US-28.1-NYT-POLITIKA SANKCIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 28. I. 2001. Sankcije su oružje koje nam je potrebno "Govoreći u povodu potvrde njegova imenovanja ovoga mjeseca, državni tajnik Colin Powell jasno je pokazao da ima poteškoća s jednom vanjskopolitičkom temom: sankcijama protiv stranih država. On misli da ih je previše i čini se sklon riješiti se mnogih od njih. 'Stanite, promatrajte i slušajte prije no što nametnete sankcije', kazao je. 'Brojite do deset, pozovite me'. Jedina Powellova iznimka je Irak. Tamo želi još jače stegnuti pritisak kako bi prisilio Irak na prihvaćanje zahtjeva Ujedinjenih naroda za uklanjanjem oružja za masovno uništavanje. (...) No bilo bi pogrešno napustiti sankcije u situacijama gdje nema gotovih nadomjestaka, kao u promicanju međunarodnih ljudskih prava. (...) Po svojoj prirodi, sankcijama je potrebno dugo vrijeme kako bi imale učinke, iako ne toliko dugo kao u slučaju Mianmara, gdje desecima godina stoje razne sankcije. Najpoznatiji primjer korištenja sankcija u svrhu promicanja ljudskih prava bila je, naravno, njihova primjena u Južnoj Africi. Sankcije u kombinaciji s bojkotom Južne Afrike u sportskim priredbama, prisilile su tu zemlju da se suoči sa svojom međunarodnom izolacijom te na kraju navela vladu F. W. de Klerka da pusti Nelsona Mandelu iz zatvora i počne pregovarati o prihvaćanju novog ustava. Mada je Reaganova administracija pokušala izbjeći sankcije protiv Južne Afrike, bila je predvodnik u nametanju kazni Poljskoj kad je tamošnja komunistička vlada proglasila izvanredno stanje 1981., zabranila pokret Solidarnost i uhitila oko 30.000 članova Solidarnosti. Liberalizacija Poljske koja je dovela do okončavanja komunističkog režima velikim je dijelom bila potaknuta željom za rješavanjem od sankcija. Najčešće kritizirana posljedica sankcija je ta da one štete običnim građanima pod vladama koje su cilj sankcija. To je svakako slučaj u Iraku. Saddam Hussein pokušava prisiliti međunarodnu zajednicu da ukine sankcije ne nastojeći ublažiti posljedice sankcija po irački narod. Mogu se nametnuti sankcije kako bi se minimalizirala takva posljedica. Ujedinjeni narodi su poduzeli korake kako bi olakšali težak položaj iračkih građana uvođenjem programa 'nafta za hranu', koji je dopustio Iraku da prodaje naftu i koristi procedure, koje su nadgledali Ujedinjeni narodi, za kupnju hrane i lijekova. No stanje u Iraku ostaje strašno, uvelike zato što Saddam Hussein nije trošio novac na humanitarne potrebe svojeg naroda. Hrana, lijekovi i drugi materijali potrebni za zadovoljavanje temeljnih ljudskih potreba uvijek bi morali biti isključeni iz sankcija, kao što je osigurano saveznim zakonom u slučajevima gdje su sankcije povezane s kršenjima ljudskih prava. Slično tomu ne bi smjelo biti nikakvih ograničenja u razmjeni informacija i ideja. Umjesto toga, mora se zagovarati pametne sankcije, poput onih nametnutih Srbiji koje su zamrznule račune dužnosnika na vlasti i njihovih prijatelja u stranim bankama te im zabranile putovanje u zemlje Europske Unije i Sjedinjene Države. Kad je tajnik Powell predsjedavao združenim načelnicima stožera, jasno je kazao da se protivi korištenju američke vojne sile i u tako teškim okolnostima kao što je rat u Bosni. Uistinu, vojnu se snaga mora štedljivo koristiti. No ako on izabire manje oslanjanje na sankcije, Amerikancima se mora reći koja druga sredstva bi Sjedinjene Države mogle koristiti u međunarodnom promicanju ljudskih prava.", piše Aryeh Neier, predsjednik Instituta "Otvoreno društvo".