US-IHT-14.2.-ŠTO NAKON DOLASKA DEMOKRATA NA VLAST

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 14. II. 2001. Što nakon dolaska demokrata na vlast? "Godine 1997. kao američki dužnosnik pozvan sam u Srbiju kako bih održao govor na konferenciji o gospodarskoj reformi, tom sam prigodom Beograd opisao kao 'europski Pjongjang'. Slobodan Milošević je, naravno, osudio govor. Pitanje je što će Beograd odlučiti postati, sad kad je oslobođen od Miloševića. Unatoč mirnom trijumfu 'moći naroda' prošlog listopada, sumnje o budućem smjeru Srbije i dalje postoje. Srbijanska odluka bitna je i za Balkan i za SAD jer je Srbija i dalje od ključne važnosti za stabilnost jugoistočne Europe. Zapad je dosad primjereno reagirao na izbor Vojislava Koštunice za predsjednika ukidanjem sankcija i pružanjem ograničene pomoći. Ipak, Beogradu se jasno reklo kako buduća financijska pomoć ovisi o onome što će Beograd odlučiti o nizu političkih i gospodarskih pitanja. Prvi ispit tiče se Miloševića i drugih Srba koje je haaški sud optužio kao ratne zločince. Pronaći prikladnu Elbu za bivšeg diktatora nikad nije lako. Želja za pravdom za počinjene zločine otežana je prisutnošću nacionalističke manjine koja još vidi Srbe, a ne Bosance ili Kosovare, kao glavne žrtve ratova na Balkanu. Neki Miloševića vide čak kao izdajicu jer je izgubio te ratove. Zapad se pita sljedeće: što je razumno očekivati od predsjednika Koštunice. Milošević će se na kraju morati suočiti s optužbama za ratne zločine. Ipak, Koštunica bi mudro postupio kad bi svijetu pokazao kako može prisiliti Miloševića da odgovara pred licem pravde i suditi mu u zemlji zbog onoga za što je optužen u Srbiji, te istodobno uhititi što više drugih optuženika. Ovi postupci ne bi smjeli isključivati buduća nastojanja da se Miloševiću sudi za ratne zločine. Rješavanje problema separatizma na Kosovu i u Crnoj Gori drugi je ispit za Srbiju. Što se Kosova tiče, Koštunica se mora nastaviti pokoravati UN-ovoj rezoluciji 1244, koja osigurava privremenu UN- ovu upravu na Kosovu. Mora smirivati i nacionalističke ispade, posebice u nestabilnom južnom dijelu Srbije uz granicu s Kosovom. Napokon, odbor za istinu i pomirbu u južnoafričkom stilu mogao bi biti jedini način da se počnu liječiti rane etničkih sukoba. Crna Gora - republika sa 600.000 stanovnika - predstavlja poseban izazov za Srbiju i SAD. Doista, povijest nas naposljetku može osuditi zbog toga što smo Crnoj Gori dali nadu za neovisnost kada nam je to odgovaralo, u vrijeme kada je bilo korisno poticati otpor Crne Gore Miloševiću. Sada, kad je u Beogradu na vlasti demokratska vlada, naš je službeni zahtjev da Srbija i Crna Gora, dva dijela Savezne Republike Jugoslavije, na miran način definiraju svoje političke i gospodarske odnose. Konačno, Koštuničina vlada mora odlučno izabrati put koji nema veze s korupcijom koja je bila karakteristična za Miloševićev režim. Za uklanjanje Miloševićevih ljudi s utjecajnih položaja bit će potrebno hrabrosti, no to je vrlo bitno za nastavak gospodarske pomoći sa Zapada. (...) Srbijansko gospodarstvo je prepolovljeno u odnosu na ono što je bilo 1989. godine. Zbog rata i međunarodnih sankcija, Srbija je većim dijelom propustila tržišne transformacije koje su se dogodile u većem dijelu Istočne Europe. Koštunica, koji je okupio snažnu ekipu reformatora gospodarstva, mora brzo oblikovati učinkovitu monetarnu i fiskalnu politiku kako bi stabilizirao gospodarstvo, normalizirao odnose s međunarodnim financijskim institucijama, ponovno izgradio ratom oštećenu infrastrukturu i pokušao potaknuti ulaganja kako bi mogao otvarati radna mjesta. U zemlji sa stopom nezaposlenosti od 40 posto možda se niže i ne može pasti. No ako rezultati ne budu postignuti, i to uskoro, srbijanska politička stabilnost mogla bi biti ugrožena. Za uspješnu demokratsku i gospodarsku tranziciju u Srbiji nužne su prave odluke Beograda, kako bi dobio podršku SAD-a i Europe. Poticanje Srbije na odabir novoga pravca jedini je pravi način prema smanjenju broja američkih vojnika u tom području, što želi Bushova administracija", piše Mark C. Medish, bivši pomoćnik ministra financija i direktor Nacionalnoga vijeća sigurnosti u Clintonovoj vladi.