IT-14.III IL MANIFESTO - O GRANICAMA PA I ONOJ NA DRINI

ITALIJA IL MANIFESTO 14. III 2001. Crno srce netolerancije "Mladi ratnik hrvatske vojske 1993. objašnjavao je da je 'povijesna granica između Hrvata i Srba Drina, koja je bila i granica između zapadnog rimskog carstva i onog istočnog. Mi smo bili u karolinškom carstvu, i potom smo bili pod habsburškom dinastijom, Srbi su bili pod Bizantom, a potom pod Turcima...'. Mnogo bi se moglo razmišljati o toj rečenici, koju navodi Guido Caldiron u svojoj novoj knjizi 'Pluralna desnica. Od nacionalnih preferencija do potpune netolerancije'. Primjerice, mogli bi pronaći jednu temu na koju smo se već naviknuli, instrumentalno korištenje povijesti, ili to izvanredno ponašanje podređenih koji se ponose što su služili moćnijim gospodarima od gospodara njihovih suparnika. No htio bih se zaustaviti na još jednoj temi, na najčešće ponavljanoj riječi: granica. I zapravo u slijedećem odlomku nalazimo isti oblik (i isto korištenje povijesti) s druge strane Drine, u ustima srpskog predsjednika Miloševića: 'Na Kosovu (u bici na Kosovkskom polju 1389.) Srbi nisu branili samo sebe, nego cijelu europsku civilizaciju'. Postoji jedna rafinirana igra premještanja: granica civilizacije sada uključuje, a sada isključuje Srbe, ovisno prema tome smješta li se između katolicizma i pravoslavlja (ili između 'latinskog' zapada i slavenskog istoka), ili između kršćanstva i islama. Taj mobilni i dvostrani vid granice čini mi se korisnim ključem za čitanje Caldironove knjige. Ne samo stoga što granica, mateforička i stvarna, stoji u temelju svih politika i ideologija isključivanja i identiteta koje Caldiron opisuje izvanrednim obiljem informacija (po kojemu, na svaku granicu koja se ruši druge se snaže, a europska gradnja pokazuje jedan znak toga), nego i po tome što sugerira da najvažnija stvar nije toliko gdje se granica nalazi koliko sama činjenica da se iz granice napravi temeljni vid ne samo identiteta nego i ekspanzije. Kako bi zaokružili paradoks, zapravo, Zapad na kojega se pozivalo s obje strane Drine na kraju je izabrao granicu koja ih oboje uključuje i isključuje, Kosovo s kojega OVK prelazi i na zapad i na istok, u Srbiju i u Makedoniju. U tom smislu bolje razumijemo jedan drugi paradoks kojega knjiga osvjetljava: po kojemu je kultura krajnje desnice i jedan ograničeni i zatvoreni svijet, i jedan prostor koji se širi sve više u opću svijest. Primjerice Caldiron opisuje pravila, mitove, rituale koji iz najekstremnijih navijačkih skupina čine jedan gotovo ezoterični realitet, no potom dodaje da 'kada se bolje pogleda, anomaličan je cijeli grad ne samo stadion'.(...) Proglasiti se ograničenim u getu, sve u svemu, retorički je instrument na kojemu se temelji ekspanzija: opća svijest navlači alternativno i antagonističko odijelo, usijana retorika protiv materijalizma i profita, retorika geta postaje opća svijest. Kada se najvatreniji navijači sa stadiona predstavljaju kao progonjeni od policije i obilježeni od društva, to samogetoizirajuće ponašanje skladno odjekuje s paranojom običnog navijača koji se osjeća progonjen od sudaca i nesreća. (...) Čitatelji Manifesta već dugo vremena imaju Guida Caldirona kao vodiča u paklu kultura desnica, no kada se zajedno vidi masa informacija i obilje veza izgrađenih tijekom vremena, to je uistinu impresivno, prava enciklopedija i priručnik o mnogim desnicama Italije, Europe i svijeta. Vidjevši ih sve zajedno uviđamo pluralitet i raznovrsnost desnica: od Haidera do Le Pena, od američkih hammerskina do Forze Nuove, od negiranja do rasističke fantastike, rasističkog razlikovanja do rocka koji zagovara istovrsnost, i to je možda najvažniji sveukupni doprinos knjige: kvantiteta čini kvalitetu, u ovom slučaju. Desnica je mnogo i stalno se mješaju i prebražavaju, neizbježne su i neuhvatljive, surove su i sofisticirane (iz surovosti prave jedan sofisticiran instrument). Poglavito su uvijek u kretanju, i bježe pojednostavljivanjima i tješenjima kada vjerujemo da smo ih istjerali.(...)", piše Alessandro Portelli.