ZAGREB, 5. veljače (Hina) - "Školska knjiga" predstavit će sutra peto, prerađeno, izdanje Hrvatskoga pravopisa Babić-Finka-Moguš, čija su izdanja "što tajno što javno" u uporabi čak trideset godina.
ZAGREB, 5. veljače (Hina) - "Školska knjiga" predstavit će sutra
peto, prerađeno, izdanje Hrvatskoga pravopisa Babić-Finka-Moguš,
čija su izdanja "što tajno što javno" u uporabi čak trideset
godina.#L#
Nedavno, peto, izdanje Hrvatskoga pravopisa dnevno i tjedno
novinstvo dočekalo je različitim natpisima - "Manje dvostrukosti,
više jasnoće", "Grješka neće u škole", "U školama u upotrebi
nekoliko različitih hrvatskih pravopisa", "Rat pravopisa", "Na
djelu nova pravopisna zbrka".
Ministar prosvjete Vladimir Strugar, za nedjeljna susreta s
građanima u Banskim dvorima, izjavio je da se u školama trebaju
držati četvrtoga izdanja Hrvatskog pravopisa.
Jezikoslovac Stjepko Težak, jedan od recenzenata četvrtoga i petog
izdanja Hrvatskog pravopisa, smatra kako nisu prevelike razlike
između tih dvaju pravopisa. Jedina novost je što ima manje dubleta,
rekao je, dodavši kako u praksi postoji u uporabi više pravopisa, a
ima i onih koji pišu po novosadskom pravopisu.
"Peto, prerađeno, izdanje Hrvatskog pravopisa može bez smetnja
biti u školskoj uporabi i dalje", napominje Težak. Smatra, međutim,
da u školama dvojnosti otežavaju učenje. Po Težakovim riječima
pravopis je vrlo važan za škole, a pravopis za književnike,
kulturne radnike, znanstvenike i t.d. nije toliko važan i ne treba
biti Sveto pismo. Napominje kako on piše "neću" odvojeno, unatoč
suprotnim pravopisnim rješenjima. Boranić je određivao da se
"neću" piše skupa. Od 1939. do novosadskog pravopisa pisalo se
odvojeno, a onda ponovno zajedno. "Meni nije jasno zašto bi se to
pisalo skupa", ističe Težak, dodajući zašto se "ne bih" ne piše
skupa.
Peto prerađeno izdanje Hrvatskoga pravopisa jezikoslovaca Babića,
Finke i Moguša, kako ističe urednica Jadranka Hađur, izglancano je
izdanje i ono nastavlja putem koji je određen prijašnjim
izdanjima.
Prvo izdanje Hrvatskog pravopisa, "Školska je knjiga" tiskala
1971., ali je prije uveza iz političkih razloga uništeno. Sudbina
tog pravopisa time nije bila zapečaćena. Pretisak je objelodanjen u
izdanju Nove hrvatske u Londonu 1972. i 1984., pa je "londonac"
krenuo u svoju "tajnu misiju".
Pretisak Hrvatskog pravopisa iz 1971. prvi put je u Hrvatskoj
objavljen 1990. Dorađeno, drugo izdanje, kojem je Ministarstvo
kulture i prosvjete odobrilo uporabu u osnovnim i srednjim školama,
objavljeno je 1994., a treće izdanje 1995. Autori su četvrto
izdanje objavili 1996., koje se "osim sitnih usavršavanja i jedne
nove pojedinosti" u osnovi nije razlikovalo od 2. i 3. izdanja.
Predsjednik Uprave "Školske knjige" Dragomir Mađerić izjavio je
kako je nakladnikova nakana bila objaviti peto izdanje uoči početka
školske godine, budući da je četvrto izdanje tada bilo gotovo
rasprodano. Po njegovim riječima opetovano mišljenje o uporabi
novoga izdanja od resornoga ministarstva nije traženo jer su
izmjene u petom izdanju neznatne i one ne iziskuju proceduru
ponovna traženja mišljenja.
(Hina) mc sšh