IT-29.I- LA STAMPA- CHIRAC I SCHROEDER

ITALIJA LA STAMPA 29. I. 2001. Tijesni pokrivač Chiraca i Schroedera "Jacques Chirac i Gerhard Schroeder još spavaju u istom krevetu, ali svatko na drugom rubu, pod jednim tijesnim i poderanim pokrivačem. Tako 'Economist', u jednoj karikaturi, vidi stanje odnosa između Francuske i Njemačke, dvije najveće kontinentalne sile, uoči sastanka na vrhu u Strasbourgu, koji dolazi dva dana nakon današnjeg talijansko-francuskog sastanka u Torinu. No dok se u Torinu poglavito raspravlja o velikim bilateralnim temama, u Strasbourgu je u igri opći politički nacrt buduće Europe. Chirac i Schroeder se susreću prvi put nakon sukoba, povremeno oštrog, na ključnom europskom skupu u Nici. Tada je, formalno, završilo izjednačenim rezultatom: Francuska je postigla da u novom ocjenjivanju nacionalnih težina pri glasanju u vijeću (slavna 'reponderacija') pozicije četiri glavne zemlje ostanu jednake; Njemačka je isto tako uspjela dati vrijednost svojem broju stanovnika, većem od bilo koje druge zemlje u EU-u, sustavom dvostruke većine (država i stanovnika). Zapravo se ocrtala perspektiva velike Njemačke u središtu proširene Europe. A to je probudilo stare zabrinutosti u Parizu. Postoji li onda još povijesna francusko-njemačka 'osovina'? Hoće li Chirac i Schroeder ostati u istom krevetu ili će zatražiti odvojene sobe, makar bili u istoj kući? Strasbourg će nam nešto kazati, bar što se toga tiče. Zapravo, Njemačka izgleda okrenuta prema jednom 'federativnom' skoku, počevši od zemalja koje žele sudjelovati, dok se Francuska boji ostati potopljena u jednoj nadnacionalnoj Europi ('pod njemačkim vodstvom') i spremna je najviše na jedno 'konfederativno' rješenje, te je u međuvremenu odlučna braniti svoje prerogative suverenosti. Politička suprotnost, neizbježno, proizvodi moralna ili psihološka nezadovoljstva. Primjerice, Nijemci se pitaju zašto Francuzi moraju i dalje biti nepovjerljivi prema njima nakon pola stoljeća dokazivanja demokracije i vjere u Europu, sve do žrtvovanja marke za euro. A Italija u svemu tome? Italija je uvijek bila nepovjerljiva prema francusko-njemačkoj osovini i u nekim prigodama joj je pokušala stvoriti protutežu posebnim sporazumom s Velikom Britanijom. Na kraju se, međutim, prilagodila znajući da je to od odlučujuće važnosti za bilo kakav napredak u integraciji. Danas se, međutim, počinje postavljati problem izbora unutar same osovine. Amatova je vlada, nakon oklijevanja, pokazala da je sklonija njemačkoj strani, što se vidjelo u Nici u zajedničkoj inicijativi za jedan program (s federativnim tendencijama) za 2004. To je ispravan put i moramo željeti da njime idu i Amatovi nasljednici, koji god bili. Uz jedno upozorenje. Da se ne misli da jak dijalog s Njemačkom može značiti zauzimanje mjesta Francuske u nekoj novoj osovini, jer Francuska, ipak, ostaje od odlučujućeg značaja za svaku realnu europsku budućnost, te stoga i za svaki projekt Njemačke", piše Aldo Rizzo.