IT-LA STAMPA-3.2.-BETTIZA O MILOŠEVIĆU

ITALIJA LA STAMPA 3. II. 2001. U očekivanju suda "Ovaj interview koji je u Beogradu napravio Zaccaria prvi je koji svrgnuti srpski predsjednik Slobodan Milošević daje nekom listu nakon oružanog sukoba sa Zapadom. Riječ je, dakle, o udarnom dokumentu bilo zato što prekida napetost jedne dvoznačne i duge šutnje, bilo zato što priznanja koja se u njemu čitaju otkrivaju nepostojanje kajanja jednog bivšeg državnog i ratnog vođe koji odbacuje svaku političku i moralnu suodgovornost za poraze koji su najprije uništili bivšu Jugoslaviju, potom istrebljenjem zaprijetili Kosovu i na kraju sa sobom odvukli samu Srbiju. (...) Milošević se ne kaje. Odbija dati bilo kakav znak samokritičnosti. Nastavlja za 'desetgodišnji rat' odgovornima smatrati Hrvate, Slovence i Albance. Za sebe sama kaže da je bio čimbenik stabilnosti na Balkanu i da su ga zapadnjaci odbacili kada im više nije trebao. (...) Nalazimo se pred nepopustljivim tvrdnjama najvećeg protagonista balkanske povijesti posljednjih 15 godina. Protagonista koji, baš zato što gubi i što ga se napada, uporno oholo ostaje pri odbacivanju svake izravne odgovornosti u dugoj kataklizmi koja je posijala stotine tisuća mrtvih i dovela Srbiju na rub civilizacijskog i gospodarskog sloma. Izgubljena vlast, zajedno s gordošću uporna ali poražena borca, danas kod Miloševića rađa i strah od gubitka osobne slobode. Interview je stoga i biografsko svjedočanstvo dostojno srazmjernog razmatranja. To su rečenice jedne osobe svjesne mnogostruke povijesne uloge koju je odigrala, jednom uz Zapad, drugi put protiv Zapada, i koja danas zubima brani vlastito preživljavanje, kao i djelo koje nastoji ocijeniti pozitivnim, makar su ga izdali sudbina i ljudi", piše Enzo Bettiza.