PREDSTAVLJENO PETO, PRERAĐENO, IZDANJE HRVATSKOG PRAVOPISA

ZAGREB, 6. veljače (Hina) - Predstavljanje petoga, prerađenog izdanja Babić-Finka-Moguševa Hrvatskog pravopisa danas je u Zagrebu izavalo veliko zanimanje, a govoreći o pravopisu akademici Stjepan Babić, Milan Moguš i Dalibor Brozović te predsjednik Uprave "Školske knjige" Dragomir Mađerić, najviše su vremena posvetili odgovorima na primjedbe koje su o tom pravopisu iznesene u javnosti. #L# "Medijska pozornost učinila je peto, prerađeno, izdanje Babić, Finka i Moguševa Hrvatskog pravopisa iznimno zanimljivim, pa je broj znatiželjnika prerastao i na one koji s pravopisom nisu imali veze", rekao je uvodno Dragomir Mađerić. Napomenuo je kako Hrvatski pravopis predstavlja tradiciju hrvatskog pravopisanja i autentičnu pravopisnu normu te bez obzira koliko se o njemu budu raspravljalo pokazat će se da je to bez dvojbe put razvitka i budućnost hrvatskog jezika. Po ocjeni akademika Dalibora Brozovića u natpisima u dnevnom i tjednom novinstvu, u povodu izlaska iz tiska petoga izdanja Hrvatskog pravopisa, izneseno je niz neistina. Po riječima jednog od autora Hrvatskog pravopisa, Milana Moguša, u "trenutačnom kovitlacu" bilo je najviše onih koji su pisali senzacionalistički. "Došle su do punog izražaja mnoge bezveznosti, neznanja i neistine", rekao je Moguš, koje se osvrnuo i na velikosrpske udare na hrvatski jezik i pravopise 1921., 1929. i 1960., što je izazvalo pisanje Deklaracije o hrvatskom jeziku te konačno Hrvatskog pravopisa 1971. Hrvatski pravopis doprinosi stabilizaciji i afirmaciji hrvatskog jezika, napomenuo je Moguš, dodavši kako Brozov i Babić-Finka- Mogušev pravopis jedini nose naslov - Hrvatski pravopis. Najčešća i najružnija neistina je, kako je upozorio Brozović, tvrdnja da Babić-Finka-Mogušev pravopis u svakom novom izdanju unosi sve više elemenata tzv. korijenskog (etimološkog) pisanja. Ono što se u nas laički naziva "korijenskim" pravopisom i što je prevladavalo od Hrvatskog preporoda do fonološkoga Hrvatskog pravopisa Ivana Broza iz 1892. kao i u doba NDH, nije etimološki nego morfonološki pravopis u kojem je prevladavalo etimološko načelo, napomenuo je Brozović. Ustvrdio je kako Babić-Finka- Mogušev pravopis nije morfonološki, nego fonološki pravopis kao i svi hrvatski pravopisi posljednjih jedanaest desetljeća, od Broza do danas. Ta je razvojna linija, kako je dodao, narušena tri puta nametnutim pravopisom iz razdoblja diktature (1929.-1939.), novosadskim i endehaškim pravopisom, koji je bio morfonološki. Po riječima Brozovića poseban je pak slučaj s Anić-Silićevim pravopisom, koji se bar u prva tri izdanja samo djelomično odriče novosadskih rješenja. Brozović smatra neistinom i tvrdnju da je pisanje "ne ću" nekava novost. Tako se kako je rekao pisalo po svim hrvatskim pravopisima do novosadskog diktata 1960. te za vrijeme šestojanuarske diktature. Slično je i glede pisanja "strjelica", "grješka" ... Da je to nekakva novotarija autora, Brozović je odlučno odbacio, kazavši da je takvo pisanje utemeljeno ne samo u starijoj nego i u novijoj hrvatskoj jezičnoj povijesti. Akademik Stjepan Babić pročitao je niz poznatih imena hrvatskih pisaca i jezikoslovaca koji su u svojim tekstovima rabili takvo pisanje (Andrić, Begović, Desnica, Kolar, Šimunović, Ivšić, Jagić). Po njegovim riječima novo izdanje Hrvatskog pravopisa nije izašlo izvan četvrtog izdanja, nema nikakvih novih pravila, jedino su pravila precizirana. Tvrdnju da i u zemljama njemačkoga jezika postoje dva različita pravopisa, stari i novi, ali oba priznata, Brozović je odbacio kazavši da postoji samo jedan prijlaznoga karektera, kao što je bilo četvrto izdanje Hrvatskog pravopisa. Brozović je također odbacio tvrdnju kako je Anić-Silićev pravopis zabranjen 1991., kao što je to bio slučaj s Babić-Finka-Moguševim iz 1971. Taj je zaista nakon Karađorđeva bio zabranjen, njegovi primjerci plijenjeni, a vlasnici hapšeni, dok se s Anić-Silićevim Pravopisnim priručnikom hrvatskoga ili srpskoga jezika, koji je zbog svog naslova povučen iz prodaje, ništa slično nije zbivalo 1991., izjavio je Brozović. Peto prerađeno izdanje Hrvatskog pravopisa objavila je zagrebačka "Školska knjiga". (Hina) mc sšh