ŠV 24.II.-NZZ-OESS U BIH

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 24. II. 2001. Spora demokratizacija u Bosni i Hercegovini "Više od pet godina poslije potpisivanja 'Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini' u prosincu 1995. koji je dovršio troipolgodišnji bosanski rat, zemlji u mnogo pogleda još nedostaju atributi suverene države. Država je doduše de jure ostala u svojim međunarodno priznatim granicama. De facto su i teritorij i vlast podijeljeni između tri najvažnije narodnosne skupine - Bošnjaka (muslimani), Srba i Hrvata. I dalje postoje tri oružane snage. U zajedničkim ustanovama svaka etnička skupina ima pravo veta. A do sada su svi izbori zajedno dovodili do jačanja monolitnih nacionalističkih stranaka. Ratni cilj diobe Bosne za srpske i hrvatske nacionaliste nipošto nije skinut s dnevnoga reda. Toj se centrifugalnoj tendenciji međunarodna zajednica pokušava suprotstaviti. Dayton je daleko više doli klasični mirovni sporazum. Zadaća State Buildinga prenijeta je na razne međunarodne organizacije. Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) samo je jedna od njih. Pripale su joj presudne zadaće koje su joj dopustile da dokaže mjerodavnost i sposobnost. Izgrađena u najkraćem roku i do sada najveća misija OESS-a morala je najprije prosuditi jesu li 'vjerodostojni izbori u danim socijalnim okolnostima u oba entiteta', u bošnjačko- hrvatskoj federaciji i u Republici srpskoj uopće mogući. Daytonskim mirovnim sporazumom predviđeni najkasniji datum 14. rujan 1994. nije slovio kao 'nedodirljiv'. Tadašnji predsjednik OESS-a Flavio Cotti kojemu je formalno pripala odluka o roku, ukazao je da bi izbori bez minimalne pretpostavke za 'prividno demokratsko legitimiranje ekstremnih nacionalističkih struktura vlasti i etničkih čišćenja' mogli propasti. No tadašnji švicarski ministar vanjskih poslova nije vidio razumnu alternativu - i pod pritiskom SAD-a i drugih članova međunarodne kontaktne skupine. Privremena izborna komisija pod predsjedavanjem OESS-ovoga šefa misije Roberta Frowicka upravljala je svim aspektima izbornoga procesa. Osobito su se kontroverznima pokazale odredbe u odnosu na izbjeglice i unutarnje prognanike. Dok Daytonski sporazum određuje da bi ti građani 'kao temeljno pravilo' morali svoje biračko pravo ostvariti u općinama u kojima su 1991. godine imali boravište, izborno im je povjerenstvo ostavilo slobodu da se prijave u drugim općinama. Velika zloporaba tih odredaba na posljetku je dovela do odgode općinskih izbora predviđenih za isti datum. Neutralna politička klima nije bila omogućena: sloboda mišljenja, okupljanja, kretanja i tiska bile su jako ograničene. Velika OESS- ova promatračka misija u svojoj je zaključnoj izjavi odustala i od predikata 'slobodni, pošteni i demokratski'. Osim tehničkih nedostataka, postojala je i sumnja na izbornu prijevaru. No jedan je drugi aspekt bio presudan: birači su se velikom većinom odlučili za tri nacionalističke stranke, srpski SDS, hrvatski HDZ i bošnjački SDA. Ponajprije su SDS i HDZ sustavnom opstrukcijom mirovnoga procesa uvjetovali neprekidnu međunarodnu nazočnost. OESS je nadgledao pet idućih izbora: izbore širom zemlje 1998. i 2000., općinske izbore 1997. i 2000. kao i izvanredne izbore u Republici srpskoj 1997. Slaba tendencija prema politički umjerenim strankama pokazale se samo među Bošnjacima za koje cjelovita država predstavlja jedinu šansu opstanka. OESS je različito koristio svoje velike ovlasti: nepodobne je kandidate brisao s popisa, smjenjivao izabrane političare i cijele općinske skupštine (provedba rezultata prvih općinskih izbora pokazala se izvanredno teškom), sankcionirao huškačke izborne slogane i na jednom od izbora čak je zabranio dvije manje stranke. No očekivana promjena mišljenja je izostala. Čak ni demokratski preokret u Hrvatskoj i Jugoslaviji nije donio više suradnje unutar Bosne. Bez izbora nema demokracije, ali demokracija znači više od izbora. Tako je OESS poslije prvih izbora pojačao soje napore u učvršćivanju demokratskog građanskog društva. Nevladine organizacije - primjerice multietničke udruge za povratak prognanika - sustavno su unaprjeđivane kao alternativa nacionalističkim strukturama. I političke stranke dobivale su financijsku i tehničku pomoć, pri čemu su multietničke i Daytonskom procesu odane stranke imale prednost. To je imalo smisla zbog toga što tri nacionalističke stranke raspolažu velikom neformalnom mrežom - sve do vlastitih tajnih služba -, što im je u odnosu na nove grupacije dalo strategijske prednosti. U strategiju OESS-a za demokratizaciju pripada i obrazovanje općinskih vlasti i pravosudnih službenika. Pri tomu su u prvom planu borba protiv do danas sve veće korupcije i unaprjeđivanje pravne države koja u Bosni ima malo vjerodostojnosti. Središnji element sposobnog građanskog društva, po mišljenju OESS- a su pluralistički, neovisni mediji. Jer povijesna istina i sadašnji događaji u Bosni također su etnički podijeljeni. Uz švicarsku pomoć 1996. godine izgrađena je prva radio postaja cjelovite Bosne, no broj slušatelja unatoč velikoj profesionalnosti, u kritičnim je područjima razočarao. Kao sve uspješnije zastrašivanje protiv huškačke propagande pokazalo se dnevno promatranje izvještavanja, uvedeno 1998. za općinske izbore, od strane stručnog medijskog povjerenstva bliskog OESS-u. Time je trebalo osigurati poštenje i pristup svih stranaka medijima. Ne manje od 16 međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima - među njima i Europska konvencija o ljudskim pravima - integrirano je u mirovni sporazum iz Daytona i izravno primjenjivo kao državno pravo u Bosni. Zapravo je diskriminacija na temelju etnije, ponajprije od strane Srba i Hrvata, stalno na dnevnom redu. Povratak prognanika prošle je godine doduše dobio polet, ali se i dalje masovno sprječava. OESS raspolaže s 30 ureda za ljudska prava, raspodijeljenima po cjeloj zemlji a time ima i najveću nazočnost ljudskih prava na terenu. Posebna je pozornost posvećena povratku presudnih pitanja o imovini, no njihova je moć samo neformalna. Isto vrijedi i za osobu ombudsmana pod egidom OESS-a, koji operira po nacionalnom pravu. Preuzima individualne žalbe o kršenjima ljudskih prava od strane državnih organa, raspravlja o njima s vlastima i daje preporuke. Prva ombudsmanica Švicarka Gret Haller bez velikog je publiciteta uspjela riješiti brojne pojedinačne slučajeve. Neke naznake ukazuju da se preporuke ombudsmana sve više prihvaćaju. Pod posredovanjem OESS-a 1996. između bivših su zaraćenih strana sklopljena dva vojna sporazuma. Jedan je sporazum između Bosne i Hercegovine, bošnjačko-hrvatske federacije i Republike srpske o mjerama stvaranja povjerenja i sigurnosti. U provedbi treba istaknuti veliki broj do sada obavljenih inspekcija. One su ipak unaprijed najavljivane. Treba dodati i poboljšano ozračje između pripadnika triju de facto postojećih vojska koje se tijekom vremena sve više popravlja. To se primjerice vidjelo 1999. na OESS-ovom seminaru o demokratskom nadzoru oružanih snaga. U drugom se vojnom sporazumu radi o nadregionalnom sporazumu o razoružanju koji uključuje i Hrvatsku i Jugoslaviju, s ciljem uravnotežene stabilne razine obrambenih snaga na najnižoj razini u skladu sa sigurnosnim potrebama. Prvi koraci u razgradnji teškog oružja već su napravljeni. U odnosu na izbore kod kojih OESS ima stvarnu moć, treba primijetiti neke kritične točke. Neispunjeni minimalni uvjeti za prve izbore pripomogli su ultranacionalističkim strankama da dobiju dodatnu legitimaciju. No ipak su daleko teže bile odredbe privremenog izbornog povjerenstva iz 1996. i 1997. koje su prognanicima omogućile da jednostavno glasuju u nekom drugom mjestu, a ne u boravištu. OESS mora dopustiti prigovor da se nije dovoljno suprotstavljao cementiranju ratom postignutih 'etničkih čišćenja'. Na posljetku mu je prigovorena pristranost, jer je OESS očito preferirao socijaldemokratske i liberalne stranke. Čini se da je ta strategija zbog gore spomenutih razloga ipak opravdana. Iako su izbori bili u žarištu medija, OESS je presudno pridonio demokratizaciji u širem smislu. Za sada je otvoreno hoće li izvana uvedena i na svoj način 'nedemokratska' demokratizacija dovesti do uspjeha. OESS je - uz upletanje stanovništva - dao važan doprinos izgradnji demokratskog građanskog društva i poštivanja ljudskih prava. Na tom području ipak je međubilanca svega nešto više od pet godina poslije svršetka rata, preuranjena. Sigurno je da je OESS od Daytona od često spominjanog papirnatog tigra postao sposobna i odlučna operativna organizacija" - piše Marcel Stoessel, slobodni novinar.