ŠV-NZZ-17.2.-NOVI TONOVI IZ WASHINGTONA

ŠVICARSKA NEUE ZEURCHER ZEITUNG 17. II. 2001. Novi tonovi i staro iz Washingtona "Čini se da se Amerika gotovo protiv volje oprašta od osam Clintonovih godina koje 'Washintgon Post' gledajući unatrag, naziva 'ragged' - divljim i bezveznim. To je bilo još prije zvučnog učinka Clintonova odlaska iz Washingtona bez stila ili što više, stilski ispravnog. Amerika se uzbuđuje zbog pomilovanja bogatih donatora, čovjeka iz Hopea, Arkansas, kao da je tog predsjednika, koji je bez razmišljanja 'iznajmio' čak i Lincolnovu spavaću sobu, u njegovih osam godina odlikovala suzdržanost u tim stvarima. Tu se ništa ne može napraviti. A Clinton je uvijek bio baš onakav kako je odstupio. Politički je vrlo korektno što se sada ponajprije demokrati grade kao da su iznenađeni i razočarani. No koristi očito imaju nova administracija i njezin predsjednik koji su kao suprotni program imali prilično lagan start. Kadrovska oprema - svaki predsjednik, kad se mijenja stranka u Bijeloj kući, mora popuniti više tisuća položaja u mnogim ministarstvima - više je napredovala nego u isto doba prije osam godina, iako se Clinton tada mogao osloniti na jaču većinu svoje stranke u oba doma kongresa. Posve je drugo pitanje koju će strategiju nova ekipa slijediti. Tu se na obzoru raspoznaju tek dimni signali. Clintonova je administracija bila izraz vremena, prva koju bi se moglo nazvati poratnim predsjedništvom. Te godine obilježava okretanje od stvarnosti ali i strategija i načina razmišljanja hladnoga rata - više nego što se to prepoznalo. Što sada dolazi, zacijelo će nastaviti taj proces, ali koliko, o tomu se za sada razbijaju glave. Neke se nakane izrečene u izbornoj borbi vidljivo konkretiziraju, kod drugih se otkrivaju proturječnosti. Ministar obrane Rumsfeld ovoga je tjedna primijenio neobično oštar ton kad je Moskvu zbog njezina protivljenja proturaketnoj obrani optužio za nedosljednost i kratkovidnost: da s jedne strane prodaje Iranu, Sjevernoj Koreji i drugim 'zabrinjavajućim' državama raketnu tehnologiju, a da se s druge strane okreće protiv obrane od raketa tih 'mušterija'. Činjenica da se Bushova adimistracija želi oprostiti od sporazuma ABM, od starosti krhkog stupa strategije u hladnom ratu, doduše nije sigurna, ali je ipak vjerojatna. Da će se predsjednik Putin također udaljiti od uzorka ponašanja i ruševina sovjetskoga doba, treba očekivati samo ako ga se ocijeni kao realista. No prosudbe još nema. 'Novi' demokrat Clinton vodio je vanjsku politiku koja je ipak u njegovo doba osiguravala mir, unaprijedila prosperitet i prednost Amerike i poticala onaj proces ekspanzije trgovine i srastanja tržišta koji u povijest ulazi kao globalizacija. Iako se u Seattleu povremeno činilo da je sam sebi nevjeran, Clinton se ipak snašao, i još je teško procijeniti je li njegova vanjska politika ukupno bila na račun dugoročne sigurnosti i drugih interesa. Također se lako zaboravlja da je njegova administracija poticala otvaranje NATO-a na Istok unatoč republikanskom nepovjerenju i da je na posljetku, iako opirući se i oklijevajući i tek pod pritiskom republikanaca, jugoslavenski rat ipak priveo kraju. A to nije malo. U politici razoružanja vladala je više ili manje, tišina. Staro je razmišljanje, ono u kategorijama hladnoga rata, tu određivalo politiku i taktiku odugovlačenja napora za proturaketnu obranu. Konvencionalno oružje koje uglavnom potječe iz Reaganova doba zastarjelo je, vrijeme tjera na presudne korake nabave novog ili preoblikovanje. Bushova je zadaća ponovno razvoj strategije koja je više od naknadnoga opravdanja za improvizacije pod pritiskom vremena. Zasad se ne može raspoznati kamo vodi put. Zasad su povećanja proračuna za obranu obećana u izbornoj borbi odgođena - do trenutka kad mora biti irađena nova strategija Pentagona. No tu novoj administraciji vreba opasnost da brzo izgubi vjerodostojnost. Izjave u izbornoj borbi i o vanjskopolitičkoj suzdržanosti, bar što s tiče Balkana, u međuvremenu su ispravljene. No sumnja je u zraku i svi koji se bave prošlošću novog državnog tajnika Powella i njegovom restriktivnom intervencijskom ideologijom pod geslom 'force protection', pomalo obuzima dvojba zna li ministar vanjskih poslova uistinu iznova čitati znakove vremena. I prve vijesti o napetostima u Bushovoj vanjskopolitičkoj ekipi izlaze u javnost. Ne zna se koliko vrijede, no novom će se predsjedniku moći uzeti mjera kad se vidi zna li i kako profesionalne zvijezde svoje administracije spojiti u doista koherentan tim", piše H. K.