"DELO" - "BANSKI DVORI ŽRTVA ŠPANJOLSKOG KOMPROMISA"

SLOVENIJA DELO 1. III. 2001. Banski dvori žrtva španjolskoga kompromisa I Hrvatskoj bi se kao svojedobno Sloveniji moglo dogoditi da joj EU pridruživanje uvjetuje liberalizacijom trgovine nekretninama, piše u komentaru zadnje runde pregovora Hrvatske i EU slovensko "Delo" pod naslovom "Banski dvori žrtva španjolskog kompromisa?" Slovenija je naime pred pridruživanje morala opozvati ustavnu odredbu o zabrani prodaje nekretnina strancima, što je dobilo naziv "Španjolski kompromis" jer je do "deala" došlo u vrijeme kad je EU- om predsjedavala Španjolska, a kad je u Italiji vlada Berlusconija tražila povrat nekretnina optanata u slovenskom primorju. "U utorak je u Bruxellesu Hrvatska završila drugi krug pregovora o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om. Prije zadnjeg, trećeg kruga briselski su pregovarači pohvalili Zagreb za napredak u zadnjoj godini, a na zahtjev Italije prihvatili su se liberalizacije tržišta nekretninama. Hrvatska inače očekuje da će sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) parafirati još za vrijeme švedskog predsjedavanja EU-om, najkasnije u lipnju ove godine. Hrvatska ne očekuje probleme u vezi zahtjeva da režim trgovine nekretninama bude liberalniji. Predložit će prijelazno razdoblje i pripremiti popis nekretnina koje stranci neće smjeti kupovati. Hrvatska će inzistirati da do izjednačenja prava stranaca i naših državljana dođe tek nakon što postane punopravna članica EU, rekao je za Delo Boris Hajoš s hrvatskog ministarstva za europske integracije. Po njegovim su riječima najaktivniji u zahtjevima za liberalizaciju talijanski optanti koji su iz Istre, Kvarnera i Dalmacije otišli nakon kraja drugog svjetskog rata. Ukratko, ponavlja se priča iz vremena kad je Slovenija pregovarala o sporazumu o pridruživanju, a kad su u Italiji svoju privolu uvjetovali ukidanjem ustavne zabrane prava stranaca da imaju nekretnine i zemlju u Sloveniji. U Hrvatskoj je problem bitno veći jer je iz nje po neslužbenim podacima otišlo oko 250 tisuća optanata ili esula. Hrvatska doduše nema ustavnu zabranu mogućnosti da stranci dođu do zemlje, kako je to važilo u Sloveniji prije nego je promijenjen 68. članak ustava. U Sloveniji je parlament u lipnju 1997. promijenio ustav i strancima omogućio da u slučaju reciprociteta mogu postati vlasnicima zemljišta i to tek nakon pritiska Italije i Bruxellesa, a u skladu sa poznatim španjolskim kompromisom koji je postao dijelom sporazuma o pridruživanju sa EU (prilog broj 13). U sporazumu o pridruživanju se je Slovenija naime obvezala da će nakon njegove implementacije državljanima država iz članica EU-a, a koji su najmanje tri godine stalno prebivali na teritoriju današnje Slovenije, omogućiti da kupe nekretnine. Četiri godine nakon ostvarenja tog sporazuma jednako će pravo imati i svi drugi državljani briselske petnaestorice, pa bila Slovenija tada u EU ili ne. U hrvatskom ministarstvu vanjskih poslova kažu da je hrvatsko tržište nekretninama već otvoreno za strance samo da stranci moraju u skladu sa zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izvršiti zapleteni postupak kojim se ustanovljava reciprocitet i to po načelu da u Hrvatskoj može kupiti nekretninu samo onaj stranac koji dolazi iz države u kojoj hrvatski državljani imaju potpuno jednako pravo. Kupovinu moraju odobriti ministarstvo pravosuđa i ministarstvo za vanjske poslove. Stvarnog reciprociteta u kupnji nekretnina nema, zato državljani Slovenije ili Italije uopće ne mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Najlakši je postupak za njemačke državljane jer Njemačka nema ograničenja za kupovinu nekretnina. Ali, stranci u Hrvatskoj nikako ne mogu kupovati nekretnine od posebne važnosti za državu, recimo u nacionalnim parkovima, zatim rudnike i poljoprivredna zemljišta. To je uređenje koje je već sada bitno liberalnije od režima u državama na pragu Europske unije, recimo u Češkoj. Neobično je kad Europska unija počinje zahtijevati liberalizaciju tržišta nekretninama već u vrijeme trajanja pregovora o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, kažu na Zrinjevcu i dodaju da je riječ najvjerojatnije o pokušaju da se utvrdi koliko je Hrvatska spremna popustiti u otvaranju svojega tržišta." - zaključuje Peter Žerjavič.