DE-MK-S-SUKOBI-Oružani sukobi NJ 20.III.-FAZ-MAKEDONIJA SE RASPALA NA SLAVENSKU I ALBANSKU NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG20. III. 2001.Obvezni na političku intervenciju"Prijepor zapadnih političara vlada li u Makedoniji rat
ili ne, gledajući događaje na Balkanu, djeluje čudnovato otuđeno. Ekstremistički Albanci i makedonski vojnici šest dana pucaju jedni na druge. Žene i djeca napuštaju područja borba i druge gradove u Makedoniji obilježene Albancima. Oni najbolje znaju da je vjerovanje da je najgore prošlo, tek pusta želja. Dinamika događaja mnoge je iznenadila. Treba se oprostiti od iluzije da albanske ekstremiste u brdima samo treba izolirati i da će tada u Makedoniji i na cijelom Balkanu vladati mir i stabilnost. Mnogo toga govori u prilog činjenici da se Makedonija već danas raspala po razdjelnici između slavenskog titularnog naroda i albanske narodnosne skupine. To ne znači da se ionako labilna država mora teritorijalno raspasti. Iskustvo stare Jugoslavije pod Titom pokazalo je da je komunistička ideologija o 'bratstvu i jedinstvu' naroda jednako malo bila koncept trajne stabilizacije regije kao i nasilna vladavina 'čvrste ruke' unutra ili izvana. Za prijelaznu fazu očito je neizbježno da se zamisli o
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
20. III. 2001.
Obvezni na političku intervenciju
"Prijepor zapadnih političara vlada li u Makedoniji rat ili ne,
gledajući događaje na Balkanu, djeluje čudnovato otuđeno.
Ekstremistički Albanci i makedonski vojnici šest dana pucaju jedni
na druge. Žene i djeca napuštaju područja borba i druge gradove u
Makedoniji obilježene Albancima. Oni najbolje znaju da je
vjerovanje da je najgore prošlo, tek pusta želja. Dinamika događaja
mnoge je iznenadila.
Treba se oprostiti od iluzije da albanske ekstremiste u brdima samo
treba izolirati i da će tada u Makedoniji i na cijelom Balkanu
vladati mir i stabilnost. Mnogo toga govori u prilog činjenici da se
Makedonija već danas raspala po razdjelnici između slavenskog
titularnog naroda i albanske narodnosne skupine. To ne znači da se
ionako labilna država mora teritorijalno raspasti. Iskustvo stare
Jugoslavije pod Titom pokazalo je da je komunistička ideologija o
'bratstvu i jedinstvu' naroda jednako malo bila koncept trajne
stabilizacije regije kao i nasilna vladavina 'čvrste ruke' unutra
ili izvana. Za prijelaznu fazu očito je neizbježno da se zamisli o
pravednom sudioništvu u vlasti manifestiraju u nacionalnim i
etničkim kategorijama mišljenja.
Na putu u Europu 'zakašnjele nacije' Balkana trebaju pomoć Zapada,
jer regija ne pozna tradiciju demokracije, nego despocije: protiv
despota treba se boriti, ako treba i silom, odlučnošću i
ustrajnošću treba izgraditi demokracije. Taj je potonji oblik
pomoći potreban Makedoniji. Ipak vlada suglasnost o tomu da je
zemlja stup stabilnog mirovnog poretka Balkana i raspad se smije
žrtvovati samo po cijenu velikoga rata.
Miran suživot Makedonaca i Albanaca kao i u stanovitoj mjeri
pravedna nagodba o njihovim željama, poslije najnovijih se
događaja može postići samo uz posredovanje međunarodne zajednice.
Jednostrana pristranost samo bi podgrijala rat. Već su regionalne
'sile reda' iznijele svoje prijedloge s nipošto nesebičnim
interesima: Rusija, Srbija, Bugarska i Grčka žele priskočiti
Makedoniji u pomoć, dočim Turska zahtijeva razumijevanje za
Albance. Budući da je propušten trenutak za prevenciju,
međunarodna je zajednica osuđena na brzu intervenciju. Ali Europa
je još daleko od odgovarajućih odluka", zaključuje komentator
lista rueb.