ŠVEDSKA JOŠ UVIJEK IMA DILEMA OKO SUDBINE WALLENBERGA

MOSKVA, 19. siječnja (Hina/Reuters) - Švedska još uvijek odbija zaključiti slučaj svoga diplomata Raoula Wallenberga i proglasiti ga mrtvim, iako je Rusija u petak predala veleposlanicima Švedske i Mađarske dokumente koji potvrđuju da je Wallenberg umro kao žrtva Staljinova terora.#L# Na ceremoniji održanoj 56 godina nakon što je Wallenberg, koji je spasio tisuće Židova, uhićen u Budimpešti sa svojim mađarskim vozačem, ruski državni odvjetnik Vladimir Ustinov predao je u petak dokumente švedskom i mađarskom veleposlaniku. "Nema nikakvih dvojbi da je Wallenbergu i njegovu vozaču nezakonito uskraćena sloboda iz čisto političkih razloga", kazao je Ustinov veleposlanicima. "Gorka je ironija sudbine da čovjek, koji je u očima svijeta simbol borbe za ljude čiji su životi bili ugroženi, proglašen opasnim za društvo. Totalitarni period naše povijesti plaćen je životima milijuna naših ljudi i tisuća stranaca". U Stockholmu glasnogovornik švedskog ministarstva vanjskih poslova jasno je kazao da se vlada njegove zemlje i dalje ne slaže s ruskim objašnjenjem Wallenbergove sudbine. "Ovo je kopija odluke ruskih vlasti iz prosinca i ne sadrži ništa novo o Wallenbergovom pitanju", kazao je glasnogovornik. Ruske su vlasti službeno priznale po prvi puta u prosincu da je Wallenberg bio žrtva Staljinovih čistki i da je umro u zatočeništvu. Švedski i ruski članovi komisije ponudili su ovog mjeseca različite zaključke desetgodišnje istrage toga slučaja. Švedski premijer Goeran Persson kazao je da ne postoji jasnih dokaza da je Wallenberg mrtav. U petak na ceremoniji švedski veleposlanik Sven Hirdman zahvalio je Ustinovu. "Kao što ste kazali, on je bio ilegalno zatvoren. Nije učinio nikakvo zlo ruskom narodu ili vlastima". No, na konferenciji za novinare kazao je da Švedska ne vjeruje da se može staviti točka na njegovu sudbinu. "Ne vjerujem da je švedska vlada pripravna proglasiti ga, s pravne točke gledišta, mrtvim." Wallenberg i vozač Wilmos Langfelder uhićeni su u siječnju 1945. u Budimpešti. Na temelju naredbi sovjetskog vodstva odvedeni su u zloglasni zatvor Lubjanka u kojem je bilo sjedište NKVD. Sovjetska vlada godinama je lagala tvrdeći da je umro 1947. od srčanog udara. Švedska, argumentirajući svoje dvojbe, poziva se i na iskaze osoba koje tvrde da su ga vidjele u zatvorima čak i 1980-ih. Službeno rusko objašnjenje je da su njihova tijela kremirana, a pepeo pokopan na prostoru moskovskog manastira bez ikakvih obilježja. (Hina) ps ii