IT-CORRIERE-19.2.-MITO MILOŠEVIĆU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 19. II. 2001. Vanjska politika, veliki poslovi i demokracija "Između vanjske politike i gospodarskih interesa zemlje odnos je uvijek bio složen: katkada pretjerano ovisan o prvoj, a katkada kriv zbog nepridavanja pozornosti drugom, rijetko je kada bio u ispravnoj ravnoteži i transparentan. Italija nije iznimka u pravilu, a kronike ovih dana dodaju novo ulje na vatru. Je li bilo podmićivanja 1997., iza dobro poznatog ulaska 'STET-a' u srpske telekomunikacije? Je li politički prigodna bila ta operacija koja je za sugovornika imala stanovitog Slobodana Miloševića? (...) Moramo li uistinu vjerovati da je posao s Telekomom ministar vanjskih poslova Dini otkrio čitajući novine? Ako bi bilo tako, baš bi to bila njegova najveća krivnja. Jer je 1997. sjećanje na krvavu kupku u Bosni još bilo tragično živo. Jer istina je da je Srbin Milošević pridonio daytonskom miru, ali je na Zapadu bilo vrlo malo onih koji su bili spremni pomoći mu. A što je drugo bila ta skupa telefonska kupovina, u društvu s Grcima, ako nije bila velika financijska potpora beogradskom režimu, velikodušan poklon 'obiteljskom' gospodarstvu sada poraženog predsjednika, za kojega se naslućuje suđenje? Prema Srbiji politika, pogrešna politika, nadvladala je ekonomiju. (...) Gospodarski sporazumi, oni koji su to uistinu, za razliku od telefonskog iskrcavanja u Srbiji, pokazuju da savršeno mogu hodati na vlastitim nogama. A u velikoj većini slučajeva (to poučava Kina, makar uz svoja teška ograničenja) njihov je učinak pozitivan za sve, za onoga tko ulaže i dobiva profit, kao i za onoga tko prima i trpi, svojevoljno ili ne, jedan poticaj osuvremenjivanja. Ne može se prihvatiti ucjena za slabe zemlje: bez političkih zagrljaja, nema poslova. Vjerodostojnost neke zemlje na međunarodnoj pozornici, držanje neke vlade uz njezine vrijednosti, mjere se baš ovom mjerom: u sposobnosti doziranja političkog dijaloga bez njegova podređivanja interesima koji se mogu sami afirmirati. Rasprava o tim temama, moramo ponoviti, ne odnosi se samo na Italiju. Politika sankcija ne bi sama osigurala Miloševićev pad i doživjela je velik neuspjeh u Iraku. Novoj administraciji SAD-a koja je nedavno inaugurirana nisu dovoljni projektili za određivanje nove protusadamovske strategije, 'kritički dijalog' koji mnoge europske zemlje nude neugodnim sugovornicima ostaje najbolji put u vremenu gospodarske globalizacije i geopolitičke zbrke. Ako se rađa iz politike sačinjene od mrkvi i batina, a ne iz trenutačnog oportuniteta. Dobro pogledavši, Beograd i Teheran nisu ni tako udaljeni. Lamberto Dini koji će se za koji dan susresti s novim američkim kolegom Colinom Powellom, možda će to ponovno čuti. A pravi problem nije u tome da se pogne glava. Nego da se ima čvrste argumente da se to ne učini", piše Franco Venturini.