FR-LIBERATION-19.2.-RAZGOVOR O USELJAVANJU U EU

FRANCUSKA LIBERATION 19. II. 2001. 'Otvaramo se useljavanju, a ograničavamo pravo na azil' Charlotte Rotman razgovarala je s Daniele Joly, stručnjakom za pravo na azil u Europi i direktoricom Centra za istraživanje etničkih veza na sveučilištu u Warwicku, u Velikoj Britaniji: "- Zatvaraju li se vrata azila u Europi? = Vrata kvalitetnog azila doista se zatvaraju. U početku je Ženevska konvencija - koja utvrđuje zaštitu izbjeglica - bila istodobno rezultat osjećaja krivnje prema izbjeglicama koji nisu bili prihvaćeni u vrijeme rata i posljedica rasta demokratskih vrijednosti koji je pojačao dolazak hladnog rata. Prikrivena je zamisao bila moći prihvatiti disidente s istoka. To je omogućilo da politika azila u Europi postane jako velikodušna, s pravima koja su bila ista kao u pojedinim državama. Nakon zatvaranja granica u sedamdesetim useljenici su nepoželjni. Izbjeglice - disidenti komunističkih vlasti, Pinochetovi protivnici - junaci. Danas se dogodio potpuni obrat: izbjeglice se doživljavaju kao prevaranti koje se sumnjiči za terorizam i svakojako krijumčarenje. Azil gubi dostojanstvo. Države žele ogrančiti utjecaj Ženevske konvencije. - Nakon drukčijeg shvaćanja azila, svjedoci smo promjene u govoru o useljeništvu. = Gospodarstvenici, demografi i politolozi kažu: u Europi postoji golema potreba za useljenicima. Tu završava govor o useljavanju koje je jednako ništici. Službeno stajalište o otvaranju useljavanju za sada se ograničava na kvalificiranu radnu snagu. No zapravo nije tako: potreba je samo za informatičarima. U Španjolskoj, primjerice, postoje kvote za radnike u poljodjelstvu. - Nije li besramno odbijati 'loše', a prihvaćati 'dobre' useljenike? = Postoji napetost između otvaranja zakonitom useljevanju i ograničavanja azila. No to nije jednostavno. Tu je i jedinstvo. Prema programima koji kruže Europom, poželjno useljavanje nije useljavanje radi ostanka, već privremeno, ciljano. Riječ je o uvozu radne snage koja se može vratiti kući i koja ne bi imala ista prava kao drugi useljenici. Slično je s azilom. Daje se prednost privremenoj zaštiti, s pravima koja su više ograničena, bez mogućnosti ostanka u zemlji. Uostalom, države čine sve da tražitelji azila ne dođu na njihovo područje: čini se da je cilj smanjiti broj izbjeglica u Europi. U oba slučaja, europske države nude izbjeglicama, kao i useljenicima, privremeni boravak, kraći, nesigurniji i nude drugorazredni prihvat."