NJ-FR-22.1.-EU I SAD

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 22. I. 2001. Krizni odnosi i nervozna pitanja "Samo bez dugog lamentiranja o vrhu EU-a u Nici. Sastaviti krhotine, pomesti put za budućnost unije. Nica? Za saveznog kancelara Gerharda Schroedera to je 'već povijest', za kritičare u najboljem slučaju 'fusnota'. Godina 2004. novi je čarobni datum. Konferencija o tom terminu koja bi trebala sve usmjeriti, pokriti proširenje i sposobnost djelovanja superunije, dijete je Nijemaca. Činjenica da je ona svršena stvar, 'jedan je od najboljih rezultata iz Nice', osim znaka za polazak vlaka širenja, razumije se, unisono su u Berlinu obznanili njemački kancelar i ministar vanjskih poslova. A Joschka Fischer nije dopustio dvojbe u to da mu je 'sposobnost djelovanja' najvažnija opcija budućnosti i da je za EU jednostavno loše sve što ju oslabljuje. No prije nego što se 2004. sve to bude moglo obaviti, treba raščistiti krizne odnose i izbjeći nove moguće: na ispitu su lako pokvarljivi odnos Berlin - Pariz i nova mogućnost narušavanja odnosa EU - SAD stupanjem na dužnost predsjednika Georgea Busha. Nije čudo što su ta oba 'paketa odnosa' bila u središtu zanimanja na forumu zaklade Bertelsmann u Berlinu (vizionarsko geslo 'Europa bez granica'). Ma koliko se 'dedramatiziranje u oba smjera čini preporučljivim, toliko su malo nedostajale jasne prosudbe. Tako je pored Schorederova i Fischerova nastojanja da po pitanju Nice s puškometa odmaknu kancelarove izjave, bez dvojbe je potrebno 'novo definiranje' odnosa. Posve na crti šefa Povjerenstva EU-a Romana Prodija, rekao je, obje se zemlje moraju u EU jasno odlučiti za integraciju a ne za jaču suradnju vlada. To će imati ulogu na susretu u Strasbourgu potkraj siječnja. Dok se možda više zna koliko poleta sadrži njemačko-francuski 'stupanj poleta' (Fischer), proces raščišćavanja s SAD-om mogao bi dulje potrajati. Bivši ministar vanjskih poslova Henry Kissinger kao sudionik berlinske rasprave ipak je bio jamac za to da se bez okolišanja prijeđe na stvar: kad je riječ o tome kakvu vanjskopolitičku i sigurnosnu ulogu želi imati probuđeni EU u NATO- u, a isto tako i u osjetljivoj temi američkoga proturaketnog obrambenog kišobrana (National Missile Defense, NMD). Zagovarač Kissinger nije ostavio dvojbe da NMD za Goergea Busha nije bio tek geg u izbornoj borbi. Predsjednik se odlučio i temu shvaća 'vrlo ozbiljno'. Berlin za sada računa na otvoreni dijalog koji je kancelar započeo s novom američkom administracijom. Kancelarov savjetnik Michael Steiner: 'Postoje legitimna pitanja niza vlada o izvedivosti, smislu i troškovima'. Da ne može biti posrijedi 'prijenos sustava hladnoga rata u novi svijet', ni kretanje u 'novi Divlji Zapad', govori se u njemačkim krugovima. Spomenuti su i oružano-politički učinak domina, strategijske posljedice (Kina- Rusija). Kissinger je dometnuo i stari 'running gag' koji mu pripisuju: Koji je zapravo točan telefonski broj Washingtona? I: Kako se oblikuju odnosi snaga u NATO-u? Hoće li tu EU nastupiti primjerice kao blok? I gdje zapravo EU želi u buduće sama djelovati? Kissinger je upozorio da SAD (ma gdje bilo) ne smiju ostati po strani. Tu bi se već moglo nametnuti pitanje tko je nervozniji u odnosu na buduće odnose, Amerikanci ili Europljani. Vanjskopolitički i sigurnosni čelnik EU-a Javier Solana umirivao je: 'Ne želimo formalno udruživanje Europljana u vijeće NATO-a.' Nije nedostajalo ni njemačkih tvrdnja da će SAD ostati 'sigurnosnopolitičko sidro' Europe. Ipak se čini da je u EU usvojena i rečenica ministra obrane Rudolfa Scharpinga: 'Ravnopravni su samo sposobni za utakmicu'. Bit će dakle 'napeto' (u doslovnom smislu riječi), ne samo transatlantski. Na posljetku EU po Romanu Prodiju provodi 'najveću institucionalnu promjenu na svijetu'" - izvješćuje Brigitte Kols.