjetovali da raspiše prijevremene izbore upravo najglasniji kada tvrde da je to bila pogrješka. Milošević kaže da je uzeo u obzir sve opasnosti koje su mogle proizići iz njegove odluke da odbije zahtjev NATO-a. Optužnica međunarodnog suda u Haagu samo je jedna od opasnosti koje prijete meni i mojoj obitelji. Raspisivanje nagrade od 5 milijuna dolara onome tko me dovede pred haaški sud je jedna od najnemoralnijih koraka koji se mogu zamisliti, tvrdi on. Na pitanje vidi li u napadu snaga NATO-a na Jugoslaviju korak novih globalnih sila na putu prema novom i centralnom cilju koji je Rusija, odgovara da svi znakovi ukazuju da je to izgleda točno. Velikim silama je po Miloševiću bilo u interesu narušiti stabilnost Balkana kako bi ga mogli iskoristiti gospodarski i politički ga nadzirati. Sa ovog stajališta nije logično što su se sve zapadnjačke zemlje našle unutar ovog problema. Narušavanje stabilnosti Balkana je ujedno i narušavanje stabilnosti Europe. Ovu činjenicu su možda izgubili iz vida američki političari međutim ona stoji pred očima zapadno-europskih političara, komentira Milošević. Milošević kaže da je pristao na Sporazum Černomirdin - Ahtisaari zato što je ovaj ugovor stvorio posebne uvjete za završetak rata, i osiguravao jamstva UN za očuvanje teritorijalnog integriteta Jugoslavije. UN su trebale doći na Kosovo na ograničeno vrijeme kako bi osigurali mir svim žiteljima. U ime Rusije i predsjednika Jelcina obećao je Černomirdin pred svim jugoslavenskim generalima da će Rusija staviti veto na svaki pokušaj da se primjeni član 7 deklaracije UN. Na pitanje novinara drži li da je Jugoslavija izgubila Kosovo, Milošević odgovara: "Kosovo je Srbija, uvijek bilo i bit će. Danas je Kosovo okupirano, onog časa kada se na bilo koji način okonča okupacija Kosova, završit će se i san albanskih terorista. Kosovo se može izgubiti jedino ukoliko se nastavi s politikom zanemarivanja nacionalnih interesa i ukoliko se budu zatvarale oči pred albanskim separatistima". Odgovarajući na pitanje u čemu je problem između njega i američke strane, Milošević tvrdi da hajka protiv njega nije bila američka politika već Clintonova politika i nada se da će nova vlast u Bijeloj kući tražiti pravu istinu umjesto laži.? Milošević kaže i da je razočaran Izraelom, koji nije stao na srpsku stranu u teškim vremenima kada su Srbi bili izloženi medijskim, gospodarskim, i vojnim pritiscima, usprkos činjenici da su Srbi uvijek pokazivali razumijevanje za izraelsku potrebu da živi u miru. Milošević napominje da je u Izraelu bilo i onih koji su podigli glas protiv albanskih separatista, poput izraelskog premijera Ariela Sharona, međutim takvi glasovi su se rijetko čuli iz Izraela. Na pitanje novinara HaAretza zašto se ne voli pojavljivati pred medijima iako su njegovi nastupi ocjenjeni vrlo uspješnim i obično mu daju prednost nad njegovim rivalima Milošević kaže: Zato što u prečestom istupanje u medijima vidim potrebu za osobnim isticanjem. Pripadam skromnom narodu i ova moja osobina se može vidjeti i kada se nalazim na položaju. - Zašto ste sišli s položaja 5 listopada 2000? Zoran Đinđić i Koštunica su kasnije izjavili da su se imali namjeru zaustaviti nakon paljenja televizije i skupštine. - Zašto niste izdali naredbu za njihovu uhidbu? Nisam naredio njihovo uhićenje zato što sam bio diktator - odgovara Milošević. - Kada gledate unatrag na svoju politiku možete li reći gdje ste bili uspješni a gdje niste? Uspio sam u svojoj odluci da se sav posvetim ostvarenju interesa mog naroda i svakog građanina Republike Srbije. Nisam uspio prepoznati razliku među mojim savjetnicima, partnerima, protivnicima i među karijeristima. No pretpostavljam da nisam prvi predsjednik kome se ovo dogodilo. - Ovih dana stižu u Beograd novinari iz cijelog svijeta u očekivanju vašeg uhićenja. Kako podnosite ovaj pritisak. Jednom ste rekli da vam je savjet čista. Dolazak novinara u Beograd vidim kao ostatke potrebe da se promatraju borbe gladijatora. Naravno da sam pod pritiskom kao i svaki drugi čovjek kojem prijeti opasnost. Kada sam bio na čelu države činio sam sve što je u mojoj moći kako bi zaštitio svoj narod i nisam učinio ništa što bi moglo ugroziti interese moje zemlje, naroda i građana. Naprotiv, u povijesnim okolnostima u ovom dijelu svijeta, kada je Srbima prijetio genocid, pretpostavljam da sam djelovao na najbolji mogući način na koji se moglo djelovati ili konačno u onoj mjeri u kojoj sam ja mogao djelovati. Trenutno uživam veliku potporu naroda i javnosti. Imao sam također mnogobrojne protivnike i kritičare, pretpostavljam da ću imati manje kritičara kada se jednom u budućnosti napiše knjiga povijesti. U svakom slučaju još ćemo vidjeti. Na pitanje kako se odnosi prema uhićenjima svojih suradnika i što kaže na optužbe da je upleten u prometnu nezgodu kada je ozlijeđen Vuk Drašković kao i u likvidaciju novinara Slavka Ćurovije, Milošević odgovara : "Vidim u ovim uhidbama namještena politička suđenja, kojim se domoljubi koji su branili domovinu proglašavaju krivim. Milošević je optimist u pogledu budućnosti Srbije ukoliko se nova vlast bude držala vanjskopolitičke nezavisnosti, teritorijalnog integriteta, državnog suvereniteta i modernizacije gospodarstva u isto vrijeme bude poštivala svoju nacionalnu prošlost, ali je pesimist ukoliko nova vlast izabere drukčiji put.