RFE 24. II. O LINIĆEVU SAMOZAPOŠLJAVANJU NEZAPOSLENIH

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 24. II. 2001. Zagreb: samozapošljavanje ili brigo moja pređi na drugoga. Prilog Milana Gavrovića. Ovog je tjedna Hrvatska vlada najavila novu politiku prema ljudima bez posla. Njen potpredsjednik Slavko Linić izjavio je da se mora proširiti shvaćanje da svatko mora sam brinuti kako da se zaposli. Riječi gospodina Slavka Linića, neki su protumačili kao cinizam, ali više je onih koji drže da je to svojevrsno priznanje nemoći. Potpredsjednik Hrvatske vlade za gospodarstvo poručio je ovog tjedna nezaposlenima, kojih je na burzama već blizu 400 tisuća, da ne čekaju rješenje od države, već da svoj problem rješavaju sami. 'Radno mjesto ne dolazi na pladnju', rekao je on, dodajući kako se šanse pružaju u turizmu i poljoprivredi, a posebno u proizvodnji zdrave hrane. Ali većina nezaposlenih nisu ni seljaci i ugostitelji, već industrijski radnici i drugi stanovnici gradova. Zamisao o samozapošljavanju, pojavila se nakon očitog neuspjeha vladine politike stečajeva s preustrojem. Poduzeća su se, po tom planu, bankrotom trebala osloboditi dugova, a tako zvanim preustrojem nastaviti proizvodnju i spasiti radna mjesta. Predsjednik Visokog trgovačkog suda Nenad Šepić sada, međutim kaže da se to nije uspjelo ostvariti ni u jednom od preko 1.400 pokrenutih stečajeva. Umjesto uspješnog nastavka poslovanja, samo se oteže sa rješenjem, kaže on. U međuvremenu, nezaposlenost i dalje dramatično raste, pa se sada rodila zamisao o samozapošljavanju. Sama po sebi ona nije loša, jer Hrvatska i po tome znatno zaostaje za zapadnim zemljama. Na isti broj stanovnika, u Engleskoj se, na primjer, svake godine otvara skoro duplo više novih poduzeća, nego što ih ukupno ima u Hrvatskoj. Ali zašto? Uz ostalo, na Zapadu se poduzeća osnivaju poštom, a u Hrvatskoj mukotrpnom i dugotrajnom administrativnom procedurom. Barem to je državna administracija trebala riješiti, prije nego što je poručila ljudima da se zapošljavaju sami. Važnije je, međutim, da se mala poduzeća i mali poslovi uglavnom oslanjaju na velike tvrtke. Male privrede nema bez velike, s kojom će kooperirati i za koju će raditi. U Hrvatskoj se, međutim, na prste jedne ruke mogu nabrojati velika poduzeća koja nisu uništena. A oni koji se sada u Hrvatskoj zapošljavaju sami, bave se uglavnom trgovinom. I oni se moraju prilagoditi uspostavljenom stanju i uvjetima privređivanja. Talent za poduzetništvo, kako kažu stručnjaci, ima najviše jedan od deset ljudi, a i od njih na Zapadu uspijeva samo polovica. Bilo bi sjajno da je tako i u Hrvatskoj. Uvjet za to je smanjivanje administracije, ali još više stvaranje pogodne klime za proizvodnju i investicije. To je zadaća koju Vlada ne može izbjeći, pa ni politikom 'brigo moja prijeđi na drugoga'. (RFE)