IT-komentari-Politika IT-LA STAMPA-13.2.-SIROMAŠNI - NE ZAMJERAJTE BOGATIMA ITALIJALA STAMPA13. II. 2001.Siromašni, ne zamjerajte bogatima"George W. Bush došao je u Bijelu kuću prije manje od mjesec dana, ali inicijative donesene
brzim ritmom u vezi škole, religije, invalida i abortusa pokazuju da će vrijednosti 'zajedničarske' misli jako utjecati na rad vlade. Ideja zajednice, snažnog građanskog društva već je bila prisutna u predizbornoj kampanji, koju je dobio Bush koristeći se 'suosjećajnim konzervativizmom', političkom formulom usmjerenom na razbijanje izolacije republikanske desnice i zahvaljujući kojoj je ukrao strateške glasove među umjerenima, manjinama i skupinama tradicionalno bližim demokratima. Na dan prisege, tražeći 'ujedinjenje i jedinstvo' za Ameriku 'građana', Bush je potvrdio da će njegovo 'suosjećanje' biti temelj političkog djelovanja za moralnu obnovu zemlje nakon Clintonovih skandala i za izbjegavanje opasne podjele nakon predsjedničke pobjede koja je podijelila zemlju.Sad obećanje ostvaruje očito proturječnim odlukama: s jedne strane povjerava ministarstvo pravosuđa ultrakonzervativcu koji se protivi abortusu poput Johna Ashcrofta, optuženog za rasizam, a s
ITALIJA
LA STAMPA
13. II. 2001.
Siromašni, ne zamjerajte bogatima
"George W. Bush došao je u Bijelu kuću prije manje od mjesec dana,
ali inicijative donesene brzim ritmom u vezi škole, religije,
invalida i abortusa pokazuju da će vrijednosti 'zajedničarske'
misli jako utjecati na rad vlade. Ideja zajednice, snažnog
građanskog društva već je bila prisutna u predizbornoj kampanji,
koju je dobio Bush koristeći se 'suosjećajnim konzervativizmom',
političkom formulom usmjerenom na razbijanje izolacije
republikanske desnice i zahvaljujući kojoj je ukrao strateške
glasove među umjerenima, manjinama i skupinama tradicionalno
bližim demokratima. Na dan prisege, tražeći 'ujedinjenje i
jedinstvo' za Ameriku 'građana', Bush je potvrdio da će njegovo
'suosjećanje' biti temelj političkog djelovanja za moralnu obnovu
zemlje nakon Clintonovih skandala i za izbjegavanje opasne podjele
nakon predsjedničke pobjede koja je podijelila zemlju.
Sad obećanje ostvaruje očito proturječnim odlukama: s jedne strane
povjerava ministarstvo pravosuđa ultrakonzervativcu koji se
protivi abortusu poput Johna Ashcrofta, optuženog za rasizam, a s
druge strane pokreće mnoštvo programa za nepismenu djecu (koja su
gotovo crna), najprije ukida fondove skupinama za abortus koje
djeluju u inozemstvu, potom u velikom stilu u Bijeloj Kući pokreće
skup udruga invalida, najavljuje ultraliberalistička smanjenja
poreza bez presedana, a zatim financira vjerske ustanove i daje
sredstva za djecu zatvorenika. Plutajući između stajališta dragih
republikanskim jastrebovima i otvaranja s populističkim
obilježjima prema najslabijim i najmarginaliziranijim slojevima,
Bush 'suosjećanje' pretvara u politički pravac, zacrtava jedan
ideološki novokonzervativni put koji nadrasta tradicionalne
ograde koje dijele desnicu i ljevicu, konzervativce i liberale. To
je Bushov 'Treći put': Clinton ga je našao pripajajući demokratima
poreznu politiku konzervativaca, njegov nasljednik ponavlja
operaciju gurajući republikance prema izraženim društvenim
naporima. Cilj ostaje puštanje korijena na centru, kojemu, osjeća,
pripada i za koji glasuje većina Amerikanaca kojima se ne sviđa
ideja o previše snažnoj središnjoj vladi.
Iza tog Trećeg puta nalaze se najdraži Bushovi filozofi: poput
Amitaia Etzionija, učenika Martina Bubera, sociologa sveučilišta
Washington i nekadašnjeg Carterova suradnika u Bijeloj Kući, ali i
Blairov novi laburizam. Misao o zajednici temelji se na kritici
individualizma i tvrdi da interes pojedinca mora biti uravnotežen s
interesima društva u cjelini: dobrovoljno i individualno
udruživanje kao prava sredina između egoističnog pojedinca i
svemoguće države. Clinton je demokrate prisilio da pročitaju
potrebu odricanja od individualističkih mitova radikalnog
liberalizma šezdesetih godina kako bi stvorili nov društveni savez
sposoban izliječiti rane nanesene ultraliberalističkim godinama
Reagana i Busha seniora. Goerge W. Bush danas međutim vidi potrebu
za preispitivanjem 'Ameriku građana' koju je Toqueville opisao
prije 170 godina u 'Demokraciji u Americi' kako bi republikancima
dao glas u građanskom društvu nasljedniku onoga kojim su
samoupravljali protestantski doseljenici što su 1620. došli
'Mayflowerom' u luku Plymouth, u zemlju u kojoj nije bilo vlasti.
(?)
Poticanje na zajedništvo Bushu nosi glasove i potporu demokrata.
Joe Lieberman, bivši kandidat Ala Gorea za mjesto dopredsjednika,
bio je uz Busha tijekom najave inicijative u korist vjerskih
institucija. I William Galston, sociolog ideje o zajednici
sveučilišta u Marylandu, bivši Clintonov savjetnik, potiče Busha
da nastavi dalje: 'Ono što čini obećava dobro, ide u susret jednom
od temeljnih američkih obilježja'. No Galston, kao i Etzioni, šalje
poziv na uzbunu: kritizira pretjeran Bushov naglasak na
religioznosti građanskog društva, boji se da će se oslabiti podjela
između Crkve i države i kaže da je za uravnoteženje napora prema
laičkim skupinama. Međutim, Marvin Olasky, autor 'Suosjećajnog
konzervativizma', među onima je koji vjeruju kako da je ulaganje u
religioznost Amerike pobjednički izbor za 'ujedinjenje zemlje'.
Bush u međuvremenu ide hitro naprijed i u Bijeloj kući neki kažu da
je već spreman za sljedeći 'zajedničarski' korak: pokretanje
projekta standardiziranog povezivanja svih škola na Internetu s
ciljem ujedinjenja svih učenika u jedinstvenom globalnom selu,
stalno online", piše Maurizio Molinari.