US-IHT-16.2.-PRIZEMLJITE OPČINJENOST SVEMIRSKIM RATOVIMA

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. II. 2001. Prizemljite opčinjenost svemirskim ratovima "Dužnosnici Bushove administracije kad god imaju priliku što glasnije mogu govore kako smo 'predani' raketnoj obrani. Europski čelnici stalno jasno i glasno govore kako grade snage za brzu intervenciju kako bi mogli samostalno djelovati. Budući da svaka strana zamjera planovima one druge, pretpostavlja se da će se raditi ustupci i da će se oba projekta realizirati. Ovo je čudna, štetna i provokativna zamisao. Teoretski je riječ o nacionalnoj sigurnosti SAD-a, ali zapravo su posrijedi politika i apstraktne ideje suverenosti i statusa. Tehnološki program za raketnu obranu kojim bi se realizirao štit s bazom u svemiru koji bi branio od malog broja raketa koje bi, pak, bile usmjerene na SAD nije dokazan i ne može biti prihvaćen. Veći su izgledi za izgradnju učinkovite obrane u fazi u kojoj se rakete lansiraju i prije nego što se bojne glave odvoje. No takav sustav morao bi imati bazu razmjerno blizu lansirnim točkama, daleko od SAD-a, i zahtjevao bi mnogo bolju međunarodnu suradnju. Snage za brzu intervenciju, koje se, što ukazuje na mnogo toga, ne nazivaju europskom vojskom, definitivno se ostvaruju, no američki strah da će potkopati NATO ili mu postati suparnikom prilično su nerealne. Rasprava o tome koliko bi neovisnog planiranja europske snage morale imati izazivaju zabrinutost u Washingtonu jer se pretpostavlja da bi moglo doći do udvostručenja establishmenta NATO-a čime bi se SAD-u oduzela vodeća uloga u savezu. To se neće dogoditi, ako ni zbog čega drugog onda zbog goleme količine novca koji bi Europljani morali potrošiti na opremu, kao i zbog činjenice da većina njih želi zadržati bliske veze s SAD-om. Sadašnja tvrdnja da se američke snage smije slati u inozemstvo samo kad je potrebna vojna intervencija i kad je u pitanju izravni nacionalni interes i protivljenje SAD-a europskim misijama bez SAD-a, stoje u izrazitoj kontradikciji. Washington tvrdi da bi se održavanje mira moralo ostaviti Europljanima, ali još želi zadržati pravo na to da utječe na odlučivanje kada, što i gdje. Konkretna potreba za određenom američkom vojnom pomoći - komunikacijama, prijevozom, dojavnim sustavom s bazom u svemiru - jamči američki utjecaj u fazi donošenja odluka. Europljanima treba konkretna sposobnost da reagiraju na krize kako bi razvili sigurnosni i vanjskoplitički identitet koji bi bili ključni djelovi njihovih dugoročnih nastojanja u smjeru integracije. SAD je oduvijek podupirao ovu politiku, iz jednog razloga: snažna, stabilna Europa potpuno je u interesu SAD-a. Pa znači da nije riječ o pravom ustupku Europi. S druge strane, potiskivanje političkih glasova protiv američkog raketnog štita za Washington bi bilo prikladno - ali neće pomoći ako raketna obrana ne funkcionira, a neće ni trajati ako se planovi SAD- a prošire, kako se sad traži. Novi ministar obrane, Donald Rusmfeld, predvodio je poseban odbor za svemir koji je odobrio kongres i koji je prošloga mjeseca dovršio izvješće. Izvješće je prepuno upozorenja na vojnu krhkost koja nastaje kad se SAD previše osloni na tehniku s bazom u svemiru, pa zato ističe hitnu potrebu da se 'svemir kontrolira'. Ističe kako neke zemlje (Kina) možda neće 'pasivno prihvatiti regionalnu stabilizirajuću ulogu SAD-a' pa će možda pokušati 'osujetiti američku kontrolu svemira'. Izvješća o sve većoj vojnoj važnosti svemira podsjećaju na kampanju 'ratova zvijezda' iz Reaganove ere, no sad su pretočeni u realne planove. Prošloga mjeseca američki Air Force proveo je svoje prve vježbe simulacije svemirskoga rata. Rumsfeldovo izvješće o svemiru preporučuje da se, osim u slučaju da zračne snage u znatno više počnu rješavati svoje vojne probleme u svemiru, osnuje novo, neovisno zapovjedništvo za svemir uz postojeće četiri službe. Navodi se kako postoji potreba da se u budućnosti održavaju vježbe koje bi vjerno odražavale realne situacije, i to ne samo kako bi se naučilo kako rješavati ovaj novi oblik neprijateljstava nego i da se pokaže američka vojna spremnost. To izvješće nije izravno povezano s izvješćem iz 1998., prethodnog Rumsfeldova odbora za raketnu prijetnju iz 'razbojničkih zemalja', kojim se opravdava plan za raketnu obranu. No zajedno, dva izvješća odražavaju sve veći, jači pritisak da se mogućnost svemirskoga rata uključi u veliko izvješće za 'novu konstrukciju' američke vojske koje je naručio predsjednik George W. Bush. Izvješće iz 1998. godine odgovorilo je samo na pitanje mogućnosti pojavljivanja prijetnje SAD-u raketama iz neke 'razbojničke države' u sljedećih pet godina, a ne na pitanje je li prijetnja vjerojatna, jesu li neke druge prijetnje mnogo vjerojatnije od ove ili što učiniti. Izvješće se namjerno krivo tumači kao poziv na raketnu obranu. Sve te tvrdnje prilično su prozirne i sumnjive, pa ipak govore o životu i smrti mnogo milijuna ljudi, i o potrošnji mnogih milijardi dolara. Ključno je da se rasprava udalji od hipotetskih ustupaka i usmjeri natrag na čvrsta sigurnosna pitanja. Ovo nije igra", zaključuje Flora Lewis.