AU-STANDARD-23.1.-SOLANINA ANALIZA

AUSTRIJA DER STANDARD 23. I. 2001. Posve 'birokratska vježba' "Dokument od početka do kraja nosi pečat 'povjerljivo'. A sedam gusto tiskanih stranica po želji autora, 'visokog dužnosnika' Javiera Solane, nije uopće trebalo doći u javnost. Jer ono što je stavio na papir sa svojim planskim i analitičkim jedinicama koje po nalogu ministara vanjskih poslova EU-a moraju razvijati zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, jednako je političkoj zakletvi o istinitosti. 'Prečesto obuhvaćaju (zajedničke strategije) široku paletu tema, ali uniju ne dovode u položaj da na nekom specifičnom polju provodi politiku koja bi uistinu bila bitna', doslovno stoji na papiru: 'Činjenica da svako predsjedništvo EU-a (svakih šest mjeseci) predočava novi radni plan s novim prioritetima, dosad je dovela do toga da je promašen cilj pronalaženja koherentnog i jedinstvenog polazišta EU-a.' Takav se ton provlači kroz cijelu analizu. Kao najveće slabosti vanjske politike EU-a opširno su predočene: - O 'zajedničkim strategijama' su države članice već prije tako pretjerano raspravljale do pojedinosti da one više 'ne sadrže stvarne prioritete' i nisu više od nekog inventurnog popisa. - Velik je problem što su pri tomu 'pisani tekstovi za javnost', zbog čega im u potpunosti neodstaje oštrina. Takve su politike doduše često formulirane po načelima 'političke korektnosti', ali su premalo za učinkovit vanjskopolitički postupak. Nedostaje 'sadržajna interna strategija'. - 'Zajednička vanjska i sigurnosna politika sve više prerasta u birokratsku vježbu', stoji u analizi. Uz to, prisila na jednoglasje sa svim mogućnostima veta pokazala se kao izrazita prepreka. Kritičari iz Solanine skupine pišu da su politički sadržaji formulirani tako da cilj donošenja odluka s kvalificiranom većinom (u Vijeću ministara EU-a) dosad nije postignut. Za poboljšanje Solana ministrima vanjskih poslova EU-a za ubuduće preporuča umjerenost u ciljevima koje si zadaju: 'Mora postojati jasan strategijski predujam', rečeno je, zajednička se strategija ne smije sastojati od toga da postaje predmet pregovora do u pojedinosti, tako reći naglavce ('bottom-up'). Također se treba usredotočiti na manje tema i ne stalno pokušavati u zajedničku strategiju utrpati gomile tema, zemalja ili čak regija. Solana na kraju dolazi do sljedećeg zaključka: 'Zajedničke strategije (unije) bit će vjerodostojne ako posluže razvitku ograničenih, specifičnih vanjskopolitičkih ciljeva, s prioritetima i dodatnim koristima'. I ne kao zadnje, bit će potrebno stvoriti proračunske pretpostavke i s tim povezana politička sredstva" - izvješćuje Thomas Mayer.