FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT-LA STAMPA-13.2.-SIROMAŠNI - NE ZAMJERAJTE BOGATIMA

IT-komentari-Politika IT-LA STAMPA-13.2.-SIROMAŠNI - NE ZAMJERAJTE BOGATIMA ITALIJALA STAMPA13. II. 2001.Siromašni, ne zamjerajte bogatima"George W. Bush došao je u Bijelu kuću prije manje od mjesec dana, ali inicijative donesene brzim ritmom u vezi škole, religije, invalida i abortusa pokazuju da će vrijednosti 'zajedničarske' misli jako utjecati na rad vlade. Ideja zajednice, snažnog građanskog društva već je bila prisutna u predizbornoj kampanji, koju je dobio Bush koristeći se 'suosjećajnim konzervativizmom', političkom formulom usmjerenom na razbijanje izolacije republikanske desnice i zahvaljujući kojoj je ukrao strateške glasove među umjerenima, manjinama i skupinama tradicionalno bližim demokratima. Na dan prisege, tražeći 'ujedinjenje i jedinstvo' za Ameriku 'građana', Bush je potvrdio da će njegovo 'suosjećanje' biti temelj političkog djelovanja za moralnu obnovu zemlje nakon Clintonovih skandala i za izbjegavanje opasne podjele nakon predsjedničke pobjede koja je podijelila zemlju.Sad obećanje ostvaruje očito proturječnim odlukama: s jedne strane povjerava ministarstvo pravosuđa ultrakonzervativcu koji se protivi abortusu poput Johna Ashcrofta, optuženog za rasizam, a s
ITALIJA LA STAMPA 13. II. 2001. Siromašni, ne zamjerajte bogatima "George W. Bush došao je u Bijelu kuću prije manje od mjesec dana, ali inicijative donesene brzim ritmom u vezi škole, religije, invalida i abortusa pokazuju da će vrijednosti 'zajedničarske' misli jako utjecati na rad vlade. Ideja zajednice, snažnog građanskog društva već je bila prisutna u predizbornoj kampanji, koju je dobio Bush koristeći se 'suosjećajnim konzervativizmom', političkom formulom usmjerenom na razbijanje izolacije republikanske desnice i zahvaljujući kojoj je ukrao strateške glasove među umjerenima, manjinama i skupinama tradicionalno bližim demokratima. Na dan prisege, tražeći 'ujedinjenje i jedinstvo' za Ameriku 'građana', Bush je potvrdio da će njegovo 'suosjećanje' biti temelj političkog djelovanja za moralnu obnovu zemlje nakon Clintonovih skandala i za izbjegavanje opasne podjele nakon predsjedničke pobjede koja je podijelila zemlju. Sad obećanje ostvaruje očito proturječnim odlukama: s jedne strane povjerava ministarstvo pravosuđa ultrakonzervativcu koji se protivi abortusu poput Johna Ashcrofta, optuženog za rasizam, a s druge strane pokreće mnoštvo programa za nepismenu djecu (koja su gotovo crna), najprije ukida fondove skupinama za abortus koje djeluju u inozemstvu, potom u velikom stilu u Bijeloj Kući pokreće skup udruga invalida, najavljuje ultraliberalistička smanjenja poreza bez presedana, a zatim financira vjerske ustanove i daje sredstva za djecu zatvorenika. Plutajući između stajališta dragih republikanskim jastrebovima i otvaranja s populističkim obilježjima prema najslabijim i najmarginaliziranijim slojevima, Bush 'suosjećanje' pretvara u politički pravac, zacrtava jedan ideološki novokonzervativni put koji nadrasta tradicionalne ograde koje dijele desnicu i ljevicu, konzervativce i liberale. To je Bushov 'Treći put': Clinton ga je našao pripajajući demokratima poreznu politiku konzervativaca, njegov nasljednik ponavlja operaciju gurajući republikance prema izraženim društvenim naporima. Cilj ostaje puštanje korijena na centru, kojemu, osjeća, pripada i za koji glasuje većina Amerikanaca kojima se ne sviđa ideja o previše snažnoj središnjoj vladi. Iza tog Trećeg puta nalaze se najdraži Bushovi filozofi: poput Amitaia Etzionija, učenika Martina Bubera, sociologa sveučilišta Washington i nekadašnjeg Carterova suradnika u Bijeloj Kući, ali i Blairov novi laburizam. Misao o zajednici temelji se na kritici individualizma i tvrdi da interes pojedinca mora biti uravnotežen s interesima društva u cjelini: dobrovoljno i individualno udruživanje kao prava sredina između egoističnog pojedinca i svemoguće države. Clinton je demokrate prisilio da pročitaju potrebu odricanja od individualističkih mitova radikalnog liberalizma šezdesetih godina kako bi stvorili nov društveni savez sposoban izliječiti rane nanesene ultraliberalističkim godinama Reagana i Busha seniora. Goerge W. Bush danas međutim vidi potrebu za preispitivanjem 'Ameriku građana' koju je Toqueville opisao prije 170 godina u 'Demokraciji u Americi' kako bi republikancima dao glas u građanskom društvu nasljedniku onoga kojim su samoupravljali protestantski doseljenici što su 1620. došli 'Mayflowerom' u luku Plymouth, u zemlju u kojoj nije bilo vlasti. (?) Poticanje na zajedništvo Bushu nosi glasove i potporu demokrata. Joe Lieberman, bivši kandidat Ala Gorea za mjesto dopredsjednika, bio je uz Busha tijekom najave inicijative u korist vjerskih institucija. I William Galston, sociolog ideje o zajednici sveučilišta u Marylandu, bivši Clintonov savjetnik, potiče Busha da nastavi dalje: 'Ono što čini obećava dobro, ide u susret jednom od temeljnih američkih obilježja'. No Galston, kao i Etzioni, šalje poziv na uzbunu: kritizira pretjeran Bushov naglasak na religioznosti građanskog društva, boji se da će se oslabiti podjela između Crkve i države i kaže da je za uravnoteženje napora prema laičkim skupinama. Međutim, Marvin Olasky, autor 'Suosjećajnog konzervativizma', među onima je koji vjeruju kako da je ulaganje u religioznost Amerike pobjednički izbor za 'ujedinjenje zemlje'. Bush u međuvremenu ide hitro naprijed i u Bijeloj kući neki kažu da je već spreman za sljedeći 'zajedničarski' korak: pokretanje projekta standardiziranog povezivanja svih škola na Internetu s ciljem ujedinjenja svih učenika u jedinstvenom globalnom selu, stalno online", piše Maurizio Molinari.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙