SLOVENCI IZ CETINSKE KRAJINE BRANILI SU SCHENGEN JOŠ U 16. STOLJEĆU

Piše: Luka Fiamengo, dopisnik HINA-e iz Ljubljane LJUBLJANA, 21. siječnja (Hina) - Kada je predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić svom slovenskom kolegi Borutu Pahoru u četvrtak predložio da Slovenija prizna postojanje Hrvata recipročnim zakonskim rješenjem, onako kako je to prošle godine uvrštenjem Slovenaca u hrvatski ustavni zakon o manjinama učinio Sabor, odmah se čuo komentar kako je to nemoguće.#L# Slovenci priznaju samo dvije ustavno priznate manjine - 3.000 Talijana i oko 7.000 Mađara. Ostale se drži neautohtonim manjinama koje uživaju građanska prava. Mlaka reakcija Borisa Frleca na traženje Beča da se protokolom prizna postojanje ostataka njemačke i austrijske manjine dovela je prije dvije godine do pada nekadašnjeg ministra vanjskih poslova, a takozvani kulturni sporazum s Austrijom još je potpuno neizvjestan. Slovenski zakonodavci Hrvate, iako najbrojniju južnoslavensku manjinu u Sloveniji, smatraju ostatkom jugoslavenskih industrijskih migracija. No, upravo je Pahor bio među inicijatorima zahtjeva da Hrvatska prizna kako su Slovenci u Zagrebu i Istri "autohtoni", dakle da nisu doseljenici, i da ih je "Tuđman izbacio iz ustava", što ni do dana današnjega nije popravila deklaratorno proeuropska hrvatska nova vlast. Ima li u Republici Sloveniji autohtonih Hrvata? Austrija je još u 14. stoljeću Gorjance i Belu krajinu pripojila Kranjskoj, a na to je područje idućih stoljeća naseljavala uskoke iz Bosne, Hercegovine i Dalmacije, većim dijelom katolike, jačajući obrambeni zid prema Otomanima. Zanimljiva je dokumentirana povijesnica Kostelskih uskoka, naseljenih u dolini Kupe. Car Ferdinand je 1531. godine dopustio "uskočiti" na lijevu stranu Kupe skupini od 1000 muškaraca (plus žene i djeca, te 15.000 glava stoke). Caru Ferdinandu preporučio ih je general Ivan Kacijanar, a odluku da se nasele Kosteli, Osilnici i Poljane potvrdili su 23. lipnja iste godine i kranjski zemaljski stališi. Na prostor ispražnjen jednim turskim upadom naselili su se "katolici, Hrvati, Dalmatinci, Zagorci" - među kojima obitelji Abramović, Golik, Jurković, Marinić, Štajdohar, Žagar, pleme Špoljarića, Obranovići, Majetići, Skenderi, Crnkovići, Skokovi... Romantizirane priče iz slovenske književnosti iz 19. stoljeća govore o "sumnjivim pljačkaškim bandama" koje jedu sirovo meso (Tavčar), no dokumenti iz onoga vremena govore o etničkoj skupini koja se brzo prilagodila prilikama i nakon prestanka turske opasnosti uklopila u suživot sa starosjediocima Kranjcima i njemačkim Kočevarima. Butine, Cetinski, Jakšići, Južnići, Piršići, Skenderi, Štefančići, Turkovići, Kerkovići i drugi Kostelci imali su 700 momaka pod oružjem, a za kapetana im je postavljen Nikola Turn. Morali su biti spremni za paljenje krijesova upozorenja pred turskim navalama, držati stalnu vojnu i obavještajnu službu, a u slobodno su vrijeme pjevali pjesme iz rodnog kraja, uz gusle i tambure koje su kasnije, pod utjecajem Nijemaca, zamijenile harmonike "frajtonarice". Bili su oslobođeni mitnine i poreza, ali su morali davati desetinu u stoki i žitu gospodaru Kostela, isto kao i eventualni plijen zarobljen od Turaka i Martologa koji su prelazili Kupu, na putu prema Koruškoj, Krasu i Mletačkoj republici. Posebno je zanimljiva povijest prezimena Butine koju su istražili slovenski etnolozi iz tog kraja, a koja locira dio hrvatsko- uskočkih migracija na današnje slovensko ozemlje. Stane Južnič tako tvrdi da su došli iz današnje Imotske krajine i s područja Vrgorca (gdje i danas postoji naselje Butine), nakon pada Bosne, Hercegovine, dijela Dalmacije, što se dogodilo potkraj 15. stoljeća, seleći se prema sjeveru. U prvim je desetljećima bilo i sukoba sa starosjediocima, pa su se neki i vraćali preko Kupe, pod vlast hrvatskih velikaša, ali ih je velika većina ostala u Kranjskoj. Juraj Zrinjski tako je dopustio da se 5 kostelskih klanova doseli na njegova imanja, zapisavši u dokumentu napisanu u Ozlju 1590: - "Daiemo na znanie vszim kim ie dostoino, da doidosze pred naz Ivan Marinich od Kosztela z tovarusztvom po imenu Mato Pellegrinich, Jure Zsnepergar, Ambros Praidich, Jure Ferderbar, prosechi od nas, da bismo dopustili naszeliti se na imanu naszem u Moraviczah, gornih i dolnich, sto pod Brod slisy..." Ustalivši se u svom novom prostoru Kostelci su poprimili većinu domorodačkih navada, sudjelujući u organiziranju ili gušenju seljačkih buna, kako kada. Austriji su ostali vjerni i prilikom dolaska Napoleonovih četa u dolinu Kupe 1809. godine. Zarobljenu francusku izvidnicu zarobili su i predali generalu austrijske posade u Karlovcu. Na uvrede zapovjednika generalove tjelesne straže Kristofa Simonovića da slabo podnose piće, te da nakon pola naprstka rakije padnu pod stol reagirali su mirno i dostojanstveno, povukavši se, a da nisu izvukli junački nož iz korica... (Hina) fl sd