ŠV-LE TEMPS-30.1.-FRANCUSKA - NJEMAČKA

ŠVICARSKA LE TEMPS 30. I. 2001. Europska 'lijenost' Francuske "Za dvadeset i četiri sata, njemački i francuski dužnosnici sastat će se u Strasbourgu na uobičajenom summitu kakvi već četrdest godina obilježavaju život ovog para. Morat će se prilagoditi jedan drugom i učvrstiti povjerenje nakon iskušenja na europskom susretu na vrhu u Nici, gdje se Pariz osjetio pozvanim da se usprotivi želji Njemačke da broj glasova odrazi njezinu stvarnu moć unutar petnaestorice. Njemačka Gerharda Schroedera našla se pak osamljena i iznenađena zbog slike koju je dala o samoj sebi. Nakon toga, ona je ponajprije htjela umiriti starog partnera: prije petnaest dana, njezin ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, došao je obavijestiti Huberta Vedrinea, njegov alter ego, da Njemačka još Pariz smatra svojim najdražim sugovornikom te da u starom paru koji čini s Francuskom, nipošto nije htjela glumiti 'senior partnera', kao što je rado optužuju. Ali, vlada Gerharda Schroedera istodobno nastavlja opominjati Jacquesa Chiraca i Lionela Jospina zbog onog što drži važnim: veće integracije Europe nakon glasovita govora Joschke Fischera u proljeće prošle godine. Federalna Europa - premda još ne nosi taj naziv - jedina se može sučeliti s proširenjem EU-a na osamnaest, dvadeset i dvadeset i pet članica. No sve se događa kao da u Parizu nisu bili zainteresirani za tu temu koja ne daje velike političke rezultate. Jacques Chirac je, odgovarajući 27. travnja prošle godine u Berlinu na Fischerove prijedloge, istaknuo njihovu važnost i pokušao dati francuski odgovor tom vizionarskom projektu. No zanos je brzo splasnuo. Predsjednikov je govor izazvao tek zijevanje socijalista: 'Mislim da te zamisli nisu nove', odmah je rekao Francois Hollande, državni tajnik socijalističke stranke. Hubert Vedrine, koji je nastojao da susret na vrhu u Nici ograniči na teme koje bi mogle uspjeti, pokazao je, čim je Francuska stupila na dužnost predsjedatelja EU- a, pravi pragmatizam, jako udaljen od velikih zamisli na Fischerov način. To je i pitanje uvjerenja: šef Quai d'Orsayja koji slovi kao euroskeptik, u svom dugom napisu u 'Le Monde diplomatique' od siječnja posvećenom francuskoj vanjskoj politici, daje Europi prikladno mjesto. U toj europskoj 'lijenosti' francuskih čelnika (koja neobično odskače od otvorenosti i zanimanja javnosti, prema najnovijim istraživanjima) može se prepoznati očit nedostatak povjerenja: Chirac i Jospin, dva prvaka izvršne vlasti, jasno odaju dojam da natraške ulaze u Europu 21. stoljeća. Prvi se dugo protivio euru. Drugi se malo zanimao za Europu koju je ideološki gledao kao stjecište smrtnog grijeha: globalizacije. Budući da je na vlast došao u času kada se proces uvođenja eura već zahuktao, više nije mogao uzmaknuti. No, i dalje je neobično tih, pa i nijem u pogledu te teme. Zapravo, Francuska kao da je zbunjena zbog Europe u kojoj ona više nema mjesto - 'položaj', kao što bi rekao general De Gaulle - za koje misli da joj pripada: Njemačka hrabro zauzima važno mjesto koje ona želi ograničiti svojom integracijom u Uniju; Europa se širi, smanjujući tako važnost Francuske. Uz to, svaku Chiracovu ili Jospinovu inicijativu koči predsjednička utrka koja će po svoj prilici biti duga i nesklona reformama i pravim projektima. Ništa što bi najavilo oživljavanje Europe kojeg bi pokrovitelji mogli biti Schroeder i Chirac", iz Pariza izvješćuje Antoine Bosshard.