RDW-PREGLED TISKA-7-2

NJEMAČKI RADIO - RDW 7. II. 2001. Pregled tiska "Komentatori njemačkog dnevnog tiska danas veliku pozornost posvećuju ishodu jučerašnjih izbora u Izraelu, odnosno pobjedi šefa desno orijentirane stranke Likud, Ariela Sharona. Tako u listu 'Berliner Kurier' možemo pročitati: 'Izrael je birao. Pobjednik se zna, no stvarnog pobjednika nema. Izrael ponovno stoji na raskrižju. Dva se naroda svade oko iste zemlje. Jedni je nazivaju Izraelom, drugi Palestinom. Dva su naroda postala susjedi, no oni to ne žele biti. Dan izbora u tome nije ništa promijenio. Izlaz je, čini se, zakrčen na dugo vremena. No, ipak postoji jedna paralela. Kad je nekadašnji šef Likuda i protivnik Arapa, Menachem Begin, prvi put nakon 24 godine pružio ruku tadašnjem neprijatelju, egipatskom predsjedniku Anvaru el Sadatu, zaključen je mir na zapadnoj fronti. I drži se do danas. To čudo moglo bi se kod Ariela Sharona ponoviti. Narod u Izraelu želi napokon mir sa svim svojim susjedima', konstatira 'Berliner Kurier'. 'Westdeutsche Allgemeine Zeitung' izbore u Izraelu komentira ovako: 'Da bi do ovih izbora moglo doći, donedavno se još nije moglo očekivati. Ta Izraelci su se u svibnju 1999. odlučili za čovjeka od kojeg su - kako oni sami, a tako i drugi - očekivali da će im konačno donijeti mir s Palestincima. No, Ehud Barak, briljantni vojni vođa, koji je želio deaktivirati tempiranu bombu koja je otkucavala, kao političar nije uspio. On je doduše imao pravilno stajalište, da se mir ne može postići nasiljem i potiskivanjem susjednog naroda. I on je pri tome također hrabro dalje izlazio u susret Palestincima, kao i svi prije njega. No okolnosti, osobito u Parlamentu Izraela, bile su protiv njega. Barak je na kraju završio nekako tragično', primjećuje 'Westdeutsche Allgemeine Zeitung'. Na izbore u Izraelu osvrće se i 'Neue Ruhr neue Rhein Zeitung': 'Glavni problem Izraela je ratno stanje s Palestincima i strah od terorizma. Na tome se mora raditi. Ali što bi Sharon mogao činiti drukčije nego Barak, koji nije bio sposoban riješiti taj problem? I Sharon bi mogao znati da gospodarska stega koja traje već četiri mjeseca, te ponižavajuća blokada, Palestince nije bacila na koljena. Zaprijetiti prekidom pregovora bilo bi smiješno, jer nakon neuspjela susreta u Camp Davidu, proteklog srpnja, pravih pregovora de facto nije ni bilo. Sharon želi Palestincima dati manje nego Barak. A budući da su Palestinci odgovorili ratom, kad je Barak, kako se smatra otišao do krajnjih granica izraelske mogućnosti koncesije, pod Sharonom ne može biti gore, jer rat vlada ionako', zaključuje 'Neue Rhur neue Rhein Zeitung' iz Essena. I za kraj, komentar iz lista 'Neue Osnabruecker Zeitung': 'Prisjetimo se opet 28. rujna 2000.: Uzdignute glave Ariel Sharon prelazio je preko jeruzalemskog Brda Hrama. Njegova pojava na svetištima Islama provocirala je i polarizirala - a on je dobio što je želio. Za pobjedu kojom je istisnuo Ehuda Baraka iz službe premijera, Sharon može zahvaliti izbijanju nasilja, koje je on potaknuo i iza kojeg stoji savez zaslijepljenih islamskih i židovskih fanatika, izraelskih nacionalista i militantnih Palestinaca. Tako se ovaj izborni uspjeh neposredno nastavlja na vojnu i političku karijeru Sharona, u kojoj je ekscesivno nasilje, izgleda, element koji dominira', zaključuje 'Neue Osnabr?cker Zeitung'". (RDW)