FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

US-LAT-5.2.-JE LI ARIEL SHARON NOVI MILOŠEVIĆ?

US-KRIZA-Obrana-Diplomacija-Izbori-Ratovi US-LAT-5.2.-JE LI ARIEL SHARON NOVI MILOŠEVIĆ? SJEDINJENE DRŽAVELOS ANGELES TIMES5. II. 2001.Je li Ariel Sharon novi Milošević?"Ako ankete pokazuju pravo stanje stvari, Izrael će za premijera izabrati Ariela Sharona. Za Izraelce sklone ljevici, Sharonova pobjeda prekinut će mirovni proces. Njegovi pristaše, pak, misle kako samo bivši general čvrste ruke može postići trajni sporazum.Bez obzira na stvarni Sharonov plan, njegova vjerodostojnost svakako će doći u pitanje zbog njegove navodne upletenosti u ratne zločine. Uz današnju netoleranciju prema osobama koje ozbiljno krše ljudska prava, Sharonova će prošlost vjerojatno Izraelu uzrokovati velike međunarodne neugodnosti.U pitanju su tri incidenta iz Sharonove prošlosti. Prvi se dogodio 1953. godine, kad je vojska pod njegovim zapovjedništvom napala Qibyu, selo na Zapadnoj obali, i ubila više od 60 stanovnika. Izraelski povjesničar Benny Morris piše kako je Sharonova postrojba dobila upute da selo 'razori i ubije što više ljudi' u znak osvete zbog palestinskog terorističkog napada. Časopis 'Time' tada je izvijestio kako su Sharonovi vojnici ubili 'svakog muškarca, ženu i dijete koje su pronašli' te da su podmetnuli
SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 5. II. 2001. Je li Ariel Sharon novi Milošević? "Ako ankete pokazuju pravo stanje stvari, Izrael će za premijera izabrati Ariela Sharona. Za Izraelce sklone ljevici, Sharonova pobjeda prekinut će mirovni proces. Njegovi pristaše, pak, misle kako samo bivši general čvrste ruke može postići trajni sporazum. Bez obzira na stvarni Sharonov plan, njegova vjerodostojnost svakako će doći u pitanje zbog njegove navodne upletenosti u ratne zločine. Uz današnju netoleranciju prema osobama koje ozbiljno krše ljudska prava, Sharonova će prošlost vjerojatno Izraelu uzrokovati velike međunarodne neugodnosti. U pitanju su tri incidenta iz Sharonove prošlosti. Prvi se dogodio 1953. godine, kad je vojska pod njegovim zapovjedništvom napala Qibyu, selo na Zapadnoj obali, i ubila više od 60 stanovnika. Izraelski povjesničar Benny Morris piše kako je Sharonova postrojba dobila upute da selo 'razori i ubije što više ljudi' u znak osvete zbog palestinskog terorističkog napada. Časopis 'Time' tada je izvijestio kako su Sharonovi vojnici ubili 'svakog muškarca, ženu i dijete koje su pronašli' te da su podmetnuli dinamit u 42 kuće, školu i džamiju. (...) Sharon u autobiografiji priznaje ubojstava civila u Qibyi, ali ih naziva pogreškom. S obzirom na povijesne činjenice, njegovo objašnjenje ipak je neuvjerljivo. Prema međunarodnom zakonu, Sharon bi mogao biti optužen za zločine protiv čovječnosti, koji uključuju sustavno i namjerno ubijanje civila u ratu. Drugi se incident dogodio kad su Izraelci upali u Libanon 1982. godine. Tada je Sharon bio ministar obrane i glavni autor kampanje. Izraelske su snage tri mjeseca opkoljavale zapadni Bejrut, u kojem su se palestinski gerilci pomiješali s civilima. U to je vrijeme dopisnik 'Washington Posta' napisao kako je Sharonova vojska grad podvrgnula 'tako snažnom i beskompromisnom kažnjavanju da je rezultat bio terorizam'. Do 16. kolovoza 1982. godine, prema 'International Herald Tribuneu', Bejrut je postao 'grad razrovana betona, uništenih stambenih zgrada i smrti'. Poginule su tisuće Libanonaca. Ugledni izraelski novinari nude zapanjujuće dokaze o Sharonovoj odgovornosti za uništenje Bejruta. Zeev Schiff i Ehud Yaari pišu kako je u lipnju 1982. godine Sharon svojim časnicima kazao kako Bejrut mora biti 'potpuno uništen', iako u njemu živi 85.000 civila. 'Ne smije opstati nijedna teroristička četvrt', kazao je navodno Sharon. Sharon je poslije tvrdio da je bombardiranje, navodno, bilo nužno kako bi se prekinuo terorizam Palestinaca i kako su sami palestinski borci u Bejrutu ubili civile dok su se skrivali među njima. Iako su gerilci doista kršili međunarodni zakon skrivajući se u gradu, Ženevska konvencija zabranjuje i opće i nerazmjerno bombardiranje nastanjenih područja. Petnaest godina poslije, jugoslavenski sud za ratne zločine optužio je čelnika bosanskih Srba, Radovana Karadžića za sličan napad na Sarajevo, iako su u cijelom gradu bili stacionirani muslimanski vojnici. Treći slučaj - poznati pokolji u Sabri i Shatili - dogodio se između 16. i 18. rujna 1982. kad se bližio kraj borbi za Bejrut. Sharon je falangistima, libanonskim snagama koje su bile saveznici Izraelaca, zapovijedio da uguše oružani otpor u palestinskim izbjegličkim kampovima dok su izraelske snage čuvale stražu. Prema navodima izraelske vojne dojavne službe, falangisti su ubili između 700 i 800 civila, no palestinski izvori tvrde kao je bilo 2000 mrtvih. Novinar 'New York Timesa' Thomas Friedman vidio je 'skupine mladih muškaraca između dvadeset i trideset godina poredane uza zid, svezanih ruku i nogu koje su zatim strijeljali'. Među ubijenima u 62-satnom napadu bilo je žena, djece i starijih osoba. Iako je Sharon zanijekao svoju upletenost u ovaj slučaj, izraelsko povjerenstvo koje se bavilo ispitivanjem ovog slučaja u veljači 1983. godine izvijestilo je kako snosi 'indirektnu odgovornost' za masakre i oštro ga kaznilo. Analiza koju je 1985. proveo Vojni sud SAD-a pokazala je kako je Sharon imao 'zapovjednu odgovornost' za ubojstva. Bivšeg srbijanskog čelnika Slobodana Miloševića Jugoslavenski sud za ratne zločine 1999. godine optužio je na isti način za srbijanske zločine na Kosovu. Tijekom hladnog rata, ljudi poput Sharona nisu se morali bojati da će im se suditi. Iako su potpisnici Ženevske konvencije morali progoniti ratne zločince, malo ih je za to marilo. U posljednje vrijeme, međutim, aktivisti su potpuno promijenili međunarodnu pravnu praksu. Bivšega čileanskog predsjednika optužio je španjolski sudac, bivšeg vladara Čada uhitili su Senegalci, a ministra vanjskih poslova Konga optužili su Belgijanci. Istodobno posebni UN-ov sud za Jugoslaviju i Ruandu sve više pokazuje kako je sposoban uhvatiti ratne zločince, suditi im i zatvoriti ih. Nakon godina provedenih u političkoj divljini, Sharon opet želi zauzeti središnje mjesto. Pa ipak, njegov se spektakularan politički povratak događa u vrijeme jednako dramatičnih promjena u pravnim standardima. I ako Sharon doista želi mir, njegova vjerodostojnost, kao i vjerodostojnost zemlje koja ga je izabrala, bit će narušeni zbog njegove prošlosti. Dok je vodio izraelske ratove, Sharon je za sobom ostavio previše zločina da bi ih se moglo ignorirati", piše James Ron, izraelski državljanin, docent sociologije i političkih znanosti pri Sveučilištu "Johns Hopkins".

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙