US-IHT 29.I - DAVOS-GLOBALIZACIJA

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. I 2001. Pokušajte mrežni pristup globalnom rješavanju problema "Ako 'globalizacija' ima zaštitni znak onda je to sigurno ovaj bogati grad, zimsko odmaralište, domaćin godišnjeg sastanka Svjetskoga gospodarskog foruma.(...) U konferencijskoj dvorani velika tema razgovora bila je mračna izjava Alana Greenspana da je gospodarski rast SAD-a 'blizu nule', i što će to iznenadno usporavanje značiti za ostatak svijeta. Uh! Kada bi Davos bio marka paste za zube moglo bi biti vrijeme za angažiranje druge marketinške agencije. Iza kratkoročnih gospodarskih briga, na nekim sastancima i u razgovorima po hodnicima pojavio se dublji problem. Forum se sastaje svake godine dijelom i radi razgovora o velikim globalnim problemima poput okoliša, AIDS-a i širenja siromaštva, no čini se da se rješenje za te probleme više udaljava no što se približava. Najinovativnije razmišljanje, koje sam ovdje čuo o globalizaciji, počinje otvorenim priznanjem da sadašnji napori za rješavanje problema ne djeluju. Globalno se zagrijavanje pogoršava. Afričke siromašne zemlje postaju sve siromašnije i sve ih više pogađaju bolesti. Digitalni jaz između bogatih i siromašnih raste. U tom su smislu prosvjednici u pravu. Ne samo da se ti problemi pogoršavaju nego je i sve jasnije da tradicionalni mehanizmi za njihovo rješavanje neće djelovati. Sporazumi o zaštiti okoliša, multilateralne organizacije, agencije Ujedinjenih naroda - nemaju izgleda. To je provokativno početno stajalište nedavnog govora Jeana Francoisa Rischarda, dopredsjednika Svjetske banke za Europu. On primjećuje da se unatoč summitu u Rio de Janeiru 1992. i protokolu iz Kyota 1997., globalno zagrijavanje pogoršava, a doslovno se ništa ne poduzima. Slično tomu, nastavlja se i sječa tropskih šuma stopom od 1 posto, lovišta ribe sve su siromašnija, a sadašnji međudržavni sustav to, čini se, ne zna riješiti. Da su sporazumi dovoljni okoliš bi već bio spašen. (...) 'Metode iz 19. stoljeća i ritam globalnih sklapanja sporazuma i ratifikacija' jednostavno se ne uklapaju s problemima 21. stoljeća, primjećuje Rischard. Isto tako sumnja i u sposobnost postojećih organizacija poput Ujedinjenih naroda, Međunarodnog monetarnog fonda, pa čak i njegove vlastite Svjetske banke, da same rješavaju velike globalne probleme. (...) I ako netko još zamišlja da će se nekako pojaviti 'svjetska vlada' kako bi nas spasila od tih možda smrtonosnih opasnosti, poruka ovdašnje rasprave o toj temi je bila: Zaboravite. Europska unija ne može shvatiti ni kako donositi odluke koje bi bile prihvatljive za 15 sličnih zemalja. Pa koji je odgovor? Gospodin Rischard se upušta u intrigantan prijedlog. Jedini modeli koji će imati izgleda u 21. stoljeću bit će oni koji dijele mrežne efekte nove ekonomije. Bit će to koalicije zainteresiranih država, privatnih tvrtki i nevladinih organizacija. Oni će koristiti on-line glasovanja kako bi ubrzali svoj rad. I usredotočit će se na uspostavljanje standarda ili normi - umnogome poput neformalnih tijela koja su izgradila Internet bez sporazuma ili zakonskih pravila i regulativa. Rischard ih zove 'mreže za globalna pitanja'. I nada se da će, s vremenom, one davati ocjene kako zemlje i privatne tvrtke uspijevaju zadovoljiti utvrđene norme za zaštitu okoliša i druga pitanja koja utiču na blagostanje planeta. Proces će biti brz i nebirokratski. Premisa je da ćete, ako ne zadovoljite dogovorene standarde, biti istaknuti kao lopov u globalnom gospodarstvu.(...) Kako bi se stvorile te mreže za globalna pitanja, nekoliko moćnih država i organizacija morat će prihvatiti proces - počevši, možda, od Svjetskoga gospodarskog foruma. To bi sigurno dalo sjaj davoškom zaštitnom znaku", piše David Ignatius.