DE-YU-UHIĆENJA-Kriminal NJ 12.III.-FAZ-MILOŠEVIĆ NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG12. III. 2001.Miloševiću dati pištolj i ostaviti ga samog petnaest minuta"Opet je tu! Golem i bucmast i samozodvoljniji nego ikada. Znatan je strah
što ga se opet može vidjeti u toj pozi - i to na svakom trećem uglu u Beogradu. Riječ je o Slobodanu Miloševiću, srpskom diktatoru, prije pet mjeseci prisilno umirovljenom. Povratak među narod zahvaljuje svojim možda najodlučnijim protivnicima u kasno doba njegove 13-godišnje nasilne vladavine, studentskom i narodnom pokretu 'Otpor!'. Polijepili su stotine velikih plakata s različitim motivima i sa svih Milošević gleda narodu ravno u oči.Slično su još prije pola godine, prije jugoslavenskih parlamentarnih i predsjedničkih izbora 24. rujna izgledali izborni plakati Socijalističke stranke Srbije (SPS). Na njima je Milošević hvaljen kao jedini koji zna obraniti interese srpskog naroda od agresije zapadnog imperijalizma. Političke protivnike 'državne stranke' SPS klevetala je propagandna mašinerija pod vodstvom srpske državne televizije RTS da su plaćeni agenti NATO-a i teroristi ovisni o drogi. 5. listopada Miloševića je narod svrgnuo u krvavoj pobuni u Beogradu, jer nije htio priznati izborni poraz od
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
12. III. 2001.
Miloševiću dati pištolj i ostaviti ga samog petnaest minuta
"Opet je tu! Golem i bucmast i samozodvoljniji nego ikada. Znatan je
strah što ga se opet može vidjeti u toj pozi - i to na svakom trećem
uglu u Beogradu. Riječ je o Slobodanu Miloševiću, srpskom
diktatoru, prije pet mjeseci prisilno umirovljenom. Povratak među
narod zahvaljuje svojim možda najodlučnijim protivnicima u kasno
doba njegove 13-godišnje nasilne vladavine, studentskom i narodnom
pokretu 'Otpor!'. Polijepili su stotine velikih plakata s
različitim motivima i sa svih Milošević gleda narodu ravno u oči.
Slično su još prije pola godine, prije jugoslavenskih
parlamentarnih i predsjedničkih izbora 24. rujna izgledali izborni
plakati Socijalističke stranke Srbije (SPS). Na njima je Milošević
hvaljen kao jedini koji zna obraniti interese srpskog naroda od
agresije zapadnog imperijalizma. Političke protivnike 'državne
stranke' SPS klevetala je propagandna mašinerija pod vodstvom
srpske državne televizije RTS da su plaćeni agenti NATO-a i
teroristi ovisni o drogi. 5. listopada Miloševića je narod svrgnuo
u krvavoj pobuni u Beogradu, jer nije htio priznati izborni poraz od
strane izazivača Vojislava Koštunice iz Saveza demokratske oporbe
Srbije (DOS). Tada su gorjele dvije zgrade: zgrada jugoslavenskog
parlamenta i omražene državne televizije.
Neoštećena je ostala predsjednikova rezidencija u beogradskoj
četvrti vila Dedinju u Užičkoj 11. Mnogi su još tada držali da je
beogradska oktobarska revolucija ostala nedovršena jer je prerano
prekinuta, naime prije juriša na predsjedničku palaču. Pola godine
poslije svrgnuća despota pokazuje se da je ta procjena bila
ispravna. Milošević još uvijek zajedno s ženom Mirom, kćerkom
Marijom i unukom Markom stanuje u Užičkoj 11. Golemo zdanje
okruženo je visokim zidom. U brojnim aluminijskim čuvarskim
kućicama duž pločnika više nema policajaca. No kamere za
nadgledanje još su uključene, jer se vidi da sve crvene lampice
svijetle. Visoki zid priječi pogled. Kroz ulazna vrata može se
prepoznati ruševina 'Bijelog dvora' kojega je NATO bombardirao
tijekom zračnoga rata za Kosovo između kraja ožujka i sredine
lipnja 1999. Na zemljištu nalik na parkiralište sa starim stablima,
nalazi se i velika sporedna zgrada i u njoj Milošević i dalje
stanuje uz pristanak nasljednika Koštunice, iako kao bivši
predsjednik već odavno više nema pravo na tako gospodsko boravište.
Povlasticu da stanuje u Beogradu u najljepšem dijelu i to u krugu
svojih najmilijih umjesto da sjedi u svojoj ćeliji, u osiromašenoj
mu Srbiji ne priušti nitko osim Koštunice. Samo sin Marko mora
živjeti u izgnanstvu u Moskvi, jer bivši barun krijumčarenja i
kralj kriminalaca zna da se u zaštiti nekada neograničene moći oca
previše zadužio da bi u novoj Srbiji prošao nekažnjeno.
Otkako je Miloševićev bivši šef tajne službe rade Marković uhićen
prije dva tjedna, u srpskim se medijima množe izvješća po kojima
neposredno predstoji uhićenje svrgnutog diktatora. Beogradsko
državno odvjetništvo pokrenulo je istrage zbog sumnje za prijevaru
i pronevjeru. Do sada se ipak nisu ispunile nade da će šef tajne
službe Marković 'propjevati' i navesti nalogodavce - vjerojatno
Miloševića i njegovu ženu Miru - za politička ubojstva i pokušaje
ubojstava u kasno doba diktature krajem devedesetih godina. Od
Markovića se ne može puno saznati a budući da politička ubojstva
nisu naložena pismeno a pogotovo ne u tri primjerka, istražitelji
nemaju puno u ruci protiv Miloešvića. Osim toga, šef tajne službe
Marković ostao je na dužnosti još tri mjeseca poslije Miloševićeva
pada pa je imao dovoljno vremena ukloniti možebitne tragove i
uništiti dokumente koji bi ga teretili.
(...)
Po najnovijim ispitivanjima mišljenja više od 60 posto upitanih
Srba zagovara proces protiv Miloševića - s tendencijom porasta. 56
posto drži da njihovog bivšeg predsjednika treba izručiti
međunarodnom sudu za ratne zločince u Haagu. Osim akcije s
plakatima, aktivisti 'Otpora!' prikupljaju prijedloge građana
zbog kojih bi zločina trebalo optužiti Miloševića. Bit je njihovog
prigovora političarima nove vlade i tek formiranog pravosuđa da se
kazneni progon diktatora provodi ipak bez poleta.
A o tomu zapravo mnogo toga ovisi - u materijalnom kao i u ideološkom
pogledu. Sjedinjene su Države srpskoj vladi dale ultimatum do kraja
mjeseca. Ako do tada Milošević ne bude uhićen, neće dobiti
financijsku pomoć od više od 220 milijuna maraka. Osim toga
Washington i dalje sprječava prijam Beograda u Svjetsku banku bez
čega Srbija neće dobiti žurno potrebne kredite. Sve više i više se
čini da prijepor treba li Miloševiću suditi samo ili najprije u
Srbiji, hoće li biti izručen haaškomu sudu, hoće li biti optužen za
kapitalne zločine ili samo zbog imovinskih delikata, odvraćaju
pozornost od stvarnog problema: sve dok je Milošević na slobodi,
poput neumrlog duha kruži Beogradom i cijelom Srbijom. 'Dok je
Milošević bio na vlasti, svi smo bili njegovi taoci. Sada je
svrgnut, ali još uvijek nas drži kao taoce', kaže utemeljitelj i
voditelj neovisne beogradske izvještajne agencije VIP Bratislav
Grubačić.
(...)
Zabrinutost nekih političara da stanovništvo još nije spremno
obračunati s najnovijom prošlošću očito je neutemeljena. Možda je
prebacivanje vlastite odgovornosti na žrtvenog jarca koji je
uistinu glavni krivac za četiri rata pokrenuta i izgubljena u
srpsko ime od 1991. prvi korak prema kolektivnoj 'obradi' te
prošlosti.
Jer isključeno je da bi Milošević sam napravio takav korak. U
najnovijem izdanju neovisnog tjednika 'Vreme' može se pročitati
interview s njegovom ženom Mirom Marković. To je potresan dokument
o dubokom ludilu u koje su se Milošević i njegova žena sve dublje
upletali. Iz osobnog okružja obitelji saznaje se da je ta propast i
tjelesno sve vidljivija: ranije malo prekorpulentni diktator
navodno je smršavio, rastresen je, sluša samo ruske pjesme, jer
više ne može slušati vijesti na radiju i televiziji. (...).
Može li se zamisliti da se Milošević, ukopan iza kamenih zidova i
ludila, jednostavno pusti odvesti kad za kraće ili dulje vrijeme
dođe policija i kad ga njegovi krepki umirovljenici više neće moći
štititi? Toma Fila, branitelj bivšeg šefa tajne službe Markovića
(koji nije u rodu s Miloševićevom ženom), drži nevjerojatnim da će
Milošević ići u zatvor ili čak biti izručen Haagu. 'Prema našoj
tradiciji dali bi mu pištolj s jednim metkom i ostavili ga petnaest
minuta samoga', drži Fila", izvješćuje među ostalim Matthias
Rueb.